Stranica 1 od 1

S ulica Kabula, jedna neverovatna prica...

Poslato: 11 Jun 2008, 12:34
od ns.happy
Miran život uz opijumski zaborav

Slika
Qandi i njena kcerka

Dvadesetogodišnja Qandi uspavljuje svog osmomjesečnog sina opijumom. Dijete je teško bolesno i već danima plače, a obitelj si ne može priuštiti liječnika. Jedino uz pomoć opijuma dobit će malo sna, a obitelj malo mira.

Njena petogodišnja kćerka vuče je za rub ofucane suknje. Dijete je gladno. Iscrpljena majka je hrani kašom od čahura maka. Privremeno će si utažiti glad, a opijum iz osušene čahure će je uspavati. Qandi je svjesna da je opijum štetan za njenu djecu. Već troje djece joj je umrlo na rukama od predoziranja, ali Qandi ne vidi drugi izlaz: "Svakako ce umrijeti. Ako ne od opijuma ili gladi, umrijet će od proljeva, vrućine ili zime. Opijum i nama i djeci omogućava malo mira.

Slika
Osmomjesecni Qandin sin-ovisnik o opijumu

U oronuloj kućici od žutog blata koja se sastoji od jedne jedine prostorije, nema ni traga hrani. Na podu, u nekoliko plastičnih boca nalaze se ostaci riže, i komad suhog, tko zna koliko starog kruha. Teško da bi to itko mogao nazvati hranom.
Djevojcica opaža kruh, pokušava ga dohvatiti, ali je majka prestiže i kažnjava.Taj komad kruha nije za nju. Štedi se za njenog oca.

U blatnoj straćari bez prozora i vrata pored Qandi i njene djece žive njen suprug, njegovi roditelji i brat. Qandi je jedina pri svijesti. Ostali članovi obitelji leže na starom, izlizanom itisonu u polusvjesnom stanju. Upravo su popušili posljednju zalihu opijuma i sada uživaju u životu bez bola, bez sreće, bez ičega.

Kada se cetrdesetpetogodisnji Qandin suprug Amir probudi i shvati da opijuma vise nema, cijela porodica ce ispastati. Amir koristi opijum vec 26 godina.
Qandi koristi priliku i slobodnije priča. Ne mora se bojati suprugovog bijesa, bar ne još uvijek. Qandina porodica je nastradala u ratu. I majka i otac i sestre stradali su od neprijateljske ruke. Njen stariji brat je počeo raditi na poljima maka. Polako je postao ovisnik. Kada mu je nestalo novca kojim je financirao svoju naviku, Qandi je prodao Amiru za 2.000 dolara kada joj je bilo samo deset godina.

U Amirovoj obitelji opijum je bio svakodnevnica, kao i hrana i piće. Njegova majka, sedamdesetogodisnja starica polako dolazi k svijesti. Ona je ovisna o opijumu već 38 godina: "Imam jake bolove. Imam reumu, bole me kosti, gladna sam. Kada uzmem opijum svi bolovi i sve brige nestaju, pretvaraju se u ptice, skupe se u jato i odlete." Starica se jedva miče, težak rad, težak zivot i opijum oslabili su je do te mjere da ne može ni sjesti bez pomoći ukućana.

Slika
Qandina svekrva

Qandin suprug i njegov otac ni ne pokušavaju komunicirati. I dalje leže nepokretno na podu oronule straćare dok im iz usta curi žućkasta pjena.

Amirova majka se sjeća prošlosti: "Nekada je moja obitelj pravila skupocjene ćilime. To je jako težak posao. Žene rade i po 18 sati dnevno. Bole te leđa, boli te vrat, stopala i želudac od gladi. Ako uzmeš pauzu, ne možeš uraditi dovoljno. Zato smo počeli koristi opijum, da možemo raditi duže bez gubljenja vremena na nepotrebne pauze."

Iz blatne kolibe je već davno prodan posljednji ćilim i svaka stvar koja je imala i najmanju vrijednost. Skupocjeni ćilimi koje su žene iz obitelji nekada proizvodile, krase bogataške kuće sirom svijeta. Skupocjene ćilime, koji u ekskluzivnim dućanima koštaju pravo bogatstvo, obitelj je prodavala za malo hrane i opijum. Ni njihovi životi, niti životi djece nemaju nikakvu vrijednost. Nema posla, nema hrane, nema izgleda za budućnost, nema se snage ni za pokušaj. Jedini napor kojim se izlažu je onaj da se nabavi opijum i utone u zaborav.

Qandina obitelj nije jedina obitelj ovisnika u bezimenom seocetu provincije Faryab na sjeveru Afganistana. Qandino bezimeno selo nije jedino selo ovisnika u Afganistanu. U distriktu Qaramkul zivi 52 tisuce ljudi. Vecina ih je ovisna o opijumu. I muskarci i zene i starci i djeca.

http://kabulskeprice.blog.hr/

Poslato: 11 Jun 2008, 13:50
od anche
ne znam zasto je ovo neverovatna prica.

to sto mi zivimo koliko-toliko ususkani i bezbrizni nikako ne znaci da milioni ljudi ne zive u najgorem siromastvu.

sad sam se setila one fotografije gde lesinar ceka da dete u africi umre i fotografa koji je osvojio nekakve nagrade za tu fotografiju.

kasnije se ubio jer nije mogao sebi da oprosti sto je ostavio to dete.

Poslato: 11 Jun 2008, 13:52
od ns.happy
neverovatna mi je u smislu da dok ovde kukamo o ovom ili onom, tamo negde postoje i ovi ljudi. neverovatno mi u stvari i nemamo probleme, kad pogledas tu pricu...

Poslato: 11 Jun 2008, 14:27
od Hans
ah..Azija...ja ne volim istok...

Poslato: 12 Jun 2008, 11:36
od J...
Sad cu zvucati grubo ali kako nikako da nauce da se ne razmnozavaju kad i sami kazu da ce im deca poumirati?

Poslato: 12 Jun 2008, 11:59
od Blady
Nemamkoment na ovu pricu.. grozna je...
Ne znam da li sam ja srecna sto zivim tako.. ili nesrecna sto oni tako zive..
U ostalom, svako valjda bira kako ce...

Poslato: 12 Jun 2008, 14:47
od spliff
svako bira svoj put

Poslato: 12 Jun 2008, 14:53
od Modesty
to je samo jedna od mnogih,mnogih žalosnih priča koje možda nikada i neće doći do nas...to je svakodnevnica milione ljudi...žalosno jeste ali što sad..neko gore reće:znaju da će im djeca umirati od gladi,boleština,ovisnosti a kote se ko blesavi...jbg.

Poslato: 12 Jun 2008, 17:25
od Wilhelmina
Originally posted by J...
Sad cu zvucati grubo ali kako nikako da nauce da se ne razmnozavaju kad i sami kazu da ce im deca poumirati?
Nope... Lakse je delovati na posledice, gledati kako mnoge ljude satiru glad, siromastvo i bolesti nego ih edukovati. Lakse je pricati price i udarati na humanitarne akcije nego uraditi nesto po pitanju trgovine ljudima, zlostavljanju, prinudnom radu i radjanju i na kraju, problemu zavisnosti.
Vecina tih ljudi nema pojma kako se deca uopste prave.
Jednom su prikazali zenu koja se u decu klela da nikada nije imala sex. Jer, ssex je nesto prljavo, odvratno i grozno, o tome se ne govori, ali zato imamo porodice sa 20 ili 30 clanova.
Opet, ne postoje dovoljno velike organizacije koje bi svu tu nesrecnu decu uzela pod svoje. I decu roditelja umrlih od side ili ratova...

Poslato: 12 Jun 2008, 18:34
od Lepa Krepa
Originally posted by J...
Sad cu zvucati grubo ali kako nikako da nauce da se ne razmnozavaju kad i sami kazu da ce im deca poumirati?
a ko su "oni" koji to nikako da nauče?

Poslato: 12 Jun 2008, 19:27
od Kiborg
Pa sad, koliko vremena provedu urađeni, možda im i nije tako loše. Ovu bedu i prljavštinu koju mi vidimo oni oduvaju sa malo (više) opijuma.

Poslato: 12 Jun 2008, 19:39
od Morgan Le Faye
Samozaborav kada nema izlaza zaista nije nishta zlo, ljudima je potreban beg iz realnosti jer bi poludeli.

Poslato: 13 Jun 2008, 08:58
od J...
Originally posted by Lepa Krepa
Originally posted by J...
Sad cu zvucati grubo ali kako nikako da nauce da se ne razmnozavaju kad i sami kazu da ce im deca poumirati?
a ko su "oni" koji to nikako da nauče?
To su oni koji imaju vise dece nego hrane i uslova za njih.

Poslato: 13 Jun 2008, 16:01
od Lepa Krepa
što će reći, veći deo stanovništva planete zemlje?

Poslato: 13 Jun 2008, 18:34
od J...
Originally posted by Lepa Krepa
što će reći, veći deo stanovništva planete zemlje?
Naravno, ljudi ionako ima previse. Zar ti nisi za kontrolu radjanja? Ne silom vec edukacijom.

Poslato: 13 Jun 2008, 18:58
od Lepa Krepa
kontrola rađanja je tricky bussines. u kini se, npr, kontrola rađanja sprovodi prilično rigorozno, pa je dovela do toga da se ženska deca masovno ubijaju, jer se u tamošnjem hard core patrijarhalnom društvu više vrednuje muško dete. a ako ti je dopušteno da imaš samo jedno... teraš dok ne dobiješ muško. bog zna koliko mrtvih devojčica prethodi rađanju tog jednog-muškog-deteta.
drugo, svako mešanje u politiku rađanja je diskutabilno s moralne strane. ako bi to prihvatili kao legitiman princip, onda bi trebalo da se uvede kontrola ne samo zbog siromaštva i prenaseljenosti, nego i zbog mase drugih stvari, recimo bilo bi logično da ljudi sa dosijeima nasilnog ponašanja ne smeju da prave/rađaju decu, pa bi moglo da se postavi pitanje naslednih bolesti, pa mentalnog zdravlja budućih roditelja, pa svašta još nešto... nije da sam u startu protiv bilo kakve intervencije na tom polju, samo smatram da pitanje uopšte nije jednostavno. inače bi se lako moglo skliznuti u eugenetiku, a to je stvarno jedna od mračnijih tačaka u istoriji čovečanstva. a ako bi se princip kontrole rađanja selektivno primenjivao na siromašna područja, de facto bi bio rasistički. jer bela rasa na ovom svetu živi prilično dobro i horrori ovog tipa je ne pogađaju ni izbliza toliko često i masovno kao ostale (makes you wonder, hm?)

enivej, poenta mog pitanja bila je u sledećem - u ovom konkretnom slučaju, mislim da nema svrhe postavljati pitanje "kako ne nauče da se ne razmnožavaju", s obzirom da se radi o ženi koja je nekome PRODATA i očito živi u ropskom položaju, bez ikakvih prava na odlučivanje o sopstvenom životu (pa i planiranju porodice) a muškarac je višegodišnji zavisnik od droge, koji teško da je racionalan u svojim odlukama; isto važi i za ostale članove porodice. a ovaj uopšteni ton pitanja mi je zasmetao jer... mi je zasmetao.

Poslato: 13 Jun 2008, 20:14
od Pauceti
Originally posted by anche

sad sam se setila one fotografije gde lesinar ceka da dete u africi umre i fotografa koji je osvojio nekakve nagrade za tu fotografiju.
Sudan Famine, osvojio je Pulicerovu nagradu
Originally posted by anche
kasnije se ubio jer nije mogao sebi da oprosti sto je ostavio to dete.
Ubio se zbog depresije, zbog stvari koje je tamo video. Ne zna se sta se desilo sa detetom tacno...

Poslato: 13 Jun 2008, 20:22
od anche
:nerd: mene nekako vise zanima sta se desilo sa detetom.

Poslato: 13 Jun 2008, 20:26
od Pauceti
mislis sa decom? tako ih umre hiljade...

Poslato: 13 Jun 2008, 20:35
od anche
ne. mislim bas na to konkretno dete, koje ima ime, jedinstven genetski materijal i isto pravo na zivot kao svi mi.

Poslato: 14 Jun 2008, 13:37
od J...
@ Lepa Krepa Moje pitanje se i nije odnosilo samo na ovaj slucaj vec upravo na milione ljudi koji ne razmisljaju kako ce i od cega da izdrzavaju decu koju radjaju tako da stvaraju sebi i drustvu problem a mogla bih reci i da prave greh nad sopstvenom decom.

Znam za posledice kontrole radjanja u Kini, zato sam i rekla da treba ljude edukovati a ne na silu sprecavati da radjaju. Kad kazem edukovati, znaci da postanu svesni pre nego naprave dete da li ce moci da mu pruze bar osnovne uslove za zivot.

Konkretno ova porodica, sta bi se desilo s njom da je u nekoj zapadnoj zemlji? To bi bila porodica narkomana kojima bi drustvo momentalno oduzelo decu a i njega bi tretiralo kao pedofila i trgovca belim robljem ako je "kupio" desetogodisnju devojcicu za svoju zenu. (ako sam dobro razumela). Znaci, zadesile bi ih zakonske posledice. Medjutim ono sto nedostaje ovoj drzavi su institucije koje bi sve to sprovele. To je najveci problem i tacka odakle treba krenuti s promenama i konkretnim akcijama.

Poslato: 21 Jan 2009, 01:30
od aristotelous90
eh kad bi bilo samo par miliona manje tih stupid amerikanaca...bilo bi vise mira u svetu!!:peva:

Poslato: 21 Jan 2009, 01:45
od Orlando the Lady
Svega u basti Bozjoj.:cookie:

Poslato: 21 Jan 2009, 01:58
od J...
:whatever: