Originally posted by Simor
Živimo u dinamičnom svetu, promene se dešavaju svakodnevno i vrtoglavo brzo, nove dileme se pojavljuju i teško mi je sebe potpuno jasno da odredim. Ono što znam jeste da nisam dogmata i da sam otvoren prema različitim mišljenjima (koja naravno isključuju ekstremno leve ili desne političke pozicije). Rekao bih za sebe da sam neka mešavina liberala i levičara. Sa jedne strane, mislim da je liberalna misao u velikoj meri doprinela razvoju zapadne civilizacije i emancipaciji zapadnog čoveka. Inspirativni su mi, recimo, John Stuart Mill i Karl Popper ili u srpskim uslovima Milan Piroćanac. S druge strane, imam jako lepo mišljenje prema ljudima poput Friedricha Eberta, Willyja Brandta, Olofa Palmea ili, danas, Tarje Halonen. Interesantan mi je i tzv. treći put Anthony Giddensa, koji je u velikoj meri određivao politiku Billa Clintona i Tonyja Blaira. Ekološka katastrofa u koju srljamo okreće me autorima poput Vandana Shive i, nešto umerenijeg i meni dražeg, Ala Gorea. Kada je u pitanju ekonomija, uvek mi je zanimljivo da pročitam mišljenje Georgea Sorosa, koji se naslanja na Popperove koncepcije ali ih i modifikuje. Naravno, držim palčeve da Tea Party republikanci ne spreče Obaminu administraciju da dalje sprovodi svoju političku zamisao.
Važan mi je princip socijalne pravde, ali nisam protivnik političkih i građanskih prava ili tržišne ekonomije. Znači, baš zbog kliznosti granice sebe vidim kao socijalnog liberala ili socijaldemokratu.
Btw, ne mislim da se ova ideološka podela može primeniti na srpsku političku scenu, u kojoj vlada ideološka i vrednosna konfuzija, i na izborima ću verovatno glasati za Liberalno demokratsku partiju i priželjkivati koaliciju između LDP-a i Demokratske stranke.
Nisam hteo da ljudi podrobno objašnajvaju poziciju, već da dobijemo sken političkih pozicija na forumu. Dakle, zanimala me globalna slika, ne mikro-slika.
I naravno da je većina nas kompozitnih političkih uverenja i da se ne može jednostavno staviti u jednu kategoriju, kao i da ih mnogi preispituju i menjaju svoju poziciju. No, da zaoštrimo stvar: čak i kada se deklarišemo, recimo, kao liberali, to uopšte ne znači da delimo identične stavove. Tu takođe može biti velikih razlika iz najmanje dva razloga -- pogrešna samoidentifikacija (jer nije poenta u tome šta ja mislim da politički jesam, već kakve političke efekte proizvodim), kao i razlika među pozicijama koje se označavaju liberalnim, gde ima i po mnogim pitanjima suprotsatvljenih strujanja.
No, ne ulazeći u ove analize, rezultat je onaj koji sam očekivao. Jedino me zbunjuje da se niko nije deklarisao socijalistom (a imamo dvojicu komunista, dakle "radikalne levičare"), a kao objašnjenje mogu da ponudim distancu prema Miloševiću i njegovom samooznačavanju socijalistom ( s obzirom na politiku '90-ih), prema čemu vlada uglavnom opravdani odijum.