- 26 Okt 2014, 23:15
#2663644
Sve manje i manje verujem da je moguce naci ''srodnu dusu'' i sa njom biti zaista srecan. Evo godina i po dana prodje a ja jos ne postadoh stvarno srecan i zadovoljan. Nisam ni nesrecan, daleko od toga ali ipak osecam neku prazninu, osecam da mi nesto fali. Nije da nisam probao, jesam, pokusavao sam, davao, pa dobro ne bas sve od sebe, ali trudio sam se, koliko sam mogao i koliko sam osecao da treba. I nista. Bas nista. Niko ko bi ispunio moja ocekivanja a i ja njegova. A niska su moja ocekivanja, preniska. Iskrenost i jednostavnost, donekle i izgled. I to je to. Drugi svasta trazili od mene, nesto su dobili a nesto nisu. A svi su razliciti bili.
Prvi borac za prava ''manjina'', donekle nekonvencionalnih shvatanja, na prvi pogled moralan i cvrstog stava a u sustini nesto sasvim drugacije, pre svega neiskren. Drugi, predstavnk onoh koji vode dvostruki zivot, naizgled smotan a u sustini gori nego francuske sobarice. Treci sa jasnom slikom onoga sto zeli, jaka licnost, ali u stvarnosti neodlucan, hoce kaki nece kaki, bez imalo obzira prema drugima Cetvrti, najgora vrsta, savrsen u svakom pogledu, i onda samo jednog dana nestane kao u zemlju da je propao.
Bilo svasta a ja uvek isti bio isti i ostao, sa istim stavovima, zeljama, nadanjima. Za vecinu u strejt svetu, reklo bi se dobra prilika. Samostalan u svemu, posao, novac, donekle i izgled, ne od onih koji po ceo dan kod kuce sede i ne znaju sta ce sa sobom. Za gejeve isto dosta prihvatljiv, bar za one koji su me upoznali uzivo, nefem kazu, lepog glasa, sasvim ok i fin decko, svi zovu da drugi dejt. I opet nista.
A kad ja sam sebe procenim. Ne bih se sam u sebe zagledao, nisam moj tip, fizicki ali na drugi nacin, mislim da sam sasvim ok. Pristojan, izuzetno uredan i cist, zdrav, prav, normalnih razmisljanja i shvatanja, diskretan ali ne paranoican, iskren, spreman da svakom pomogne i da se svakom nadje, uvek spreman za dogovor. I na kraju opet nista.
Mozda problem sto ne izlazim svaki dan sa drugim? Mozda da igram na verovatnocu? Ili da jednostavno zaboravim na sve to i shvatim da je bolje biti sam, nego stalno pokusavati i zamarati se trazeci ono sto se naci ne moze, pokusavati nemoguce.
Sta vi mislite, da li je zaista moguce nekog naci i biti bar neko vreme srecan sa njim ili je to ipak nemoguce? Da li ste vi nasli nekog ili jos uvek pokusavate? Ako niste, zasto mislite da niste?
Prvi borac za prava ''manjina'', donekle nekonvencionalnih shvatanja, na prvi pogled moralan i cvrstog stava a u sustini nesto sasvim drugacije, pre svega neiskren. Drugi, predstavnk onoh koji vode dvostruki zivot, naizgled smotan a u sustini gori nego francuske sobarice. Treci sa jasnom slikom onoga sto zeli, jaka licnost, ali u stvarnosti neodlucan, hoce kaki nece kaki, bez imalo obzira prema drugima Cetvrti, najgora vrsta, savrsen u svakom pogledu, i onda samo jednog dana nestane kao u zemlju da je propao.
Bilo svasta a ja uvek isti bio isti i ostao, sa istim stavovima, zeljama, nadanjima. Za vecinu u strejt svetu, reklo bi se dobra prilika. Samostalan u svemu, posao, novac, donekle i izgled, ne od onih koji po ceo dan kod kuce sede i ne znaju sta ce sa sobom. Za gejeve isto dosta prihvatljiv, bar za one koji su me upoznali uzivo, nefem kazu, lepog glasa, sasvim ok i fin decko, svi zovu da drugi dejt. I opet nista.
A kad ja sam sebe procenim. Ne bih se sam u sebe zagledao, nisam moj tip, fizicki ali na drugi nacin, mislim da sam sasvim ok. Pristojan, izuzetno uredan i cist, zdrav, prav, normalnih razmisljanja i shvatanja, diskretan ali ne paranoican, iskren, spreman da svakom pomogne i da se svakom nadje, uvek spreman za dogovor. I na kraju opet nista.
Mozda problem sto ne izlazim svaki dan sa drugim? Mozda da igram na verovatnocu? Ili da jednostavno zaboravim na sve to i shvatim da je bolje biti sam, nego stalno pokusavati i zamarati se trazeci ono sto se naci ne moze, pokusavati nemoguce.
Sta vi mislite, da li je zaista moguce nekog naci i biti bar neko vreme srecan sa njim ili je to ipak nemoguce? Da li ste vi nasli nekog ili jos uvek pokusavate? Ako niste, zasto mislite da niste?