- 22 Sep 2016, 09:51
#2768985
San:
profesorica fizike iz srednje me pozvala kod sebe doma (tako je znalo bit i u realnosti, divna skromna zena konstantno u crnom kojoj sam iz nekog cudnog razloga uvijek bio drag, a zasto nemam pojma, i koja me je uvijek snadbjevala literaturom koja nije imala veze sa levelom tog predmeta u srednjoj), i sjedimo i pricamo, ja slucajno podizem pogled i uocavam da su zidovi abnormalno visoki i da iz plafona sa svih strana pocinje tec mutna voda i klizit niz iste, nestvarno sporo. Ne govorim joj bilo sto, ona kaze da zuri na casove, a da ja sacekam da dodju njena djeca. Oni dolaze, ali umjesto njih dvoje iz realnosti, sad ih je cetvoro - oni i jos dvije sestre. Super se oraspolozim, pocnemo da igramo, pEvamo i gibamo kroz stan ( koji je bio zaista zavidne kvadrature i u RL), ali se ja odjednom povlacim u toalet, stanem ispred lijevog zida i osjetim kako me obuzima drhtavica i nesto kao strah. Izlazim, oni poredani sjede jedni pored drugih, dvoje stvarne djece sa spustenim pogledima, a ove dvije sestre se cere prema meni. Tek tad skontam da su actually bliznakinje, ali potpuno razlicito nasminkane i kazuju mi nesto vrlo neprijatno i ne odustaju da to horski opetovano ponavljaju ...
---
Freakshow.
Jedan od onih snova koji dugo drze pod dojmom i iz koga niti jedan detalj ne iscezne iz memorije ni satima nakon ustajanja.
profesorica fizike iz srednje me pozvala kod sebe doma (tako je znalo bit i u realnosti, divna skromna zena konstantno u crnom kojoj sam iz nekog cudnog razloga uvijek bio drag, a zasto nemam pojma, i koja me je uvijek snadbjevala literaturom koja nije imala veze sa levelom tog predmeta u srednjoj), i sjedimo i pricamo, ja slucajno podizem pogled i uocavam da su zidovi abnormalno visoki i da iz plafona sa svih strana pocinje tec mutna voda i klizit niz iste, nestvarno sporo. Ne govorim joj bilo sto, ona kaze da zuri na casove, a da ja sacekam da dodju njena djeca. Oni dolaze, ali umjesto njih dvoje iz realnosti, sad ih je cetvoro - oni i jos dvije sestre. Super se oraspolozim, pocnemo da igramo, pEvamo i gibamo kroz stan ( koji je bio zaista zavidne kvadrature i u RL), ali se ja odjednom povlacim u toalet, stanem ispred lijevog zida i osjetim kako me obuzima drhtavica i nesto kao strah. Izlazim, oni poredani sjede jedni pored drugih, dvoje stvarne djece sa spustenim pogledima, a ove dvije sestre se cere prema meni. Tek tad skontam da su actually bliznakinje, ali potpuno razlicito nasminkane i kazuju mi nesto vrlo neprijatno i ne odustaju da to horski opetovano ponavljaju ...
---
Freakshow.
Jedan od onih snova koji dugo drze pod dojmom i iz koga niti jedan detalj ne iscezne iz memorije ni satima nakon ustajanja.
, da se grlato smije 
Niko sem mene je nije prepoznao. Bila je ozbiljna i stroga, ali volela je da izlazi, išla je sa nama na ekskurziju i bilo je vrlo zabavno sa njom. 
Treba podvući da se takve stvari uglavnom ne dešavaju i da je to samo san. Moramo da budemo realni! 
Samo mi ostaviš svoj broj mobitela, pa ću te zovem i pitam i na javi. Uvek ja imam šta da pitam. Da mi ispričaš za zdravlje moje nekad bliske prijateljice Dronjčeve, na primer.. Uvek se ima šta pitati.