- 07 Sep 2010, 09:11
#1969051
Ajde da se malko raspisem ovde... u gornjem postu sam prihvatila tu Mage-ovu podelu realno-nerealno, jer me mrzelo da se objasnjavam... ali odmah mi je to prvo upalo u oci kao ipak losa podela... pre bi mozda trebalo reci ostvarivo-neostvarivo....
jer realnost, tj. stvarnost, kao pojam vezan za mastanje, je diskutabilna stavka... odnosno, dolazimo do pitanja - a sta je realnost/stvarnost? neko ce reci da je to samo ono sto moze da vidi, cuje, dodirne... ali, nije li necija masta njegova/njena stvarnost pa makar dok traje jedna odredjena mastarija?...
bez imaginacije nema umetnosti... nije li masta onda realnost za sve umetnike i sva umetnicka dela?
bez imaginacije nema ni pravog uzivanja u nekom umetnickom delu, jer ako citalac npr. ne prihvati nerealni svet koji mu je predstavljen u nekom romanu, makar samo dok ga cita, ne moze ni otkriti istinu iza lazi... a masta jeste laz, jer ide iza postojeceg... ali je negde duboko i istina, jer se u njoj krije dublji smisao za onoga koji masta... i zato moras prihvatiti povrsinsku laz kao takvu da bi dosao do istine ispod nje... to cini svaku mastariju realnom, stvarnom (makar, kazem, dok traje, ali ponekad i duze)...
druga je stvar da li neko masta o necemu sto je (ikako) ostvarivo, ili o necemu sto je neostvarivo i nikako se ne moze zaista dogoditi... to, po meni, nije ista podela kao realno-nerealno u ovom kontekstu... jer se moze mastati i o potpuno neostvarivim stvarima, npr. o proslosti koja se nije dogodila i koja se ne moze nikada dogoditi u buducnosti (bar ne na taj nacin), pa opet ostati u domenu realnosti/stvarnosti, jer je bitno ono sto ta proslost simbolizuje a ne kako se ona zaista dogodila i da li ce se ikad ta izmisljena prica ostvariti... masta je istinita laz... ta izmisljena prica se dogadja na nekom nivou dok je izmislja onaj koji je stvara i tako postaje realnost (makar za njega)....
sve ovo, naravno, ako se krene od toga da realnost nije samo ono sto se moze videti, cuti, dodirnuti, itd.
po meni, svaki covek ima neku svoju realnost, bas zato sto su svi ljudi razliciti i gledaju kroz svoje oci a ne tudje... a iza tih ociju se krije milion misli i ideja - koje se ne mogu u potpunosti poklapati sa tudjim mislima i idejama...
otud i fenomen razlicitog svedocenja - kada nekoliko svedoka jednog istog dogadjaja da nekoliko razlicitih opisa onoga sto su videli i culi - i svaki od tih opisa je bila njihova realnost - kako su oni doziveli taj dogadjaj...
otud i inovativnost u nauci...
otud i originalnost u umetnosti...
nema toga bez sposobnosti vizije - maste - imaginacije.... jer je to stvarnost koja prevazilazi podelu laz-istina...
kada bi svi postovali tu podelu i rigorozno povukli granicu: ovo je istina jer je mogu cuti, videti, opipati, itd. a sve ostalo je laz, jer ne postoji ili nesto slicno, ne bi bilo maste. a samim tim, ne bismo ziveli u ovom svetu koji nazivamo stvarnim. postojala bi neka druga realnost u kojoj mi ne bismo ni postojali... drugim recima, Ja bez svoje maste ne postojim kao Ja... citav ljudski rod bez svoje maste ne bi postojao kao takav... a mozda ne bi postojao uopste...
sta je, dakle, realnost?