- 23 Dec 2008, 20:49
#1340501
KOLUMNIST Boris Dežulović je danas potvrdio priče o tome da su osnivači Feral Tribunea najzaslužniji za karijeru Marka Perkovića-Thompsona.
Tijekom emisije Nedjeljom u 2 je Dežulović opisao događaj iz ratnog Splita kada je njemu i njegovim kolegama iz Ferala u konobi Stefanel jedan "ricasti momak s ratišta", praćen svojim menadžerom, utrapio audio-kazetu sa svojom pjesmom "koja je počinjala s riječima 'Za dom spremni'". Splitski novinari, "debelo pod gasom", su pjesmu nakon toga pustili čak devetnaest puta, a dan kasnije je pokazali uredništvu Radio Splita, "a sve ostalo je povijest".
"To je dugo vremena u Splitu bila urbana legenda, ali je na žalost istinita", prokomentirao je Dežulović svoju ulogu u početku karijere kontroverzne glazbene zvijezde te na sugestiju voditelja Aleksandra Stankovića rekao kako su "feralovci tako stvorili čudovište".
"U tom trenutku nam je možda izgledao kao redikul, ali u svoje vrijeme mnogi drugi su bili redikuli, kao i Vojislav Šešelj 1980-ih", izjavio je Globusov kolumnist.
Ovog puta je HRT cenzura bila na visini zadatka
Dalji razgovor o Thompsonu je bio prilikom da se gledatelji uvjere kako je HRT, poučen iskustvima od prošlog tjedna, uložio dodatne napore kako bi ih poštedio od neprimjerenih prizora i zvukova.
Dežulović je, komentirajući Thompsonovu popularnost, rekao kako ne vjeruje da su svih 50.000 mladih ljudi koji se znaju okupljati na njegovim koncertima ustaše, odnosno kako podržavaju tu ideologiju. To se za samog pjevača, međutim, ne može reći s obzirom da se znao slikati ispod Pavelićeve slike i nikada nije nedvosmisleno osudio tu ideologiju.
Thompson se, s druge strane, ne usuđuje iskazati pozitivan stav prema toj ideologiji i za sebe reći da je ustaša. Slično kao i Vlatko Marković, Thompson se u tom slučaju pokazao kao "p...".
Što je točno Dežulović mislio o Thompsonu i Markoviću nazivajući ih "ustaškim p...." nije poznato, s obzirom da su HRT-ovi audio-tehničari te riječi pokrivali s "piiip".
Tijekom daljeg razgovora, Dežulović je rekao kako u Hrvatskoj danas ima vrlo malo partizanskih "p...", s obzirom da su oni danas uglavnom na kraju svog životnog puta te nemaju što izgubiti ako se jasno deklariraju kao partizani. Globusovog kolumnista daleko više brinu komunističke "p..." , a kao primjere je naveo nekadašnje partijske sekretare i druge "uvažene drugove" koji su 1980-ih proganjali Feral zbog podrivanja SFRJ, a da bi ih 1990-ih proganjali zbog podrivanja Hrvatske.
Glasnogovornik HRT-a Janos Roemer nam je potvrdio da je emisija snimljena unaprijed jer se Stanković nije mogao nikako drugačije dogovoriti za termin sa Borisom Dežulovićem. Njih dvoje su se dugo dogovarali za nastup u emisiji pa Stanković nije mogao ništa drugo nego je snimiti unaprijed. Na HRT-u kažu da je ovo iznimka i da nema nikakve veze sa prošlotjednim kontroverznim nastupom Leta 3 i tvrde da ništa drugo nije cenzurirano.
"Posudio sam tijelo Slobodanu Miloševiću"
Dežulović je konobu Stefanel spomenuo kao poprište još jedne anegdote vezane uz ratna vremena. Nakon što je konoba dva puta dignuta u zrak, njen vlasnik Miro Bogdanović je kao zaštitu unajmio jednog hrvatskog vojnika koji je tamo u zamjenu za besplatnu hranu i piće dežurao s pištoljem. Dežulović je upoznao tog čovjeka i s njim često bio na piću.
Godine 2002. se ispostavilo da je taj čovjek jedan od osuđenika u slučaju Lora, odnosno da je godine 1992. naplaćivao ulaznice 50 DM kako bi svakome iz Splita omogućio da ulaze u ćelije i iživljavaju se na tamo zatočenim ratnim zarobljenicima i civilima. To iskustvo je Dežuloviću slično iskustvu mještana Dachaua koji su svojevremeno nisu htjeli znati od čega potječe dim iz obližnjeg konc-logora.
Dežulović je tijekom emisije govorio i o turbo-folku, za kojeg smatra da ga danas mladež sluša iz istih buntovničkih razloga kao što je njegova generacija slušala rock. Spomenuo je i Sanadera koji se danas može pohvaliti s "850 ljudi koji su s njim išli u razred, 42 vjenčana kuma i 2000 ljudi koji su zajedno s njim studirali".
Jedno od osobnih priznanja se ticalo i najpoznatije naslovnice u povijesti hrvatskog novinarstva, a za čiju izradu je poslužio krevet u stanu Predraga Lucića. Njoj je Dežulović dao osobni doprinos posudivši tijelo Slobodanu Miloševiću, dok je Viktor Ivančić posudio tijelo Franji Tuđmanu.
Bravo za Dežulovića. Ovo pejstam ovdje također i zbog onih koji tvrde da u Hrvatskoj ne postoje ljudi koji govore o zločinima nad nehrvatima.
Tijekom emisije Nedjeljom u 2 je Dežulović opisao događaj iz ratnog Splita kada je njemu i njegovim kolegama iz Ferala u konobi Stefanel jedan "ricasti momak s ratišta", praćen svojim menadžerom, utrapio audio-kazetu sa svojom pjesmom "koja je počinjala s riječima 'Za dom spremni'". Splitski novinari, "debelo pod gasom", su pjesmu nakon toga pustili čak devetnaest puta, a dan kasnije je pokazali uredništvu Radio Splita, "a sve ostalo je povijest".
"To je dugo vremena u Splitu bila urbana legenda, ali je na žalost istinita", prokomentirao je Dežulović svoju ulogu u početku karijere kontroverzne glazbene zvijezde te na sugestiju voditelja Aleksandra Stankovića rekao kako su "feralovci tako stvorili čudovište".
"U tom trenutku nam je možda izgledao kao redikul, ali u svoje vrijeme mnogi drugi su bili redikuli, kao i Vojislav Šešelj 1980-ih", izjavio je Globusov kolumnist.
Ovog puta je HRT cenzura bila na visini zadatka
Dalji razgovor o Thompsonu je bio prilikom da se gledatelji uvjere kako je HRT, poučen iskustvima od prošlog tjedna, uložio dodatne napore kako bi ih poštedio od neprimjerenih prizora i zvukova.
Dežulović je, komentirajući Thompsonovu popularnost, rekao kako ne vjeruje da su svih 50.000 mladih ljudi koji se znaju okupljati na njegovim koncertima ustaše, odnosno kako podržavaju tu ideologiju. To se za samog pjevača, međutim, ne može reći s obzirom da se znao slikati ispod Pavelićeve slike i nikada nije nedvosmisleno osudio tu ideologiju.
Thompson se, s druge strane, ne usuđuje iskazati pozitivan stav prema toj ideologiji i za sebe reći da je ustaša. Slično kao i Vlatko Marković, Thompson se u tom slučaju pokazao kao "p...".
Što je točno Dežulović mislio o Thompsonu i Markoviću nazivajući ih "ustaškim p...." nije poznato, s obzirom da su HRT-ovi audio-tehničari te riječi pokrivali s "piiip".
Tijekom daljeg razgovora, Dežulović je rekao kako u Hrvatskoj danas ima vrlo malo partizanskih "p...", s obzirom da su oni danas uglavnom na kraju svog životnog puta te nemaju što izgubiti ako se jasno deklariraju kao partizani. Globusovog kolumnista daleko više brinu komunističke "p..." , a kao primjere je naveo nekadašnje partijske sekretare i druge "uvažene drugove" koji su 1980-ih proganjali Feral zbog podrivanja SFRJ, a da bi ih 1990-ih proganjali zbog podrivanja Hrvatske.
Glasnogovornik HRT-a Janos Roemer nam je potvrdio da je emisija snimljena unaprijed jer se Stanković nije mogao nikako drugačije dogovoriti za termin sa Borisom Dežulovićem. Njih dvoje su se dugo dogovarali za nastup u emisiji pa Stanković nije mogao ništa drugo nego je snimiti unaprijed. Na HRT-u kažu da je ovo iznimka i da nema nikakve veze sa prošlotjednim kontroverznim nastupom Leta 3 i tvrde da ništa drugo nije cenzurirano.
"Posudio sam tijelo Slobodanu Miloševiću"
Dežulović je konobu Stefanel spomenuo kao poprište još jedne anegdote vezane uz ratna vremena. Nakon što je konoba dva puta dignuta u zrak, njen vlasnik Miro Bogdanović je kao zaštitu unajmio jednog hrvatskog vojnika koji je tamo u zamjenu za besplatnu hranu i piće dežurao s pištoljem. Dežulović je upoznao tog čovjeka i s njim često bio na piću.
Godine 2002. se ispostavilo da je taj čovjek jedan od osuđenika u slučaju Lora, odnosno da je godine 1992. naplaćivao ulaznice 50 DM kako bi svakome iz Splita omogućio da ulaze u ćelije i iživljavaju se na tamo zatočenim ratnim zarobljenicima i civilima. To iskustvo je Dežuloviću slično iskustvu mještana Dachaua koji su svojevremeno nisu htjeli znati od čega potječe dim iz obližnjeg konc-logora.
Dežulović je tijekom emisije govorio i o turbo-folku, za kojeg smatra da ga danas mladež sluša iz istih buntovničkih razloga kao što je njegova generacija slušala rock. Spomenuo je i Sanadera koji se danas može pohvaliti s "850 ljudi koji su s njim išli u razred, 42 vjenčana kuma i 2000 ljudi koji su zajedno s njim studirali".
Jedno od osobnih priznanja se ticalo i najpoznatije naslovnice u povijesti hrvatskog novinarstva, a za čiju izradu je poslužio krevet u stanu Predraga Lucića. Njoj je Dežulović dao osobni doprinos posudivši tijelo Slobodanu Miloševiću, dok je Viktor Ivančić posudio tijelo Franji Tuđmanu.
Bravo za Dežulovića. Ovo pejstam ovdje također i zbog onih koji tvrde da u Hrvatskoj ne postoje ljudi koji govore o zločinima nad nehrvatima.
