- 28 Jan 2009, 02:53
#1372277
Nemačkim slušaocima - Tomas Man
Januar 1942.
"Nemački slušaoci!
Vest deluje neverovatno, ali moj izvor je pouzdan. Obavešten sam, da u mnogim holandsko - jevrejskim porodicama, u Amsterdamu i drugim gradovima, vladaju duboka tuga i žalost za sinovima koji su umrli jezivom smrću. Četiri stotine mladih holandskih Jevreja deportovano je za Nemačku da tamo posluže kao ogledni objekti za otrovni gas. Virulentnost tog riterskog i skroz - naskroz nemačkog ratnog sredstva, jednog istinski sigfridovskog oružja, potvrđena je na mladim ljudima 'niže rase'. Oni su mrtvi - umrli su za 'novi poredak' i ratničku genijalnost gospodarske rase. Za to su u svakom slučaju bili dovoljno dobri. Pa bili su Jevreji.
Rekao sam: cela stvar deluje neverovatno i svuda u svetu mnogo njih neće hteti u to da poveruje. Jaki ostaci one nespremnosti pod kojom smo mi izbeglice iz Nemačke, svih ovih godina patili: nespremnosti da se poveruje u pravu prirodu nacionalsocijalizma, da se to smatra ljudski mogućim ta nespremnost postoji i danas, jer sklonost - da ne kažemo tendencija da se takve priče smatraju jezivim bajkama - samo ide na ruku neprijatelju. Ali nisu to nikakve puke priče: one su istorija. Nacisti svesno prave istoriju, svim svojim delima i probno usmrćivanje gasom četiri stotine mladih Jevreja jeste jedno svesno i demonstrativno istorijsko delo, jedan poučni i primerni izraz duha i ideologije nacionalsocijalizma koja se ne može razumeti ako se moralna spremnost na takva dela ne razume kao jedina revolucionarna tekovina. U toj spremnosti da se vrati unatrag - hiljade godina unatrag - sastoji se nacionalsocijalistička revolucija: nešto drugo ona nije donela niti će ikada doneti. Ne sme se zaboraviti da je na početku ovoga rata, koji nije počeo 1939. nego 1933. godine, stajalo uklanjanje ljudskih prava. 'Ljudska prava su uklonjena' obznanio je tada dr Gebels u berlinskoj Palati sportova i deset hiljada maloumnih jadnika zaurlalo mu je u znak suludog odobravanja. Bila je to jedna istorijska proklamacija, principijelna osnova za sve ono što nacistička Nemačka čini narodima uključujući i sopstveni narod: konstatacija jednog revolucionarnog dostignuća koja znači ukidanje moralnih načela i dostignuća ostvarenih tokom hiljadu godina -ne samo dostignuća Francuske revolucije nego i hrišćanstva, koje je utemeljilo naš moral. Sadržaj, novo učenje, teorija i praksa nacionalsocijalističe revolucije jeste bestijalnost - jedino ona je ono što čini današnju Evropu: jedno napola glađu i epidemijama opustošeno područje, koje će ukoliko hitlerovski rat bude trajao još nekoliko godina, na kraju biti nastanjeno samo vukovima.
Veoma je teško zamisliti suživot nemačkog naroda s drugim narodima, posle ovog rata, i to nas ispunjava neprestanom, nemoćnom brigom. Uvek je bilo ratova i nacije koje su u njima sudelovale nanosile su jedne drugima mnogo zla. To je, zahvaljujući kratkom pamćenju ljudi po zaključenju mira, obično brzo gurano u stranu i predato zaboravu. Ali ovoga puta je drugačije. Ono što je Nemačka učinila čovečanstvu, sva ona zlodela, sve one moralne i fizičke nevolje kojima je zasula narode, upražnjavajući revolucinarnu filozofiju bestijalizma, takvih je razmera, ona toliko vapi do neba, tako je beznadežno nezaboravno, da se ne može predvideti kako, u budućnosti, naš narod može da živi među bratskim narodima kao ravnopravan član te zajednice. Što rat duže traje, utoliko se više i očajnije narod upliće i zapliće u krivicu, a on danas još uvek traje iz jednog razloga a to je da se Nemcima čini prekasno da se stane i prekine sa ratovanjem; jer osećate da se previše toga zbilo da biste mogli da se ponašate kao da se ništa nije zbilo, jer vas obuzima jeza pri pomisli na likvidaciju, obračun, kaznu. Vi mislite da morate da pobedite kako bi se revolucija bestijalizma proširila na ceo svet i onda, kako vi mislite, u njenom znaku ostvario sporazum između vas i ostalog sveta. Ali, to se ne može dogoditi. Vi možete da vidite sopstvenim očima da je svet odlučan da učini sve da se suprotstavi sudbini i ne dopusti da se suoči s vama na osnovi bestijalizma, a snaga vašeg očaja nije dorasla volji tri četvrtine čovečanstva.
Nije stvar u tome da vi morate da pobedite, jer to ne možete. Vi morate da se pročistite. Kazna i pokajanje - a vi se borite da to izbegnete - moraju da budu vaše sopstveno delo, delo nemačkog naroda, čiji je jedan deo vaša uskoro razbijena i iscrpljena vojska. To mora da dođe iznutra, jer izvana mogu da dođu samo osveta i kazna, ali ne i pročišćenje i pokajanje. Ja se uvek suprotstavljam onima koji smatraju da posle sloma hitlerizma, mora doći do prisilnog prevaspitavanja nemačkog naroda izvana. Svako prevaspitavanje, odgovaram ovima, stvar je samo nemačkog naroda, i mora da bude njegova sopstvena stvar. Oni koji s mojim imenom još povezuju određene stvari, dobro znaju, da ja nisam nikakav revolucionar i čovek koji će ići na barikade, da po prirodi sigurno nisam čovek koji će pozivati na krvava dela. Ali toliko znam o zakonima moralnog sveta i imam dovoljno iskustva s njima, da mogu da, sa sigurnošću obznanim: do pročišćenja i oslobođenja mora doći u Nemačkoj; do toga će svakako doći, i to tako temeljno, tako odlučno, u srazmeri sa zlodelima kakva svet dosad nije video. Do toga mora doći, velim do toga će doći kako bi veliki nemački narod ponovo mogao svetu da pogleda u oči i da mu slobodno pruži ruku pomirenja."