- 25 Okt 2005, 12:07
#376813
Da se razumijemo djeco, ovakve teme UVIJEK dovode do svaða.
Zašto?
1) Jer se u samom konceptu temelje na poop?enoj distinkciji nas u odnosu na vas. Sam koncept zahtjeva da prvo generalizirate nas i vas a onda dvije generalizacije komparirate u navija?kom smislu.
2) Jer ?ovjek uvijek poznaje više svoju okolinu nego tuðu..
Bez da ulazim u prijepore sa navodima nekih forumaša dozvolite mi samo da iznesem svoje iskustvo sa današnjom Srbijom i Hrvatskom, pošto sam, kao što ve? ve?ina znate, vojvoðanska snaja, pa mi je ta problematika i bliža i aktualnija i bolnija nego vama. Jer mome Zakonitom i meni u pasošima jasno piše kad se jebemo i koliko živimo zajedno. Nemam neke prevelike ljubavi ni prema državi Hrvatskoj ni prema državi Srbiji baš kao što nijedna od njih službeno i u praksi nema ljubavi prema pederu koji voli graðanina države s kojim je njegova do prije par godina bila u ratu.
Hrvatska:
Politika HDZ-a prema srbima u Hr. krajnje je ambivalentna. S jedne strane postoji koalicija i zakoni o manjinama koji se ve?inom poštuju i provode.
No to se uglavnom odnosi na onu populaciju srba koja je ostala.
Politika prema srbima povratnicima stubokom je druga?ija. Njihov povratak onemugu?uje se na sve mogu?e na?ine osim otvoreno. U medijima se inzistira na krivici svih srba povratnika bez razlike ali se istovremeno ne procesuiraju oni od njih koji su zaista vršili zlo?ine. Tako imamo situaciju da je u Karinu zaklan starac povratnik jer je srbin i nije zaslužio da se vrati na svoje imanje pošto je neki "hrvatina" za to imanje zainteresiran, ali istovremeno pripadnici notornih škorpiona rade u MUPu RH i potrebno je prikazivanje snimaka u Haagu da bi ih se procesuiralo.
Tiha politika govora mržnje protiv srba jest ono što možete vidjeti u naru?enim anketama HRT-a i neprekidnim omalovažavanjem srpskog naroda u raznim emisijama, kao i u nepisanoj zabrani folka. A što je najve?a ironija folk najviše slušaju baš oni koji se kite ustaškim znamenjima i koji dižu plakate u ?ast Gotovine. Njima ne smeta što je Ceca žena ratnog zlo?inca i što se javno slaže sa onim što joj je muž radio. A vidite, meni smeta. Jer za razliku od njih, ja ne mislim da su srbi krivi za zlo?ine i rat, ja to?no pamtim imena pojedinaca ?ije je djelovanje napravilo pakao od tolikih života.
Isto je tako i sa ve?inom hrvata, koliko ja mogu vidjeti žive?u u Hr.
Na onim podru?jima Hr. gdje se vodio rat govor mržnje protiv svih srba našao je plodno tlo. i ma koliko to bilo razumljivo zbog ratnih žrtava i patnje, ipak mislim da je to više pitanje vlasni?kih prava onih koji su sada na srpskim imanjima. Ve?ina od njih nije sama kriva zato ve? su im je Hr. država dodjelila ta imanja na korištenje kao izbjeglicama. A 10 godina života je itekako dovoljno da se ?ovjek sku?i...
Nije ovo pokušaj pravdanja ikoga, samo navodim uzroke.
No ve?ina hrvata zaista ne mrzi srbe. Jer kako onda objasniti toliko srba ovo i prošlo ljeto u Dalmaciji (koja bi po službenim anketama trebala biti jedna od županija koja najviše mrzi srbe). Od tisu?a srpskih turista bilo je 3 ili 4 incidenta. A takvih huliganskih ispada ima u svakoj zemlji na svijetu. I više je izgreda bilo zato jer je netko purger u Dalmaciji nego zato jer je srbin.
Nadalje, ako hrvati toliko mrze srbe kako objasniti brojne udruge i novine koji se bave hrvatskim zlo?inima nad srbima? Zar nije npr. baš lokalna inicijativa jedne ST udruge u prikupljanju svjedo?enja i dokaza prisililo politiku da ponovi suðenje za zlo?ine u Lori? A takvih primjera ima puno...
Što se ti?e skupo?e u Hr., pa zaboga, nije skupo samo srbima, skupo je i hrvatima. Bajadera je jednako skupa svakome tko je kupuje bez obzira koje je nacionalnosti. Ne postoje jedne cijene za srbe a druge za ostale. A u Italiji je jebeni makjato 1,6 eura pa vi vidite... A onda talijani doðu ovde i pizde kako je skupo... Nacionalizam se hvata ama baš za svaku jebenu glupost koju može iskoristiti u distinkciji nas i njih.
Dakle, ako kažete da svi srbi nisu krivi za zlo?ine i za rat onda valja da prihvatite i da svi hrvati nisu krivi za program HRT-a i preskakanje folka u radio programima. Generalizacija je ružna stvar.
Srbija:
Moram prvo naglasiti ogromnu razliku u distribuciji govora mržnje u Hr. i Srbiji. Jednostavno, u Srbiji ne postoje alternative kao što su Feral ili bar ambivaletni Nacional ili Globus koje bi tokom cijelog rata govorili razli?ito od službenog govora mržnje. Osim B92 (koji se manje bavio ratom a više doma?om situacijom) takvo što pojavilo se tek nedavno...
Zbog toga se dosta onog iz doba Miloševi?eve propagande ucijepilo i lako se i danas toleriraju izrazi poput "neprijateljski narod" što u Hr. nebi prošlo ni u najcrnije vrijeme Tuðmana. Zato se izraz "srbo?etni?ki agesor" ili "velikosrpski agresor" koji su u upotrebi na HRT odmah povezuju sa terminom "neprijateljski narod". No to nije isto. Te izraze koristi i Pupavac kada govori o krajinskom vodstvu i Miloševi?evoj i JNA kliki.
Danas je situacija pak druga?ija: tematika i politike i medija jednostavno se promjenila i pomjerila na aktualne probleme, a to više nisu hrvati niti Hrvatska. Ali nikada nije nitko rehabilitirao hrvate i razbio ubjeðenje da su oni neprijateljski narod, da su ustašoidni ili da patološki mrze sve srpsko. Te stvari se i danas uzimaju zdravo za gotovo.
Hrvati ne dolaze u Srbiju, rijetki su i podosta egzoti?ni gosti. Srbija nije turisti?ka destinacija. Zato ne stoji nikakva usporedba izmeðu gostoljubivosti srba i hrvata. Hrvat u Srbiji uvijek je pojedina?na pojava a srbi u Hrvatsku dolaze masovno. Kada sam bio kod Zakonitog lokalne novine zatražile su intervju - toliko sam im bio neobi?na pojava. ?ak me nisu htjeli ni lektorirati nego su ubacili u novine sve lokalne dalmatinske izraze.
Upoznao sam mnogo ljudi s kojima imam krajnje pozitivna iskustva.
Ali sam isto tako doživio i vrlo neugodne stvari i to ve?inom od službenih osoba, zbog kojih sam ?ak trebao pomo? prijatelja iz francuske ambasade i zbog kojih sam posjetio blindirani stan u kojem se skriva ured Helšinskog odbora u BG izad zidova i vrata prepunih ubila?ki raspoloženih grafita.
Mislim da je Vojvodina istinski tolerantna multietni?ka sredina i da se sustavno vrši pritisak od strane politike da to ona prestane biti. Na mnogo manje tolerancije naišao sam u BG.
Isto tako mi se ?ini važnim naglasiti da nisu sadašnja politika i sadašnji politi?ari glavni izvor govora mržnje (još i najmanje protiv hrvata) ve? da je to SPC.
Nažalost, po Begešu je svako upoznavanje sa obi?nim ljudima bilo pra?eno optužbama iz doba Miloševi?a. Npr, roðak moga Zakonitog (takoðer gay) tražio je od mene da mu opravdam Mesi?a "jer je kriv za propast Jugoslavije".
Neki su pak tražili da se osje?am krivim zbog nekakvih "lonaca punih o?iju srpske dece" našto sam im morao objašnjavati koliko vremena i djece treba da bi se od njih napravio lonac pun o?iju. A gdje onda tek razgovor o konceptu osobne a ne kolektivne krivnje? I da, imao sam razložan strah od svog poprili?no glasnog i veoma vidljivog splitskog naglaska, pa sam bio mnogo tiši nego ina?e. A što bi tek bilo da sam imao purgerski naglasak?
Da rezimiram:
Po mojim neposrednim iskustvima Hr. još uvijek ima jaku protusrpsku politiku i službeni HDZ-ovski govor mržnje koji konstantno rovari meðu ve?inskim stanovništvom. Meðutim, ve?insko stanovništvo mnogo je tolerantnije prema srbima nego što se stje?e dojam samo po medijima. Osim u podru?jima gdje se vodio rat tolerancija je mnogo bolja nego u Srbiji.
Srbija je pak politi?ki odustala od Hrvatske i ne govori više mnogo o hrvatima. Ali za razliku od Hr. gdje je nakon pada HDZ-a i dolaska Ra?anove koalicije rehabilitiran srpski narod a okrivljeni pojedinci , u Srbiji nitko nije nikada rekao koliko je Miloševi?ev režim lagao i o ?emu konkretno.
Beograd sam doživio kao mnogo netolerantniju sredinu od ve?ine Hr., usporedivu sa netolerantnim podru?jima u Hr. gdje su bila najve?a ratna stradanja. Vojvodina je, s druge strane, mnogo tolerantnija sredina nego ve?ina Hr. (kao npr. Istra), samo je zbog politike veliko pitanje do kada...
U Hr. zapažam polagan ali nepromjenjiv i pozitivan rast tolerancije prema srbima, a u Srbiji mi se ?ini da tolerancija prema svim strancima polako opada.
Što je i razumljivo, jer je Hr. manje-više sredila državotvorna i teritorijalna pitanja koja uglavnom generiraju nacionalnu mržnju, netrpeljivost i govor mržnje - dok Srbija to nije i, nažalost, ne može to uraditi sama.
Na kraju moram napomenuti kako ekonomska kriza i procenat nezaposlenih od 30% gotovo automatski pretvaraju neku sredinu u netolerantnu i podatnu razvoju svakojakih animoziteta prema svakomu i sva?emu.
Zbog toga ne vidim zašto bismo ovakvim temama trebali takvo što potpomagati...