Popejče.... iako je ovaj komentar nekako.. previše deplasiran za bilo kakav citat, na tvoju poentu neću da se osvrćem, iz gore navedenih razloga, ali u povodu cele teme, molim samo da se razjasni šta je masakr, šta masovno ubijanje a šta genocid.
Možda ja cepidlačim kada je u pitnju nazivanje stvari pravim imenima, ali po članu II CPPCG-a, i po onome što se iz zvanične dokumentacije i svedočenja učesnika o "dešavanjima u Srebrenici" može videti, ono što se u Srebrenici desilo tada - nije bio genocid. Čak ni "in part."
over & out
...any of the following acts committed with intent to destroy, in whole or in part, a national, ethnical, racial or religious group, as such:
(a) Killing members of the group;
(b) Causing serious bodily or mental harm to members of the group;
(c) Deliberately inflicting on the group conditions of life calculated to bring about its physical destruction in whole or in part;
(d) Imposing measures intended to prevent births within the group;
(e) Forcibly transferring children of the group to another group.
srebrenica ispunjava bez problema a, b i c. i ne samo srebrenica (nego i višegrad, zvornik, foča aka srbinje, prijedor, omarska, sarajevo, bihać, trebinje, brčko, bijeljina itd.) kada je rijec o onome sto su u BiH srbi ucinili bosnjacima: genocid, etnicko ciscenje, konc-logori, ratni zlocini.
s time se ne mogu mjeriti ni zlocini hrvata nad srbima u hrvatskoj, ni zlocini srba nad hrvatima u hrvatskoj, ni zlocini hrvata nad bosnjacima u BiH, ni zlocini hrvata nad srbima u BiH, ni zlocini srba nad hrvatima u BiH, ni zlocini bosnjaka nad hrvatima u BiH, ni zlocini bosnjaka nad srbima u BiH, ni zlocini srba nad albancima na kosovu, ni zlocini albanaca nad srbima na kosovu. (mislim da sam pokrio sve )
edit: nisam, zaboravio sam zlocine crnogoraca nad hrvatima i bosnjacima.
Popejče.... iako je ovaj komentar nekako.. previše deplasiran za bilo kakav citat, na tvoju poentu neću da se osvrćem, iz gore navedenih razloga, ali u povodu cele teme, molim samo da se razjasni šta je masakr, šta masovno ubijanje a šta genocid.
Možda ja cepidlačim kada je u pitnju nazivanje stvari pravim imenima, ali po članu II CPPCG-a, i po onome što se iz zvanične dokumentacije i svedočenja učesnika o "dešavanjima u Srebrenici" može videti, ono što se u Srebrenici desilo tada - nije bio genocid. Čak ni "in part."
over & out
...any of the following acts committed with intent to destroy, in whole or in part, a national, ethnical, racial or religious group, as such:
(a) Killing members of the group;
(b) Causing serious bodily or mental harm to members of the group;
(c) Deliberately inflicting on the group conditions of life calculated to bring about its physical destruction in whole or in part;
(d) Imposing measures intended to prevent births within the group;
(e) Forcibly transferring children of the group to another group.
srebrenica ispunjava bez problema a, b i c. i ne samo srebrenica (nego i višegrad, zvornik, foča aka srbinje, prijedor, omarska, sarajevo, bihać, trebinje, brčko, bijeljina itd.) kada je rijec o onome sto su u BiH srbi ucinili bosnjacima: genocid, etnicko ciscenje, konc-logori, ratni zlocini.
s time se ne mogu mjeriti ni zlocini hrvata nad srbima u hrvatskoj, ni zlocini srba nad hrvatima u hrvatskoj, ni zlocini hrvata nad bosnjacima u BiH, ni zlocini hrvata nad srbima u BiH, ni zlocini srba nad hrvatima u BiH, ni zlocini bosnjaka nad hrvatima u BiH, ni zlocini bosnjaka nad srbima u BiH, ni zlocini srba nad albancima na kosovu, ni zlocini albanaca nad srbima u ksovu. (mislim da sam pokrio sve
edit: nisam, zaboravio sam zlocine crnogoraca nad hrvatima i bosnjacima.
Popejče, zvučiš kao Olbrajtova... sa onim famoznim satelitskim snimcima. Stvarno ne vidim smisao u daljoj debati ako ćemo nečije tvrdnje uzimati zdravo za gotovo, umesto da razmatramo činjenice. Inače, i kolači kad su u pitanju, pre ću da verujem osobi koja ih je pravila nego osobi koja ih je probala, od čega su napravljeni, pa tako i ovde.
Naravno da je Srebrenica od samog starta sinonim za gnocid, naravno da su optužnice za genocid najteže i naravno da je u svim pretraživačima i medijima Srebrenica sledeći najveći genocid posle holokausta. Ali ako zađeš u ljude sa prvih borbenih linija tog rata, koji su UN administracijom non šalantno preskočeni u povodu komandne odgovornosti, a koji su se sve do pre par meseci bezbrižno šetali po Zagrebu, Sarajevu, Beogradu i mnogo šire, shvatićeš da ono što se u leto 1992. dešavalo u Srebrenici nije bio genocid. Niko ne poriče da su ljudi ubijani, pa nisu valjda vezli goblene u enklavama, ali to nije bio genocid.
Ono što mogu da preporučim, pored pretrage ovde http://icr.icty.org/default.aspx?e=iaji ... 55gqmkpeey je da, ako imaš nekog u Sheveningenu, zamoliš ga da ti pošalje dokumenta, a posle par meseci iščitavanja zapisa, savetujem da malo prošetaš po BiH, posetiš neke ljude, mogao bi i u Izrael da odeš, jer je čovek tamo u pritvoru i neće biti ekstradicije, a imao bi šta da ti kaže. Mogu da ti preporučim kontakte. E posle možemo da nastavimo sa ovakvim temama, uz neki smisao.
Sad sam stwarno over and out, bok swima koliko was ima
[url=http://www.gay-serbia.com/forum/viewtopic.php?p=2342022#p2342022]Synesthesia napisao:[/url]Ali ako zađeš u ljude sa prvih borbenih linija tog rata, koji su UN administracijom non šalantno preskočeni u povodu komandne odgovornosti, a koji su se sve do pre par meseci bezbrižno šetali po Zagrebu, Sarajevu, Beogradu i mnogo šire, shvatićeš da ono što se u leto 1992. dešavalo u Srebrenici nije bio genocid.
ako ćemo se držati činjenica, onda ne mogu ništa drugo reći nego da se u potpunosti slažem s tobom da se u ljeto 1992. u srebrenici nije dogodio genocid. zato jest u ljeto 1995.
[url=http://www.gay-serbia.com/forum/viewtopic.php?p=2342022#p2342022]Synesthesia napisao:[/url]Ali ako zađeš u ljude sa prvih borbenih linija tog rata, koji su UN administracijom non šalantno preskočeni u povodu komandne odgovornosti, a koji su se sve do pre par meseci bezbrižno šetali po Zagrebu, Sarajevu, Beogradu i mnogo šire, shvatićeš da ono što se u leto 1992. dešavalo u Srebrenici nije bio genocid.
ako ćemo se držati činjenica, onda ne mogu ništa drugo reći nego da se u potpunosti slažem s tobom da se u ljeto 1992. u srebrenici nije dogodio genocid. zato jest u ljeto 1995.
We all know what ur doing.. i wont edit my post, and I stll like u G..
Ima li ikakve sanse da se postovi koji raspravljaju o ljudskim zrtvama i genocidu a u sebi sadrze eufemizme i razne druge stilske figure sklone odavde?
Eufemizmi, a ne vulgarne reci i zustre rasprave su ono sto je kroz istorju dovodilo do genocida, ubistava, ratova. Takvo pisanje vredja. Stravicno vredja sve, i ne samo prezivele, raseljene, rodjake i prijatelje zrtava nego i zdrav razum i osnovna ljudska prava.
Izdvojicu samo deo onoga na sta mislim (jer ne mora da se trosi mnogo vremena da bi se nasli, te je to kriterijum. No ovakvih stvari ima svuda po forumu):
''Inače, i kolači kad su u pitanju, pre ću da verujem osobi koja ih je pravila nego osobi koja ih je probala, od čega su napravljeni, pa tako i ovde.''
''Niko ne poriče da su ljudi ubijani, pa nisu valjda vezli goblene u enklavama, ali to nije bio genocid.''
kad smo vec kod eufemizama, racuna li se tu i sto se bosnjake (muslimane) devedsetih pocelo nazivati turcima, pa se djelovalo i iz uvjerenja da se tako osvecuje istambulu za petsto godina okupacije or something?
ono, zivis pored covjeka decenijama, znas ga kao - recimo - seada, i jednog jutra se probudis i skuzis: pa on je turčin! on je brata mojeg praprapraprapraprapradjeda odvukao kao danak u krvi! murder death kill!
@tasa: pa vec je prva recenica filma manipulacija. i to prilično loša. iako su prve jedinice bile formirane u novembru 1991. godine, za zvanican pocetak rata uzima se 17. aprila kada je oruzana grupa predvodjena naserom orićem napala srpske formacije.
1. cije i koje su to jedinice bile formirane u novembru 1991.?
2. kakve to srpske formacije, otkud one? i sta traze u BiH?
3. zasto su srpske formacije, a suprotno njima oruzana grupa?
dovoljno je procitati '1984', a nije lose jos ni klempererov 'LTI' da bude jasno kako se u ovom slucaju sa zlocinackim namjerama manipulira jezikom. ovaj dokumentarac je istina o srebrenici kao sto je istina da u auschwitzu nije bilo plinskih komora.
pre ću da verujem onima koji su ubijali,nego onima koji su ubijani...?
jel to to?
tako nekako. pitas dr. mengelea da ti isprica istinu o tome sto je radio u drugom svjetskom ratu, pa nije valjda da ce lagati?!
ja sad kontam,i to po avataru da je synesthesia nekad koristio drugi nick-nešto petty il slično...
i sad u temi "I dalje ne mogu da verujem... i jako sam besan...",u uvodnom postu,primeniti recepturu o kolačima,ko ih je pravio a ko probao...
odustajem dalje...
Eto, upravo je to ono zbog čega Srebrenica navodno jeste genocid...
Dakle, kao što sam i rekao, držaću se podalje od same teme, jer je presmešno , ali moram da objasnim smisao kolača.
Ja kažem da ću pre verovati ljudima sa prve borbene linije, ljudima čiji je prst bio na orozu, i ljudima koji su te metke pokušavali da izbegnu,
nego izveštajima, iskazima i izajavama za javnost koji su sastavljeni u ugodnim kancelarijama UNa i sličnih administracija.
Dakle, više ću verovati ljudima koji su bili očevici i učesnici, nego nekome ko ni ne zna prstom da pokaže Srebrenicu na karti, ili pak generalu, komandantu ili pukovniku koji se slika za neku nacionalnu televiziju, bilo iz sudnice ili iz svoje dnevne sobe. Pa isto tako kažem da ću pre verovati osobi koja je umesila kolač, nego tebi koji probaš i nagađaš šta je stavljeno unutra.
Tako da ne vidim logiku sa Mengeleom... Ili ako je želiš Popejče, onda je trebalo da napišeš - Isto je kao da pitaš Mengelea i preživele jevreje šta se dešavalo... umesto da pitaš savremene istoričare.
A što se eufemizama tiče... - ja tražim da se snobovski i glupi postovi iz teme obrišu.
Mada i ne mora, drago mi je da se tema vodi na tom nivou svesti, i što je to glavni razlog što postoje ratovi
ja uopce ne vjerujem sudionicima s prve linije toliko, oni mogu ispricati svoje dojmove ali to ne nudi i the big picture. kao da neki vojnik vojske RS zna o cemu se pricalo na sjednicama generalštaba vojske jugoslavije ili mladićeve ekipe koljačkih đenerala. uostalom, postoje transkripti, audio-snimke, izjave u TV-kamere i svasta nesto jos, a samo kombiniranjem svih tih izvora (i jos mnogih drugih) se moze razumjeti cijela prica.
recimo, moj djed je bio dio cijele drame oko desanta na drvar u drugom svjetskom. slusao sam njegove price o tome. bile su vrlo zanimljive, ali su se sastojale od 'trcim ovamo, pucam tamo, sakrijemo se tu...' na osnovu toga nema sanse da se moze razumjeti desant na drvar, sto je to znacilo, s kojim je ciljem bilo pokrenuto od strane nijemaca itd.
jednostavno, to sto ti vise vjerujes ovome ili onome je irelevantno, to je automatski selektivno gledanje na dogadjaj.
Jebote, da ispises sve ovo, pritom se pozivajuci na Dodika multiply, tvrdeci kako je to zapravo cela istina koja stoji iz Srebrenice je... tuga.
De Sheytan procitaj sve ono sto si postovao. Da nije tuzno, stvarno bi bilo hilarious.
[url=http://gay-serbia.com/forum/viewtopic.php?p=2342370#p2342370]Popeye napisao:[/url]ja uopce ne vjerujem sudionicima s prve linije toliko, oni mogu ispricati svoje dojmove ali to ne nudi i the big picture. kao da neki vojnik vojske RS zna o cemu se pricalo na sjednicama generalštaba vojske jugoslavije ili mladićeve ekipe koljačkih đenerala. uostalom, postoje transkripti, audio-snimke, izjave u TV-kamere i svasta nesto jos, a samo kombiniranjem svih tih izvora (i jos mnogih drugih) se moze razumjeti cijela prica.
recimo, moj djed je bio dio cijele drame oko desanta na drvar u drugom svjetskom. slusao sam njegove price o tome. bile su vrlo zanimljive, ali su se sastojale od 'trcim ovamo, pucam tamo, sakrijemo se tu...' na osnovu toga nema sanse da se moze razumjeti desant na drvar, sto je to znacilo, s kojim je ciljem bilo pokrenuto od strane nijemaca itd.
jednostavno, to sto ti vise vjerujes ovome ili onome je irelevantno, to je automatski selektivno gledanje na dogadjaj.
E izvinjavam se Popejče, nisam mislio da je potrebno da napišem, kapirao sam da se podrazumeva, pa je možda tako izgledalo. Ja sticajem okolnosti imam pristup i tim stvarima/pričama a i naravno onome što svi znamo i dostupno je širokoj javnosti (transkripti, audio-snimke, izjave u TV-kamere...). Isto tako i nezvaničnim ćaskanjima ljudi koji su uključeni u procese pred ICTY, advokatima, i njihovim strankama, porodicama onih koji su u Sheveningenu, i porodicama onih koji su jeva izvukli glavu i kriju se po rupama. Ako šef kaže "Mi smo ubijali jer smo hteli da im seme zatremo, klali sve što hoda jer je to stoka," a onda ti nekoliko tih "ubica" kaže potpuno drugu priču sa suprotnim motivom, ti vidiš da je ishod žrtava isti, ali predumišljaj drugačiji, i da jedna priča definitivno ne može biti istinita. A ono što je glavna kategorija genocida jeste ono boldovano u mom citatu tvog posta, dakle namera, a ne sami zločini nabrojani ispod..
Ono što ja hoću da kažem, ne vezano za temu, rekao sam da neću o temi, je da se od uspostavljanja ICTY, nameće... pa, slobodno mogu reći kao aksiom, genocid u Srebrenici. Ako pažljivo proanaliziraš, tužitelji su znali da je u pitanju genocid, čaki pre zvaničnog izveštaja sa lica mesta, mnogo pre nego su potvrđeni izveštaji iz masovnih grobnica, i uzete te dokazne izjave u kamere i na audio-snimkama... Ne bih da me opet neko pogrešno shvati, ali ceo taj postupak, pred ICTY, od samog momenta istrage, koja je, svi znamo osnov za bilo šta nadalje, je "selektivno gledanje na događaj."
Pri tom, ne pičamo o holokaustu koji se desio pre 70 godina, ovo se dešavalo pre 20, ljudi su još tu, vrlo živi i među nama, samo što je jebeno teško posvetiti život tome i sve pohvatati i pojuriti. Ali, hoću da kažem, lako može da se proveri.
* U prilog onima koji shvataju da presude u Hagu nisu potpuna istina o Srebrenici
Pomilovan Naser Orić
Sarajevo - Predsednik Federacije BiH pomilovao bivšeg komandanta muslimanske vojske u Srebrenici Nasera Orića i ukinuo mu uslovnu kaznu od četiri godine.
Apelaciono veće u Hagu svojevremeno zaključilo "da nema sumnje da su teški zločini počinjeni nad Srbima u Srebrenici u periodu od septembra 1992. do marta 1993. godine“, ali da "dokaz da su zločini počinjeni nije dovoljan za izricanje kazne pojedincu".
Pošto je Orić tu kaznu izrečenu u BiH izdržavao zbog nelegalnog nošenja oružje i municije, ovim pomilovanjem njemu je omogueno da ponovo nosi oružje bez straha da će ponovo završiti iza rešetaka.
Uz Orića, predsednik FBiH Živko Budimir je pomilovao još nekoliko zatvorenika, među kojima su i ubice, pljačkaši i seksualni prestupnici, piše "Pres" u izdanju za Republiku Srpsku.
Obrazlažući odluku, Budimir je rekao da su svi pomilovani u potpunosti rehabilitovani i da "ne predstavljaju nikakvu opasnost za društvo".
Ratni komandant srebreničkim muslimana, kojem je zbog ratnog zločina bilo suđeno u Haškom tribunalu gde je proglašen nevinim, osuđen je u junu 2009. u sarajevskom opštinskom sudu na dve godine zatvora. Godinu dana kasnije ta odluka je preinačena na četiri godine uslovno.
Haški tribunal je 2006. osudio Orića na dve godine zatvora, samo zato što nije sprečio zločine, ali je u drugostepenom postupku 2008. godine, Orić oslobođen.
U procesu protiv Orića, Apelaciono veće u Hagu je tada zaključilo "da nema sumnje da su teški zločini počinjeni nad Srbima u Srebrenici u periodu od septembra 1992. do marta 1993. godine“, ali da "dokaz da su zločini počinjeni nije dovoljan za izricanje kazne pojedincu".
[url=http://www.gay-serbia.com/forum/viewtopic.php?p=2342381#p2342381]Synesthesia napisao:[/url]Ako šef kaže "Mi smo ubijali jer smo hteli da im seme zatremo, klali sve što hoda jer je to stoka," a onda ti nekoliko tih "ubica" kaže potpuno drugu priču sa suprotnim motivom, ti vidiš da je ishod žrtava isti, ali predumišljaj drugačiji, i da jedna priča definitivno ne može biti istinita. A ono što je glavna kategorija genocida jeste ono boldovano u mom citatu tvog posta, dakle namera, a ne sami zločini nabrojani ispod..
pa ne mora svaki pojedini izvrsitelj genocida, kao kotačić većeg stroja, biti uopce svjestan da ga cini. s obzirom na vrlo jasnu hijerarhiju vojske, ono sto šef kaže je namjera cijele vojske, bez obzira vidi li svaki vojnik to tako.
uostalom, ja ne tvrdim da je samo srebrenica bila genocid, nego da je cijela srpska politika prema bošnjacima tijekom rata bila genocidna. rezultat toga je teritorij RS očišćen (ubijanjem, protjerivanjem itd.,) od bošnjaka.
sve što se nakon toga događalo, ne samo u srebrenici, pokazuje da je mislio ozbiljno.
Pa Popejče, on govori onako kako je dogovoreno, tačnije kako mu je rečeno. Puka reprodukcija, i to je to..
Kad ovo pročitam, da ne verujem drugačije, pomislio bih da si ubeđen kako (ex) YU državnici stvarno nešto, iz ličnih ubeđenja, odlučuju.. samo da dodam na ono "the big picture."
I ako će samo deo koji si citirao iz mog posta biti zanimljiv, moram da kažem no comment, ne zato što ga zaista nemam, već zato što sam rekao da neću o temi
and i still like u
Sarajevo - Predsednik Federacije BiH pomilovao bivšeg komandanta muslimanske vojske u Srebrenici Nasera Orića i ukinuo mu uslovnu kaznu od četiri godine.
Apelaciono veće u Hagu svojevremeno zaključilo "da nema sumnje da su teški zločini počinjeni nad Srbima u Srebrenici u periodu od septembra 1992. do marta 1993. godine“, ali da "dokaz da su zločini počinjeni nije dovoljan za izricanje kazne pojedincu".
Pošto je Orić tu kaznu izrečenu u BiH izdržavao zbog nelegalnog nošenja oružje i municije, ovim pomilovanjem njemu je omogueno da ponovo nosi oružje bez straha da će ponovo završiti iza rešetaka.
Uz Orića, predsednik FBiH Živko Budimir je pomilovao još nekoliko zatvorenika, među kojima su i ubice, pljačkaši i seksualni prestupnici, piše "Pres" u izdanju za Republiku Srpsku.
Obrazlažući odluku, Budimir je rekao da su svi pomilovani u potpunosti rehabilitovani i da "ne predstavljaju nikakvu opasnost za društvo".
Ratni komandant srebreničkim muslimana, kojem je zbog ratnog zločina bilo suđeno u Haškom tribunalu gde je proglašen nevinim, osuđen je u junu 2009. u sarajevskom opštinskom sudu na dve godine zatvora. Godinu dana kasnije ta odluka je preinačena na četiri godine uslovno.
Haški tribunal je 2006. osudio Orića na dve godine zatvora, samo zato što nije sprečio zločine, ali je u drugostepenom postupku 2008. godine, Orić oslobođen.
U procesu protiv Orića, Apelaciono veće u Hagu je tada zaključilo "da nema sumnje da su teški zločini počinjeni nad Srbima u Srebrenici u periodu od septembra 1992. do marta 1993. godine“, ali da "dokaz da su zločini počinjeni nije dovoljan za izricanje kazne pojedincu".
oric i ovo shto su ga pomilovali je sramota za ent. FBiH. poslao sam takav komentar na B92. nadam se da ce mi ga objaviti.
Evo kako se i danas ponašaju u BiH Federalna TV širi mržnju
Udruženje novinara Republike Srpske (UN RS) podnelo je Regulatornoj agenciji za komunikacije prijavu protiv Radio-televizije Federacije BiH zbog, kako je navedeno, podsticanja i širenja nacionalne, rasne i verske mržnje i netrpeljivosti.
U prijavi UN RS navodi se da je TV Federacije BiH 9. januara u Dnevniku i specijalnoj emisiji "60 minuta" prilogom pod nazivom "Krnja velika Srbija" pogazila sve etičke i novinarske principe i na najgrublji način i nedvosmisleno, prilozima i komentarima novinara otvoreno podsticala i širila nacionalnu, rasnu i versku mržnju i netrpeljivost.
U Dnevniku federalne TV i emisiji "60 minuta" emitovanim 9. januara, na Dan RS, između ostalog je objavljeno da je spski narod "genocidan od postanka do nestanka", dok je RS nazvana "moralnom nakazom" i "genocidnom tvorevinom".
UN RS naglašava da je televizija Federacije BiH javni RTV servis i deo javnog RTV sistema BiH, čiji je rad i nadležnost uređen Zakonom o javnom radiotelevizijskom sistemu BiH i Zakonom o Javnom RTV servisu Federacije BiH, zbog čega je dužna da poštuje programske principe koji su uređeni zakonskim propisima, kao i Kodeksom Regulatorne agencije za komunikacije.
"Podsticanje i širenje nacionalne, rasne i verske mržnje i netrpeljivosti zabranjeno je Zakonom o javnom RTV sistemu BiH, članom 28, Zakonom o javnom RTV servisu Federacije BiH članom 40. i članom 15. Zakona o Radio-televiziji Republike Srpske", navodi se u prijavi.
Još se podseća da je izazivanje nacionalne, rasne ili verske mržnje, razdora ili netrpeljivosti, predviđeno kao krivično delo protiv javnog reda i mira u Krivičnom zakonu Republike Srpske, ali i Zakonom o izmenama i dopunama Krivičnog zakona BiH.
Udruženje takođe navodi i član Kodeksa Veća Regulatorne agencije za komunikacije u kojem stoji da "audiovizuelne medijske usluge i medijske usluge radija neće stvarati jasan i neposredan rizik od podsticanja etničke ili verske mržnje u BiH".
"Udruženje novinara RS očekuje od Regulatorne agencije da pokrene postupak i utvrdi odgovornost TV Federacije BiH i da sankcioniše ovakvo ponašanje", navodi se u prijavi UN RS.
Prije nekoliko dana imao sam priliku da gostujem u emisiji Presing, Radio televizije Republike Srpske, posvećenoj temi (zlo)upotrebe termina genocid. S obzirom na to da se radilo o panel diskusiji na jednu krajnje osjetljivu temu, mnoge su stvari morale ostati nedorečene, usljed čega osjetim potrebu da u pisanom tekstu dodam ono što nije bilo moguće elaborirati u TV formi emisije.
Naime, svjedoci smo da se u poslednjih nekoliko dana zaoštrava jedno vrijeme pomalo zapostavljena tema teze o „genocidnoj tvorevini“. Kako iz sarajevske centrale, i sada već antologijske tematske emisije „60 minuta“, tako i iz isturenih centrala poput smiješnog čovjeka Nikolaidisa, ili manje smiješnog ali zločastog dečka Čede Jovanovića, stižu nam opet podjećanja da smo mi u Republici Srpskoj čudovišta zla, genetski usmjerena ka masakriranju svojih nedužnih komšija.
U izvjesnom smislu ove parole predstavljaju jednu od nus-posljedica nezdravih tendencija započetih nakon pada „aprilskog paketa“ i izbora 2006. god. One zabrinjavaju jer zlokobno podjećaju na retorike sa početka 90-ih. Međutim, još više zabrinjava koordinisanost pojavljivanja ovih teza, koja dopušta da se zapitamo da li iza njih stoji nešto ozbiljnije. Jer, dok je Nikolaidis jedan puki diletant, o čemu najbolje svjedoči sam njegov tekst, Čeda Jovanović, iako lider jedne minorne stranke, prekaljeni je političar (i poduzetnik), koji u sintezi sa redakcijom „60 minuta“ svakako može predstavljati faktor jednog šireg akcionog plana. U prvi mah pomislili smo da ovi napadi na Republiku Srpsku imaju funkciju odvraćanja fokusa sa sramnog ignorisanja stradanja srpskih civila i vojnika u slučajevima poput „Tuzlanske kolone“ ili „Dobrovoljačke“. Bilo je jasno da će skandal oko obustave slučaja „Dobrovoljačka“ izazvati opravdan revolt u Republici Srpskoj, i da će bijes i javnosti i političkih elita biti kanalisan ka Sudu i Tužilaštvu BiH.
Podsjećanje iz Sarajeva da je Srpska „politički monstrum“ (Nikolaidis) nastao „na politici krvi i tla“ (Šeki Radončić), u ovom kontekstu trebalo bi da obezbjedi protivtežu i relaksira položaj Suda i Tužilaštva.
No, postavljene u širi kontekst, ove atnisrpske agitacije pobuđuju dalje sumnje. Mi u Republici Srpskoj već po automatizmu smještamo ovu vrstu parola u set pokušaja da se putem optužbe za genocidnost delegitimira pravo na politički subjektivitet Republike Srpske. S obzirom na to da, čak i u slučaju da se genocid nedvosmisleno presudi, to još ne daje mogućnost da se po pravnom automatizmu izvede ukidanje Republike, takvi pokušaji ne pobuđuju previše pažnje, i više su iritantni nego što zabrinjavaju. Svjesni smo da uspjeh tih namjera neće zavisiti od sporne klasifikacije genocidnosti srebreničke tragedije, već od budućeg omjera snaga u međunarodnoj zajednici i naših vlastitih kapaciteta. Međutim, upravo zato je prethodno reaktualizovanje „teze o genocidnosti“ zabrinjavajuće - naime, ono koincidira sa neobično nedvosmislenom preporukom/zahtjevom u poslednjem izvještajuEvropske komisije, kao i Parlamentarne skupštine Savjeta Evrope, o neophodnosti reformskih poduhvata u pravcu famozne „funkcionalne“ države. Stvar je dodatno opterećena mogućim kontekstom koji će stvoriti eventualne presude za genocid Radovanu Karadžiću i Ratku Mladiću. Ako tome pridodamo da je u presudi kojom je Srbija oslobođena za genocid, ali okrivljena za „nesprječavanje“ genocida, implicirano da se taj genocid uistinu desio i da ga je neko projektovao, onda dobijamo cjelokupnu sliku jednog potencijalnog opšteg udara. Pored toga, u sva tri najnovija slučaja „teze o genocidnosti“, a naročito „60 minuta“, forsira se apsurdna i anticivilizacijska postavka o kolektivnoj krivici koja se pripisuje čitavom jednom konstitutivnom narodu, i koja se dalje razvija u rasističku tezu da su Srbi kao takvi genocidan narod. U našem slučaju to je očigledno poziv za likvidaciju, „metak u cijevi“ koji može da posluži kao legitimacija za nasilnu intervenciju protiv Republike Srpske, toliko prizivanu iz Sarajeva.
Prema definiciji Gregorija Stentona (jednog od savremenih autoriteta na temu genocida), karakterističan to je proces „obeščovečenja“ žrtve. Dehumanizacija je jedan od uslova genocidnog projekta, jer je prije likvidacije potrebno satanizovati žrtvu. Kada sve ove faktore uzmemo u obzir, dobijam projekciju situacije u kojoj je (1) Bosna i Hercegovina „nefunkionalna“, (2) Republika Srpska „nelegitimna“, a (3) upotreba sile na bazi kolektivne krivice opravdan „civilizacijski iskorak“. Ove insinuacije ne moraju biti fokusirane samo na ukidanje Srpske u političkom smislu, već je realnije da će se ograničiti na fiskalnu likvidaciju, u smislu da će Srpska biti prinuđena na reparaciju i odštetu svim stvarnim (što nije sporno) i nestvarnim žrtvama (što je izgleda cilj). U tom smislu halabuka oko „teze o genocidnosti“, premda uvijena u viskoparne parole pravde i prava, zapravo je degutantni pokušaj da se nametne harač jednom dijelu Bose.
Samo na bazi ovih nekoliko insinuacija jasno je da tema srebreničke tragedije ima izuzetno veliku političku cijenu za bošnjačke političke elite, pritisnute posljedicama vlastite nesposobnosti, naročito one na ekonomskom planu. Upravo zato je potrebno da se jednom snažnom i iskrenom akcijom stavi tačka na mit o Srebrenici, jer je to fundamentalni interes svih nas, a ponajviše upravo Srba. Ne radi se samo o tome da je neophodno osuditi zločince, ako ništa drugo da našu djecu ne bi izlagali riziku šetanja ulicama na kojima se možda nalazi neko od ljudi koji nije imao problem da puca u nenaoružane civile, već i da se time otvori mogućnost za stvarni pokušaj postizanja unutrašnjeg konsenzusa u Bosni i Hercegovini. Ako to više iko od aktera želi i ako je tako nešto više realno moguće. Naime, ovakvi ekstremistički tekstovi, poput izjave lidera srbijanskog LDP-a, potpuno diskredituju pokušaje kompromisa i čine nemogućim dijalog. Recimo, predsjednik Stranke demokratske akcije Sulejman Tihić u više je navrata upozoravao koliko se permanentna vještačka produkcija vanrednog stanja negativno odražava na pregovaračke procese, i osuđuje ih na propast prije nego što stvarno i počnu. Nažalost, narodi Bosne i Hercegovine, koji su u poslednjih 20 godina tako mnogo propatili i toliko žrtava podnijeli, još uvijek su izloženi destruktivnom uticaju demagogija različitih Nikolaidisa, Hadžiomerovića i Jovanovića, koje stvaraju kavgu i održavaju vrelom zlu krv.Time zapravo fiksiraju bosanskohercegovački status kvo u interesu vladajućih oligarhija, onih koje navodno kritikuju.
Da bi se ovim uzurpacijama stalo u kraj potrebno je prije svega nepristrasno pretresti mnoge nejasnoće vezane za samu srebreničku tragediju. Prvo,sama kvalifikacija genocida je po mišljenju mnogih – npr. Noama Čomskog, sporna, i politički isforsirana. Drugo što je sporno su same evidentirane žrtve, jer se za neke od njih pokazalo da su „lažne“, što se inače više ne spori čak ni u „60 minuta“. Sam po sebi broj je ovdje irelevantan, ali takve nejasnoće pobuđuju skepsu u cjelokupnu interpretaciju događaja iz maja 1995, i tu skepsu neće biti moguće otkloniti dok se te stvari ne raščiste. Treće, potrebno je trezveno razmisliti o pravednosti suđenja. Krivični postupak implicira ravnopravan odnos između tužioca s jedne strane, i okrivljenog, sa druge. Međutim, u stvarnosti, tužioci su raspolagali timovima koji su bili u stanju da obrade i do 4000 stranica teksta dnevno (!), dok su okrivljeni imali advokatske timove neuporedivo manjih kapaciteta. Nažalost, ovdje su vlasti, kako u Beogradu, tako naročito i u Banjaluci, postigle autogol, jer su bile daleko od toga da pruže adekvatnu logističku i finansijsku pomoć svojim građanima pred Tribunalom. Recimo, vladajuća struktura ostala je gluva na pozive Srpske demokratske stranke da se haškim optuženicima obezbjede potrebni resursi za odbranu i pravično suđenje. Još više bode oči to što je tu čak bilo stranački motivisane selekcije, pa je recimo, Biljana Plavšić imala neuporedivo značajniji tretman institucija Republike Srpske, od, na primjer, Radovana Karadžića. Takva neodgovornost može u budućnosti rezultirati katastrofalnim posljedicama i može se pokazati kao čin ranga nacionalne veleizdaje. Četvrto, presuda generalu Krstiću sa pozicije Republike Srpske treba ponovo biti stavljena na sto, s obzirom na to da u žalbenom postupku nije razmatran meritum, već samo visina kazne. Takva forma drugostepenog postupka pobuđuje različite sumnje i scenarije o izakulisnoj trgovini.
Ovo su samo neke od mase spornih stvari koje je potrebno raščistiti da bi govor o Srebrenici poprimio formu diskursa. Međutim, upravo to je nešto što se želi spriječiti. Upadljiva je sklonost Sarajeva da blokira svaku buduću raspravu o Srebrenici. Insistiranje na nemogućem Zakonu o zabrani negiranja genocida, smjera da jednom za svagda spriječi problematizovanje teme srebreničke tragedije. Time se, ne samo sprječava sloboda misli i dios-logosa, već se i onemogućava daljnje istraživanje obima i karaktera srebreničke tragedije. Postavlja se opravdano pitanje: zbog čega? S druge strane, i politički subjekti Republike Srpske ostaju na nivou galame i prepucavanja saopštenjima, umjesto da se fokusiraju na ozbiljne i konkretne korake, od podrške advokatskim timovima do insistiranja na potrebnim daljim istraživačkim projektima. U svakom slučaju ukupna situacija zahtjeva jedan daleko osmišljeniji pristup svim ovim pitanjima, koji neće biti ograničen samo na retoriku, a koji će podrazumjevati koordinisano djelovanje vlasti Republike Srpske i Srbije, u rangu nacionalne strategije i odbrane vitalnih nacionalnih interesa, jer se ovdje radi upravo o tome. Time bi se izbjegla defanzivna pozicija u kojoj se srpski narod nalazi cijelo vrijeme i bavljenje posljedicama, umjesto pravim uzrocima stanja i istinom, koja, ma koliko to trivijalno zvucalo, jeste jedina prava žrtva u cijelom ovom procesu.
Film "Srebrenica, izdani grad" zapadnih autora, gdje se uveliko osporava brojka od 8.000 pobijenih Muslimana, samo je jedna u nizu izjava i dokumentiranih istraživanja u svijetu kojima se demistificira "srebrenički genocid". U ovom tekstu će se telegrafski naznačiti reduciran broj tih osporavanja koja potječu sa Zapada.
Opći uvid
Zločin u Srebrenici ima dvije faze: zločini počinjeni nad Srbima i isprovocirani zločin Srba nad Muslimanima (sadašnjim Bošnjacima).
- Zločini nad Srbima u Srebrenici odvijali su se od 1992. do 1995. godine. Zločine su vršili pripadnici Armije RBiH stacionirani u Srebrenici, a pod rukovodstvom Nasera Orića. UN zvaničnik Yasushi Akashi smatrao je muslimansko rukovodstvo u Srebrenici kriminalnom bandom, korumpiranim i opasnim provokatorima, podvodačima i crnoburzašima.
Generalni sekretar UN-a Kofi Anan rekao je da su se Orićeve trupe koristile tehnikama etničkog čišćenja paleći kuće, te ubijajući i terorizirajući civilnu populaciju.
U veljači 2004. godine, Orić je primio reportera "Washington Post-a":
"Orićevi ratni trofeji ne nalaze se poslagani na zidu ...već na video-kaseti: spaljene srpske kuće i tijela srpskih ljudi bez glave, nabacana na tužnu gomilu. Morali smo koristiti hladno oružje te noći, objašnjava Orić, dok se scene iskasapljenih mrtvih tijela vrte s njegovog "Sony" video-aparata."
Koliko je srpskih sela spaljeno, a civila ubijeno ne zna se.
Procjene iz stranih izvora se kreću oko nekoliko desetina srpskih sela i više stotina ubijenih srpskih civila, dok srpski izvori govore o 3.500 ubijenih.
- Drugi dio srebreničkog zločina, onaj izvršen od strane Srba nad Muslimanima, desio se od 11. do 19. srpnja 1995. godine. Neke prethodne činjenice su zbunjujuće.
1. Predstavnici muslimanske zajednice okupili su se u Sarajevu 28. i 29. rujna 1993. Neki su kasnije rekli da im je Izetbegović kazao da bi NATO, prema predsjedniku Klintonu, intervenirao u BiH samo pod uvjetom da Srbi pobiju barem 5.000 osoba.
2. Očito je, da je Srebrenica "data na tanjur" Srbima. Orić je helikopterom prebačen iz Srebrenice sedam dana prije njenog pada. Dan prije pada, cjelokupna muška muslimanska populacija napustila je Srebrenicu gdje je ostalo oko 300 muškaraca.
3. Zločin nad Muslimanima se desio nakon zarobljavanja, kada su se oni nastojali probiti kroz srpske položaje prema svojim bazama. Masovne egzekucije nad Muslimanima vršene su u mjestima Pilice, Branjevo, Petkovac, Kozluk i Kravica.
4. Broj hladnokrvno pobijenih zarobljenih Muslimana je, međutim, upitan. Postoji razlika u brojkama između deklarirano nestalih osoba i forenzičkih nalaza ostataka tijela. Osim za oko tisuću osoba, gdje je stvar očita, za druga nađena tijela nije jasno u kojim su okolnostima poginula ili umrla i kada.
Napomena: masovne grobnice su uobičajena stvar u ratnim vremenima kada se vrši asanacija terena kako ne bi došlo do masovnih zaraza.
5. Među nastradalima "srebreničkog genocida" evidentirani su i oni koji su danas živi. Ima i onih koji su umrli/poginuli davno prije 1995. godine. U razračunima među samim muslimanima u Srebrenici nastradalo je više stotina osoba koje su pokopane kao žrtve srpskog genocida.
6. Simptomatično je da ni u holandskom izvještaju o Srebrenici, ni u francuskom izvještaju, nema očevidaca počinjenog zločina. Jedini "pravi" svjedok je psihopata Erdemović, koji je u Hagu ustvrdio kako je prilikom masakra lično pobio više od 100 Muslimana za 12 kilograma zlata.
- Na kraju općeg uvida, evo zbog čega srpski zločin nad muslimanima ne može biti genocid:
Kada se vrši genocid, onda se neselektivno ubijaju svi pripadnici neke zajednice, a ne ostavljaju se u životu reproduktivno sposobne osobe (žene i djeca). Proglašavanje zločina nad Muslimanima genocidom, direktno se vrijeđa spomen na oko četiri milijuna Jevreja nastradalih u Drugom svjetskom ratu. Jer da su nacisti postupali kao Srbi poštedjevši ženu, djecu i stare osobe, nastradalo bi manje od polovice Jevreja.
Izjave i istraživanja sa Zapada
Luis Mekenzi, bivši komandant mirovnih snaga u BiH je podsjetio je da su Muslimani pod komandom Nasera Orića ubili nekoliko hiljada srpskih civila. Za kanadski list "Gloub end mejl" ocijenio je "da u Srebrenici 1995. godine nije pobijeno 8.000 Muslimana. Evidencija dostavljena Haškom tribunalu izaziva ozbiljnu sumnju u ovakvu tvrdnju.U taj broj uračunato je i 5.000 onih koji su se vodili kao nestali. Također, više od 2.000 tijela pronađeno je u Srebrenici i oko Srebrenice i među njima su i žrtve trogodišnjih borbi u toj oblasti. Muslimanski muškarci i stariji dječaci su odvojeni, a starci, žene i djeca su prebacivani u pravcu Tuzle na bezbjedno. To je strašno, ali isto tako treba reći da ako neko želi da izvrši genocid, on neće dozvoliti ženama i djeci da odu.
Evo što o srebreničkom zločinu iz 1995. misli Kristof Flige, aktualni sudac Haškog tribunala. U intervjuu njemačkom tjedniku "Špigel" izjavio je sljedeće:
Slučaj Karadžić se odnosi na pitanje odgovornosti za masovno ubijanje, o čemu se govori kao o genocidu.
Međutim, stručnjaci za međunarodno pravo su podijeljeni o tome da li bi se masakr u Srebrenici mogao definirati kao genocid. Ja sebi postavljam pitanje: da li nam je izraz genocid potreban da bi okarakterizirali takve zločine?
Trebalo bi da uvedemo novu definiciju takvog zločina.
Možda bi izraz masovno ubojstvo otklonio neke od teškoća s kojima se suočavamo.
Karlos Martins Branko, portugalski vojni zvaničnik posvjedočio je da je broj žrtava od 7.300 falsificiran, da bi bio korišten za propagandne svrhe. On je 1998. napisao da "postoji malo sumnje da je najmanje 2.028 bosanskih Muslimana poginulo u borbi s bolje uvježbanom i bolje komandiranom Vojskom RS u tri godine žestokog ratovanja". Mnoga tijela, kaže Branko, nalazila su se u zoni grada i prije pada Srebrenice.
Iz izvještaja visokog komesara UN za ljudska prava Henrija Vilenda koji je poslije petodnevnog ispitivanja izbjeglica u Tuzli (1995.) rekao: "Nismo našli nikoga ko je svojim očima video neki zločin."
O pometnji među narodom koji se povlačio za 28. divizijom Armije RBiH iz Srebrenice, pisao je i DŽonatan Ruper iz BBC: "I holandski mirovni kontingent i obavještajni oficiri britanskih specijalnih jedinica SAS, koji su se nalazili u gradu kad je pao, bili su svjedoci ogorčenih borbi između samih Muslimana u Srebrenici kratko vrijeme prije nego što su Srbi ušli. Također postoje izvještaji da je znatan broj poginuo prelazeći minska polja koja je njihova strana postavila.”
Filip Korvin, nekadašnji visoki funkcioner Ujedinjenih nacija i izaslanik generalnog sekretara UN u Bosni:
Ako je od 37.000 žitelja Srebrenice preživjelo njih 35.500, onda je računica vrlo prosta, otkriva Korvin. Ja i dalje tvrdim, naravno na osnovu čvrstih dokaza i prikupljenog materijala, da je cifra o 7.000 ubijenih Muslimana preuveličana i da ona ne može biti veća od 1.000 ljudi.
Karemans, komandant holandskih snaga u Srebrenici, rekao je u jednom intervjuu u Zagrebu 1995, da je ponašanje Srba u pogledu srebreničke tragedije bilo donekle razumljivo, jer su Muslimani s njihovim napadima iz Srebrenice (1992-1993), do temelja spalili 192 srpska sela i pobili njegove stanovnike!
Edvard Herman, američki profesor objavio je, sa svojim suradnicima, knjigu (2010.): "Srebrenica, dekonstrukcija jednog virtualnog genocida."
- Sami Muslimani iz Srebrenice dali su objašnjenja neočekivanog povlačenja jakih snaga 28. korpusa.
Ibran Mustafić, osnivač SDA u Srebrenici i poslanik u skupštini Federacije BiH, u intervjuu 1996. godine je rekao: "Scenario za izdaju Srebrenice je svjesno pripremljen. U taj posao su umiješani bosansko predsjedništvo i komanda Armije". On je naglasio da su napadi iz zaštićene zone bili "svjesno davanje povoda srpskim snagama da napadnu", a da su tragični scenario napravile "ličnosti koje su u ljeto 1995. napustile Srebrenicu bez ogrebotine".
Još veći skandal izazvalo je svjedočenje Hakije Meholjića, nekadašnjeg šefa policije u Srebrenici. On je otkrio da je cilj povlačenja 28. divizije bio sračunat da dovede do što većeg broja žrtava, da bi se dobio povod za NATO intervenciju.
Evo još nekih imena istaknutih javnih radnika Zapada koji su nastojali demistificirati "srebrenički genocid":
Jared Israel, Sarah Standefer, Noam Chomsky, Rene Gremaux, Louis Dalmas, George Pumfrey, Abe de Vries, Jaques Verges, Max Sinclair.
Optuženi Radovan Karadžić sugerisao je juče pred Haškim tribunalom da je francuska obaveštajna služba dala zlato da bi pripadnici vojske bosanskih Srba streljali Muslimane iz Srebrenice u okolini Zvornika u julu 1995.
Tadašnji predsednik RS i vrhovni komandant Vojse RS optužen je za genocid nad oko 7.000 muslimanskih muškarca iz Srebenice nakon što je VRS 11. jula 1995. zauzela taj grad.
Unakrsno ispitujući svedoka optužbe Dražena Erdemovića koji je potvrdio da je 16. jula 1995. učestvovao u streljanju više od 1.000 muslimanskih zarobljenika, Karadžić je kazao da je njegova teza da je "zlato došlo iz inostranstva da se učine stvari koje su učinjene ... likvidacije i egzekucije u julu 1995".
"Zlato potiče od jedne tajne službe koja je imala veze sa vašom grupom", rekao je Karadžić, aludirajući na 10. diverzantski odred Glavnog štaba VRS čiji je Erdemović bio pripadnik.
Pošto mu je svedok odgovorio da za to nije čuo, Karadžić ga je pitao: "Niste čuli da je 10. diverzantski odred imao veze s francuskom obaveštajnom službom čije je pripadnike posle rata u BiH vodio u Zair da ratuju?".
Erdemović je uzvratio da je u novinama, dok je bio u pritvoru Haškog tribunala, čitao da je neke od njegovih bivših saboraca u Zair odveo "francuski potpukovnik".
Na pitanje zastupnika optužbe da li Karadžić tvrdi "da su se pogubljenja dogodila i da je francuska obaveštajna služba dala zlato da se to dogodi", Karadžić se ogradio da "ne tvrdi ništa" i da "samo testira svedoka".
Erdemović je, međutim, potvrdio da je čuo da je komandant 10. diverzantskog odreda Milorad Pelemiš "dobio kilograme zlata iz Srebrenice zato što je nas poslao da streljamo civile".
U glavnom iskazu, Erdemović je juče posvedočio da je 16. jula 1995, na farmi Branjevo kod sela Pilica u okolini Zvornika, zajedno sa još sedmoricom pripadnika 10. diverzantskog odreda streljao "između 1.000-1.200" muslimanskih civila koji su dovedeni u "15-20 autobusa".
Karadžić je danas osporavao da je to bilo moguće učiniti "od 10 do 15-16 sati" toga dana, kao i da na tom prostoru nije bilo moguće sahraniti toliki broj žrtava. Erdemović je, međutim, ostao pri svom iskazu. Erdemovića su 1996. vlasti Srbije izručile Tribunalu pošto je on novinarima ispričao šta je učinio.
Kasnije je pred sudom u Hagu priznao krivicu, a Tribunal ga je osudio na pet godina zatvora. Sa odsluženja kazne pušten je 2000. godine.
Erdemović je proteklih godina svedočio na više suđenja optuženima za genocid i druge zločine u Srebrenici.
Posle Erdemovića, svedočenje na suđenju Karadžić je počeo bivši načelnik GŠ VRS Manojlo Milovanović koji je tokom rata u BiH bio i zamenik komandanta te vojske Ratka Mladića. (Beta)
Why Would you Settle for Less when you can have More? Do not let other Authors Fool you with Empty Marketing Keywords. FLATBOOTS is what you Deserve. Built to last, Built from Scratch, Nothing Less.
We all know what ur doing.. 
- ja tražim da se snobovski i glupi postovi iz teme obrišu.
)