[url=http://www.gay-serbia.com/forum/viewtopic.php?p=2477267#p2477267]Misfit napisao:[/url]niko još nije okačio ivančićev txt?
da ispravim to odmah:
Dajte mi još
Viktor Ivančić napisao:Dajte mi Gotovinu i Markača intravenozno. Utrljajte mi ih u kožu kao kremu. Dajte mi ih u tabletama i kapsulama. Prepišite mi recept da mogu uzimati Gotovinu i Markača prije i poslije svakog izdisaja. Uštrcajte mi ih direktno u mozak. Lobotomirajte me s Gotovinom i Markačem.
![:love:](./images/smilies/love.gif)
Bivsi feralovci nisu razocarali.
Heni Erceg - Hrvatski vremeplov
I onda je Hrvatska eksplodirala u potpunom nacionalističkom ludilu. Koje traje već danima u zajedničkoj režiji vlasti, medija i crkve, tri snažne propagandističke poluge koje se glasaju isključivim porukama kako je tek sada rat konačno završen, te kako su haške presude konačni dokaz da je Hrvatska vodila „pravedan i častan rat, bez ijedne mrlje“. Ta, po širu regiju opasna i neodgovorna službena propaganda, doslovce prekopirana iz ratnih devedesetih, ne samo da ne ostavlja ni centimetra prostora za neki drugi, disonantni ton, nego štoviše omogućava Hrvatskoj televiziji, na primjer, da danima vrijeđa i razapinje one rijetke pojedince koji godinama upozoravaju na notorne činjenice, one s druge strane nevinosti generala Gotovine. A one govore o više od 600 ubijenih srpskih civila, skoro 20.000 spaljenih kuća i progonu više od dvjesto tisuća Srba s područja kojim je u akciji Oluja zapovjedao upravo general Gotovina.
Masovno nacionalističko orgijanje s Gotovinom kao Mesijom koji hoda od grada do grada, probija se kroz masu egzaltiranih obožavatelja, pirotehnike, zastava, uniformi… dokinulo je, čini se, svaki spomen na pojedinačnu, a kamoli kolektivnu odgovornost za ono barbarsko, osvetničko razdoblje iz 1995., doba masovne pljačke, ubojstava i potpunog bezakonja.
Tko je dakle ubijao srpske civile? Tko je odgovoran za masovno etničko čišćenje srpskog stanovništva? Odgovore na ta pitanja Hrvatima je servirao upravo Haški sud, kojega su do jučer kolektivno proklinjali, svojom presudom o tome kako zločina, budući da nije bio sistemski, zapravo nije ni bilo.
Nego je srpsko stanovništvo otišlo iz hira, a ubijanje civila lakonski se proglasilo neminovnošću svakoga rata. Bijedu pak ovoga sirovog nacionalizma potencira upravo vlast koja mirno promatra novi val kolektivne mržnje prema Srbima i pojedincima koji su upozoravali na važnost suočavanja s istinom o Tuđmanovom režimu koji jest imao cilj etnički očistiti Hrvatsku, a paljenjem kuća onemogućiti povratak srpskom stanovništvu. Negiranju činjenica pribjegla je, bez ostatka, sva institucionalna Hrvatska, pa predsjednik države, lišen svake državničke obaveze, na pitanje kako komentira reakcije službene Srbije na oslobađajuće presude, odgovara: „Nije važno što oni misle!“.
Slika Hrvatske zato je već danima slika kolektivističkog drogiranja likom i djelom generala Gotovine, čiji mit danima redizajniraju mediji, a Jutarnji list – koji je ranije Gotovinu nazivao sitnim lopovom, u Francuskoj suđenom za oružanu pljačku i napad – sada izlazi omotan u veliki poster s njegovim likom i laudama nevinom heroju, novome vođi, tako potrebnom onemoćaloj, frustriranoj naciji.
A žrtve? Sorry, o njima nećemo ovom prilikom, ako ih je uopće bilo, ili kako bi rekao sam Gotovina, ponavljajući te dvije rečenice kao neku svetačku mantru, od koje mediji i nacija padaju u ekstazu: „Prošlost je iza nas, okrenimo se budućnosti!“ Ili, mir, mir, nitko nije kriv…