Aleksandar Toše Pjevajući
Poslato: 13 Feb 2009, 11:00
U čast Toši Proeskom u Skoplju grade "Aleksandra Pjevajućeg"?
MAKEDONSKI narod se još uvijek ne može pomiriti da njihovog Toše više nema, tuguju svakodnevno te pokušavaju pronaći neki novi način da se njegov lik i djelo nikad ne zaborave. Prvo su odlučili u Skoplju u naselju Novo lišće po njemu nazvati ulicu. Prema idejama tamošnjih arhitekata, ulica bi bila uređena poput trga koji bi neodoljivo podsjećao na njujorški Central Park. Nakon ideje o ulici, u Tošinu rodnom gradiću Kruševu započela je gradnja memorijalnog centra u kojemu bi se jednog dana trebala naći njegova soba, glazbeni studio, automobil i mnoge druge privatne stvari.
Skulptura visoka 30 metara
Posljednja ideja na koju su došli je skulptura većih dimenzija koja bi se postavila na središnji trg u Skoplju, a koja bi ujedinila dva najveća makedonska sina - Aleksandra Velikog i Tošu Proeskog. Skulptura bi se trebala zvati "Aleksandar Pjevajući". Prema sadašnjim idejama, napravila bi se skulptura Aleksandra Velikog "koji bi na konju marširao kroz vodu u fontani uz napjeve pokojnog pjevača".
Iako pomalo nejasna ideja, gradonačelnica makedonske Općine Centar, Violeta Alarova, to objašnjava riječima: "Fontana će biti prelijepa. Svirat će glazbu koja uključuje Tošine dvije pjesme", piše dnevni list Nova Makedonija. Violeta Aralova je napomenula kako zasad ne postoji "deadline". Komentari na tu ideju su, zapravo, neočekivano loši. Naime, mnogi stanovnici Skoplja odmah su se oglasili rekavši kako bi to bio "nenadmašiv kič", dok je jedan čitatelj čak sarkastično dobacio "kako bi se pored njih trebao postaviti hladnjak s grickalicama da se upotpuni slika".
Gradonačelnik Skoplja nikad čuo
Lokalni mediji objavljuju da bi skulptura trebala biti 30 metara visoka, što je više od mnogih zgrada u Skoplju, a te dimenzije dosad nitko nije potvrdio, ali ni demantirao.
"Ja sam gradonačelnik Skoplja i moram priznati da prvi put čujem za tu ideju", rekao je Trifun Kostovski nakon što je Alarova dala izjavu za medije.
Pored toga što misle da bi to bio krajnji kič, neki stanovnici Skoplja smatraju da bi Toše sav onako dječačkog izraza lica i nježnih kretnji, bio potpuna suprotnost velikom ratniku, stoga bi skulptura prema njima bila uvreda za tragično preminulog i obožavanog pjevača.
Na stranu sav ovaj trash, i osjećanja nekih prema poginulom pjevaču imam i jedno pitanje-sere li vam se više od ljudi koji svakodnevno barem tri puta spomenu Tošu Proeskog? Em je svako malo ucviljena udova/menadžerica Ljiljana Petrović u nekom od medija sa svojom izmučenom facom, em se svako ta ucviljena udova posvađa sa Tošinom djevojkom koja na sudu onda pokazuje posljednje smsove kojje joj je pokojni poslao da bi dokazala da su bili u vezi što udova Petrović negira. Na zagrebačkom Narodnom radiju nema dana da ga ne spomenu, sinoć, kad sam odlazio sa posla bio je prijenos nekakve glazbene nagrade gdje je prvo zavladao muk, onda je započela neka etno verzija/obrada "Nesanice" koju pjeva Toše, pa malo uzdaha, pa malo frenetičnog pljeska, pa onda izlazi voditelj Dalibor Petko, kojeg ne mogu ni čut ni vidjet, pa onim bolnim glasom počinje priču o tome kako je mrtvi Toše Proeski haračio prošle godine top ljestvicom Narodnog radija, pa onda opet malo o njegovom anđeoskom glasu, pa frenetičan pljesak, pa malo Nesanice i onda sam ja izjurio iz garderobe i krenuo prema doma. Ne mogu više, a vjerujem da se i Toše okreće u grobu
MAKEDONSKI narod se još uvijek ne može pomiriti da njihovog Toše više nema, tuguju svakodnevno te pokušavaju pronaći neki novi način da se njegov lik i djelo nikad ne zaborave. Prvo su odlučili u Skoplju u naselju Novo lišće po njemu nazvati ulicu. Prema idejama tamošnjih arhitekata, ulica bi bila uređena poput trga koji bi neodoljivo podsjećao na njujorški Central Park. Nakon ideje o ulici, u Tošinu rodnom gradiću Kruševu započela je gradnja memorijalnog centra u kojemu bi se jednog dana trebala naći njegova soba, glazbeni studio, automobil i mnoge druge privatne stvari.
Skulptura visoka 30 metara
Posljednja ideja na koju su došli je skulptura većih dimenzija koja bi se postavila na središnji trg u Skoplju, a koja bi ujedinila dva najveća makedonska sina - Aleksandra Velikog i Tošu Proeskog. Skulptura bi se trebala zvati "Aleksandar Pjevajući". Prema sadašnjim idejama, napravila bi se skulptura Aleksandra Velikog "koji bi na konju marširao kroz vodu u fontani uz napjeve pokojnog pjevača".
Iako pomalo nejasna ideja, gradonačelnica makedonske Općine Centar, Violeta Alarova, to objašnjava riječima: "Fontana će biti prelijepa. Svirat će glazbu koja uključuje Tošine dvije pjesme", piše dnevni list Nova Makedonija. Violeta Aralova je napomenula kako zasad ne postoji "deadline". Komentari na tu ideju su, zapravo, neočekivano loši. Naime, mnogi stanovnici Skoplja odmah su se oglasili rekavši kako bi to bio "nenadmašiv kič", dok je jedan čitatelj čak sarkastično dobacio "kako bi se pored njih trebao postaviti hladnjak s grickalicama da se upotpuni slika".
Gradonačelnik Skoplja nikad čuo
Lokalni mediji objavljuju da bi skulptura trebala biti 30 metara visoka, što je više od mnogih zgrada u Skoplju, a te dimenzije dosad nitko nije potvrdio, ali ni demantirao.
"Ja sam gradonačelnik Skoplja i moram priznati da prvi put čujem za tu ideju", rekao je Trifun Kostovski nakon što je Alarova dala izjavu za medije.
Pored toga što misle da bi to bio krajnji kič, neki stanovnici Skoplja smatraju da bi Toše sav onako dječačkog izraza lica i nježnih kretnji, bio potpuna suprotnost velikom ratniku, stoga bi skulptura prema njima bila uvreda za tragično preminulog i obožavanog pjevača.
Na stranu sav ovaj trash, i osjećanja nekih prema poginulom pjevaču imam i jedno pitanje-sere li vam se više od ljudi koji svakodnevno barem tri puta spomenu Tošu Proeskog? Em je svako malo ucviljena udova/menadžerica Ljiljana Petrović u nekom od medija sa svojom izmučenom facom, em se svako ta ucviljena udova posvađa sa Tošinom djevojkom koja na sudu onda pokazuje posljednje smsove kojje joj je pokojni poslao da bi dokazala da su bili u vezi što udova Petrović negira. Na zagrebačkom Narodnom radiju nema dana da ga ne spomenu, sinoć, kad sam odlazio sa posla bio je prijenos nekakve glazbene nagrade gdje je prvo zavladao muk, onda je započela neka etno verzija/obrada "Nesanice" koju pjeva Toše, pa malo uzdaha, pa malo frenetičnog pljeska, pa onda izlazi voditelj Dalibor Petko, kojeg ne mogu ni čut ni vidjet, pa onim bolnim glasom počinje priču o tome kako je mrtvi Toše Proeski haračio prošle godine top ljestvicom Narodnog radija, pa onda opet malo o njegovom anđeoskom glasu, pa frenetičan pljesak, pa malo Nesanice i onda sam ja izjurio iz garderobe i krenuo prema doma. Ne mogu više, a vjerujem da se i Toše okreće u grobu
