- 27 Jul 2010, 21:18
#1928812
U aferi koja se opisuje kao „najveće curenje” u istoriji špijunaže, organizacija „Vikiliks”, koja se specijalizovala za objavljivanje tajnih dokumenata iz anonimnih izvora, obelodanila je oko 92.000 ratnih izveštaja iz Avganistana, poverljivu arhivu Pentagona za šestogodišnji period 2004. do 2009, u kojima se iznosi nenašminkana slika dosad najdužeg američkog rata.
Bela kuća je u prvoj reakciji ovo osudila kao „neodgovorni” čin, koji ugrožava živote američkih i koalicionih snaga u Avganistanu i predstavlja pretnju i sveukupnoj nacionalnoj bezbednosti. Avganistanski predsednik je, pak, iznenađen obimom materijala koji je postao javan, ali ne i njegovim sadržajem.
„Vikiliks” je prethodni uvid u sadržaj dokumenata omogućio novinarima tri redakcije: „Njujork tajmsa”, britanskog „Gardijana” i nemačkog nedeljnika „Špigl”, koji su za proučavanje ove arhive imali na raspolaganju nekoliko nedelja, uz uslov da ništa ne objavljuju sve do juče.
Ne zna se pouzdano kako je došlo do ovog curenja, koje po obimu daleko nadmašuje aferu „Papiri Pentagona” iz doba Vijetnamskog rata, ali, po svim indikacijama, reč je o postupku jednog nezadovoljnog mladog vojnika stacioniranog u Bagdadu, koji je imao pristup posebnoj supertajnoj internet mreži za distribuciju diplomatskih depeša i poverljivih vojnih izveštaja. On je uhapšen pošto ga je prijavio jedan haker, kome se poverio, ali je očigledno pre toga „Vikiliksu” (www.wikileaks.org) već prosledio ono što je tajno digitalno presnimio.
Ono što je danas o svemu objavio „Njujork tajms” pre svega govori o najvećoj američkoj glavobolji u avganistanskom lavirintu, činjenici da Pakistan igra dvostruku igru: dok sa jedne strane prima milijarde dolara američke pomoći kao ključni saveznik, u isto vreme aktivno pomaže talibansku pobunu koju Amerika nastoji da suzbije.
Ovo nije novost, o tome je ovdašnja štampa pisala i ranije, ali je prvi put nedvosmisleno dokumentovano. Potvrđeno je da Pakistan sa avganistanskim pobunjenicima sarađuje preko svoje vojne obaveštajne službe ISI, koja je talibanski pokret svojevremeno i osnovala, u završnim godinama sovjetske okupacije Avganistana, regrutujući mladež u verskim školama (medresama) na svom delu pogranične teritorije, na kojoj je u to vreme bilo preko milion avganistanskih izbeglica.
Prema izveštajima koji su procurili, ljudi iz ISI sa talibanima održavaju tajne strateške sastanke na kojima se razmatra organizacija borbe protiv Amerikanaca, ali i planiraju atentati na avganistanske vođe.
Provera činjenica iz ovih izveštaja, koju je obavio „Njujork tajms”, pokazala je da se ova slika uglavnom podudara sa onom iz poverljivih obaveštajnih izvora. Novost je jedino da se u pojedinim dokumentima pojavljuju i opisi saradnje pakistanskih obaveštajaca direktno sa Al Kaidom.
Iza scene i Bušova i Obamina vlada nastojale su da ovaj problem sa Pakistanom reše, predočavajući nadležnima u Islamabadu čak i spiskove ličnosti koje rade protiv američkih interesa – ali bez opipljivih rezultata.
Neki od aktera ove dvostruke igre danas su na ključnim položajima u Pakistanu, kao što je sadašnji šef armije general Pervez Ašfak Kajani, koji je bio šef ISI od 2004. do 2007, periodu koji je predmet mnogih procurelih izveštaja.
Amerikanci su pakistanskim partnerima predočili i konkretne dokaze o učešću ISI u samoubilačkom bombaškom napadu na indijsku ambasadu u Kabulu u julu 2008. U jednom izveštaju iz iste godine identifikovan je pukovnik ISI koji se sa talibanima dogovarao o atentatu na predsednika Karzaija (datum i vreme za to se ne pominju).
Dokumenti iznose da je ISI glavni organizator i mreže bombaša samoubica, koji su se na avganistanskom ratištu kao ubistvena sila pojavili 2006. Samoubice se regrutuju i obučavaju u Pakistanu.
Pakistan se, u prošlosti suočavan sa ovom vrstom optužbi, branio da to bez zvaničnog znanja i odobrenja rade odmetnuti bivši pripadnici vojne obaveštajne službe. Jedna od najistaknutijih ličnosti iz ove kategorije, za koju se ne može reći da je „odmetnuta”, jeste general Hamid Gul, šef ISI od 1987. do 1989, dakle u periodu kada je ova služba veoma tesno sarađivala sa CIA u opremanju i savetovanju mudžahedina, pokreta otpora sovjetskoj okupaciji u Avganistanu. General Gul je i danas veoma aktivan – u jednom izveštaju se pominje njegov sastanak iz 2009. sa tri talibanska lidera i tri predstavnika Al Kaide.
Al Kaida se, kao aktivan akter, pominje u mnogim dokumentima. Upadljivo štrče i dokazi iz ove arhive da je ISI direktno pomagala talibanske ofanzive u ključnim momentima rata.
Ova afera, koja pre svega pokazuje da je američki obaveštajni sistem iznenađujuće „šupalj”, sigurno će povećati ovdašnje debate o svrsi i strategiji američkog rata u Avganistanu, u kojem je nedavno promenjen glavni komandant. Povećaće i pritiske SAD na Pakistan, a sigurno je da neće dobro odjeknuti ni u prestonicama američkih saveznika u ovom dosad ne baš uspešnom poduhvatu.
Prošli mesec je inače bio najsmrtonosniji za američke snage na ovom ratištu: poginulo je više od sto vojnika, najviše otkako je rat počeo, u oktobru 2001.
Milan Mišić,
Politika
Bela kuća je u prvoj reakciji ovo osudila kao „neodgovorni” čin, koji ugrožava živote američkih i koalicionih snaga u Avganistanu i predstavlja pretnju i sveukupnoj nacionalnoj bezbednosti. Avganistanski predsednik je, pak, iznenađen obimom materijala koji je postao javan, ali ne i njegovim sadržajem.
„Vikiliks” je prethodni uvid u sadržaj dokumenata omogućio novinarima tri redakcije: „Njujork tajmsa”, britanskog „Gardijana” i nemačkog nedeljnika „Špigl”, koji su za proučavanje ove arhive imali na raspolaganju nekoliko nedelja, uz uslov da ništa ne objavljuju sve do juče.
Ne zna se pouzdano kako je došlo do ovog curenja, koje po obimu daleko nadmašuje aferu „Papiri Pentagona” iz doba Vijetnamskog rata, ali, po svim indikacijama, reč je o postupku jednog nezadovoljnog mladog vojnika stacioniranog u Bagdadu, koji je imao pristup posebnoj supertajnoj internet mreži za distribuciju diplomatskih depeša i poverljivih vojnih izveštaja. On je uhapšen pošto ga je prijavio jedan haker, kome se poverio, ali je očigledno pre toga „Vikiliksu” (www.wikileaks.org) već prosledio ono što je tajno digitalno presnimio.
Ono što je danas o svemu objavio „Njujork tajms” pre svega govori o najvećoj američkoj glavobolji u avganistanskom lavirintu, činjenici da Pakistan igra dvostruku igru: dok sa jedne strane prima milijarde dolara američke pomoći kao ključni saveznik, u isto vreme aktivno pomaže talibansku pobunu koju Amerika nastoji da suzbije.
Ovo nije novost, o tome je ovdašnja štampa pisala i ranije, ali je prvi put nedvosmisleno dokumentovano. Potvrđeno je da Pakistan sa avganistanskim pobunjenicima sarađuje preko svoje vojne obaveštajne službe ISI, koja je talibanski pokret svojevremeno i osnovala, u završnim godinama sovjetske okupacije Avganistana, regrutujući mladež u verskim školama (medresama) na svom delu pogranične teritorije, na kojoj je u to vreme bilo preko milion avganistanskih izbeglica.
Prema izveštajima koji su procurili, ljudi iz ISI sa talibanima održavaju tajne strateške sastanke na kojima se razmatra organizacija borbe protiv Amerikanaca, ali i planiraju atentati na avganistanske vođe.
Provera činjenica iz ovih izveštaja, koju je obavio „Njujork tajms”, pokazala je da se ova slika uglavnom podudara sa onom iz poverljivih obaveštajnih izvora. Novost je jedino da se u pojedinim dokumentima pojavljuju i opisi saradnje pakistanskih obaveštajaca direktno sa Al Kaidom.
Iza scene i Bušova i Obamina vlada nastojale su da ovaj problem sa Pakistanom reše, predočavajući nadležnima u Islamabadu čak i spiskove ličnosti koje rade protiv američkih interesa – ali bez opipljivih rezultata.
Neki od aktera ove dvostruke igre danas su na ključnim položajima u Pakistanu, kao što je sadašnji šef armije general Pervez Ašfak Kajani, koji je bio šef ISI od 2004. do 2007, periodu koji je predmet mnogih procurelih izveštaja.
Amerikanci su pakistanskim partnerima predočili i konkretne dokaze o učešću ISI u samoubilačkom bombaškom napadu na indijsku ambasadu u Kabulu u julu 2008. U jednom izveštaju iz iste godine identifikovan je pukovnik ISI koji se sa talibanima dogovarao o atentatu na predsednika Karzaija (datum i vreme za to se ne pominju).
Dokumenti iznose da je ISI glavni organizator i mreže bombaša samoubica, koji su se na avganistanskom ratištu kao ubistvena sila pojavili 2006. Samoubice se regrutuju i obučavaju u Pakistanu.
Pakistan se, u prošlosti suočavan sa ovom vrstom optužbi, branio da to bez zvaničnog znanja i odobrenja rade odmetnuti bivši pripadnici vojne obaveštajne službe. Jedna od najistaknutijih ličnosti iz ove kategorije, za koju se ne može reći da je „odmetnuta”, jeste general Hamid Gul, šef ISI od 1987. do 1989, dakle u periodu kada je ova služba veoma tesno sarađivala sa CIA u opremanju i savetovanju mudžahedina, pokreta otpora sovjetskoj okupaciji u Avganistanu. General Gul je i danas veoma aktivan – u jednom izveštaju se pominje njegov sastanak iz 2009. sa tri talibanska lidera i tri predstavnika Al Kaide.
Al Kaida se, kao aktivan akter, pominje u mnogim dokumentima. Upadljivo štrče i dokazi iz ove arhive da je ISI direktno pomagala talibanske ofanzive u ključnim momentima rata.
Ova afera, koja pre svega pokazuje da je američki obaveštajni sistem iznenađujuće „šupalj”, sigurno će povećati ovdašnje debate o svrsi i strategiji američkog rata u Avganistanu, u kojem je nedavno promenjen glavni komandant. Povećaće i pritiske SAD na Pakistan, a sigurno je da neće dobro odjeknuti ni u prestonicama američkih saveznika u ovom dosad ne baš uspešnom poduhvatu.
Prošli mesec je inače bio najsmrtonosniji za američke snage na ovom ratištu: poginulo je više od sto vojnika, najviše otkako je rat počeo, u oktobru 2001.
Milan Mišić,
Politika