Originally posted by *deni*
Ponekad mi se cini da sam jedina samokriticna osoba na svetu.
Neosnovane samohvale na sve strane, a samokritike nigde.
O cemu se radi ?
Mislim da sa strane tesko mozes zakljuciti koliko je neko samokritican i sta mu je u glavi, narocito ako povrsno poznajes osobu... Ja izdvajam samokriticnost za mene licno i ono sto pokazujem drugim ljudima. Ako je rec o ovoj sopstvenoj - zavisi od raspolozenja, ali vise sam samokriticna nego sto to nisam. Ako je rec o drugim osobama, zavisi kako ih vidim i ko su oni u mom zivotu... Cesto nije pametno izreci bas sve sto mislis, pokazati bas sve strahove i nesigurnosti npr. kad je rec o partneru, poslu. Mislim da je tako (vecinom) i kod drugih ljudi, pa se mozda o tome radi

Naravno da tu mora da bude i realnog osnova, ali mislim da je u mnogim situacijama vezanim za druge ljude bolje preceniti se nego potceniti se u odnosu na realno misljenje koje imas o sebi. Npr. kad je rec o poslu neka osoba izjavi da je najbolja, niko to ne moze da uradi kao ona. A mozda bi neka osoba koja je kriticnija i nesigurnija bolje to uradila, ali nece je primetiti... Prva osoba dobija posao, stice sigurnost, kroz to ga i savladjuje, pa ga zaista sve bolje i zna... Druga osoba sve vise tone u nesigurnost.