Bootstrap Framework 3.3.6

[heksagon123]

Autizam se na svjetskoj razini javlja kod 1 od 68 djece. No, dobivanje dijagnoze i ostvarivanje prava na podršku i tretmane koji mogu poboljšati kvalitetu života, za odrasle žene u spektru mogu predstavljati popriličnu poteškoću zbog kombinacije starosne dobi i spola što ih kod struke čini dvostruko maskiranima.

Kao što je slučaj i s ADHD-om, stručnjaci tek od nedavno obraćaju pažnju na to kako se autizam manifestira kod djevojčica jer se kroz prošlost autizam opisivao kao neurorazvojni poremećaj koji stvara „izrazito muški mozak“ – mozak koji je prenaglašen u sistematiziranju, a oskudan u empatiziranju. Zapravo, mnogi dijagnostički alati su razvijani isključivo na temelju onoga kakav autizam ima utjecaj na dječake adolescente. I to je jedan od razloga zbog kojih se autizam rijeđe dijagnosticira kod djevojčica ili odraslih žena.

Kako bismo lakše razumjeli zašto je tome tako potrebno je ponoviti koja su tri osnovna simptoma autizma, tzv. trijada.

Poremećaj socijalnih interakcija
Poremećaj socijalne komunikacije i imaginacije
Poremećaj repetitivnih ili ograničavajućih aktivnosti
Prema ranijim istraživanjima autizam se kod dječaka dijagnosticira 4-5 puta češće nego kod djevojčica, pa im se isto toliko češće i pruži odgovarajuća podrška i tretmani. Zadnja istraživanja su se usredotočila na to kakva je razlika u građi mozga kod djevojčica u odnosu na dječake, kao i razlike u socijalnim obrascima među obje populacije – autistične i neurotipične. Znanstvenici zaključuju da razlika između dječaka i djevojčica uslijed razlike u spolu može biti vrlo mala pogotovo kod one djece s visokofunkcionirajućim autizmom. Stoga kada se vratimo na ona tri simptoma (trijadu), djevojčice su uglavnom socijalno i verbalno vještije od dječaka, a repetitivna i ograničavajuća ponašanja su manje izražajna. U područjima u kojima dječaci s autizmom pokazuju agresivnost i hiperaktivnost, djevojčice s autizmom se bolje prilagode i maskiraju vidljive znakove poremećaja. Tako i odrasle žene s autizmom koje imaju prijatelje, obitelj, djecu i stereotipno ženske interese mogu biti odvraćene od postupka dijagnosticiranja.

Djevojčicama i odraslim ženama s autizmom će prije biti dijagnosticiran poremećaj prehrane, tjeskoba i depresija koji su i komorbidni poremećaj autizmu. Nadalje, prije će biti dijagnosticiran i opsesivno kompulzivni poremećaj, bipolarno afektivni poremećaj i granični poremećaj osobnosti. Koliki je omjer tako pogrešno postavljenih dijagnoza nije poznato jer na tu temu još nisu provedena istraživanja.

Potrebno je još istraživanja o tome kako se autizam manifestira kod djevojčica i žena, uključujući i utjecaj na ljubavne veze, zaposlenje, kao i optimaliziranje tretmana za starije žene s autizmom što je do sada gotovo nedodirnuto područje dosadašnjih istraživanja.

Ispravno postavljena dijagnoza može značiti ogromnu razliku u kvaliteti života.

https://youtu.be/PG34hRrTzqg" target="_blank
Preuzeto sa stranice: https://autizam.net" target="_blank

[heksagon123]

What does autism look like in girls?

Although every child with autism is different, here are some common characteristics in girls with autism:

A special interest in animals, music, art, and literature
A strong imagination (might escape into the worlds of nature or fiction)
A desire to arrange and organise objects
Not wanting to play cooperatively with female peers (for example, wanting to dictate the rules of play or preferring to play alone to maintain control)
A tendency to ‘mimic’ others in social situations in order to blend in
An ability to hold their emotions in check at school, but be prone to meltdowns or explosive behaviour at home
Strong sensory sensitivities, especially to sounds and touch (for example; clothing tags, socks or even deodorant).


Common forms of camouflaging include:

forcing yourself to make eye contact during conversations
preparing jokes or phrases ahead of time to use in conversation
mimicking the social behavior of others
imitating expressions and gestures

[heksagon123]

Mislim da jako puno žena spada u spektar autizma a ostaju zapravo nedijagnosticirane. No opet, pitanje je koliko bi netko tko upada u taj spektar uopće želio neku takvu etiketu kada već zna oponašati druge- ja sigurno ne bi.

Zašokirala me ova spoznaja o tome kako se autizam različito manifestira kod žena.

Jedna gošća ( poznata stručnjakinja na polju psihologije) Benjamina Boycea čak tvrdi da su mnoge detransition žene ali i žene koje i dalje misle da su suprotnog spola u suštini nedijagnosticirane žene na spektru autizma.

Ne bih se miješala u to, ali kod mene se ponavljaju 5/6 simptoma koji oni navode, no ja učim kako se ponaša cijeli život i napredujemo. Kod mene je i dalje doduše:1. Nemogućnost uspostavljanja kontakta očima ( ako ga i uspostavim to je na dvije sekunde jer znam da je u nekim situacijama kontakt očima bitan iako ne razumijem zašto) - kao maloj mi je bilo to još gore. Doduše, evo prije godinu dana me jedan profesorica zamolila za jači kontakt očima jer se osjeća inače čudno u konverzaciji- bile smo licem jedna prema drugoj okrenute na razmaku od 50 cm valjda- ja sam rekla ok, ali nisam mogla.
2. Preferiram životinje a ne ljude. Mnogo puta su me bližnji upozoravali da posvećujem više pažnje i ljubavi životinjama nego njima. Posebno se sjećam jednog rođendana gdje je djevojka imala tri psa vani i ja sam se digla - napustila rođendan i igrala se vani pet sati sa psima i poslije tvrdila da je rođendan bio super. - i je, psi su bili zakon.
3. Jaka imaginacija- o da, to je čak i jedan pedagog tvrdio za mene. I danas to imam.
4. Lažni prijatelji? Ne bih to tako nazvala, ali kao dijete sam se igrala s kamenjem i to su bili moji prijatelji - zamišljala sam ih kao ljude. Nosila sam ih svuda sa sobom i pridavala im puno pažnje i vremena. Voljela sam se također igrati s nekim špagama gdje bih zavezala tri čvora i to bi mi bili ljudi - niko to nije kružio. Kako špaga s tri čvora predstavlja čovjeka - btw. Imala sam ih milijun i stalno sam radila nove dok ih nisu prestali kupovati- onda sam ih iz papira radila na milijune.
5. Stalno ponavljam neke stvari iznova I iznova- mislim radnje.
6. Loše socijalne interakcije.
7. Nemam želju za druženjem. Ako i izađem van imam potrebu da pobjegnem i samo se stisnem i molim Boga da što prije završi. - jednostavno ne idem više van jer mi je to previše stresa ni za što.
8. Ljuljanje i slično - to isto imam ...napred -nazad posebno kad sam sama i ulovi me neka tjeskoba- to mi puno olakšava i daje sigurnost. Kad učim mogu se tako ljuljati do besvijesti i predivno mi je.Naravno, u prisustvu drugih to ne radim jer bi izgledalo čudno + upozorili su me na to kao dijete mama i tata.
9. Osjetljivost na glasne zvukove.

Inače, mene su uvijek samo upozoravali na povućenost koja je ogromna bila i to su uvijek govorili: odličan đak, ali strašno strašno povućena- morate nešto poduzeti po tom pitanju. To ali me ubijalo u pojam.
Čak i da nisam samo povućena i da je ovo Asperger ili neki blaži vid autizma- ne bih voljela imati dijagnozu jer svaka dijagnoza umanjuje osobu u očima drugih. Stoga sam ponosna što nemam niti jednu, a i znala bih odglumiti savršenu osobu bilo kad i bilo gdje

[Markiza]

Sve tačke koje si navela, sa nekim manjim razlikama, sam i kod sebe primetila i svrstala u introvertnost. Evo ne znam posle tvog posta šta da mislim.
Mada je na mene strašno (negativno) veliki uticaj imala majka: "Ne klati se tako, ne gledaj u jednu tačku (omiljena aktivnost), zašto škiljiš na jedno oko, ispravi leđa, druži se, druži se, druži se ili umri, budi savršena pobogu...I sad ne znam jesu li to okolnosti uticale na moj razvoj ili sam takva rođena, ili kombinacija.
U svakom slučaju mnogo više laprdam pismeno nego usmeno.

[heksagon123]

[/url]Sve tačke koje si navela, sa nekim manjim razlikama, sam i kod sebe primetila i svrstala u introvertnost. Evo ne znam posle tvog posta šta da mislim.
Mada je na mene strašno (negativno) veliki uticaj imala majka: "Ne klati se tako, ne gledaj u jednu tačku (omiljena aktivnost), zašto škiljiš na jedno oko, ispravi leđa, druži se, druži se, druži se ili umri, budi savršena pobogu...I sad ne znam jesu li to okolnosti uticale na moj razvoj ili sam takva rođena, ili kombinacija.
U svakom slučaju mnogo više laprdam pismeno nego usmeno.

Možda je tvoja majka pretjerivala malo, ali sve majke žele najbolje za svoju djecu. Druženje je dobro iz mnogo razloga i znala je tvoja majka šta priča. Pa danas ti treba veza i za posao.Da bi imao vezu moraš se družiti. Ako pak nemaš posao - umreš od gladi.
Imaju oni dosta iskustva i ja sam recimo svojoj uvijek bila i ostala zahvalna do neba.

Što se tiče autizma- malo teži slučajevi se ionako uče kako da se ponašaju u skladu s društvenim normama. To im olakšava život.

[Markiza]

U mom slučaju nemam za šta da joj budem zahvalna.Poštujem je naravno, i to je sasvim dovoljno. Vidimo se jedanput godšnje, ili u dve gdoine, i to je mnogo. Da sam mogla da biram majku, nju sigurno ne bih izabrala, kao što ni ona ne bi mene.

[sallys]

Nedavno je moja devojka došla sa idejom da možda ima neki oblik autizma... a juče reče da možda i ja imam isto neki oblik autizma. Da li je do lezbejskog mrdžovanja ili je možda istina? Ili je usvetu ekstrovertnih potrebno od intovertnosti napraviti bolest? (poremećaj, šta god)