iščitala sam celu temu i sve mi se čini da većina izostavlja ovo
[url=http://www.gay-serbia.com/forum/viewtopic.php?p=2595942#p2595942]bas bleu napisao:[/url]voleti nekoga ne znaci obavezno i biti sa tom osobom
bezuslovna ljubav je valjda ono kad razmišljanjem ne mogu da dođem ni do jednog razloga zašto volim nekog a opet ga volim jer jednostavno ne mogu to da kontrolišem. jedini donekle "smisleni" razlog do kog sam došla je taj da je ta osoba jednostavno znala da
postoji pored mene na način na koji
niko drugi nije.
i koliko god i to besmisleno zvučilo, čak i meni kad čitam, ja ne znam kako drugačije da opišem i sve mislim da je to na nekom višem duhovnom nivou i da su razlozi nedostižni ljudskoj logici
čak mogu to da uporedim i sa onim kad neko kaže da voli boga samo iz razloga što je osetio njegovo prisustvo, a nisam religiozna. što me tek još više... ne znam zaista.
previše je konfuzno i ako krenem da razmišljam i analiziram sve to mislim da bih prsla ko kad bih pokušala da dokučim veličinu univerzuma jer je jednostavno nedostižna ljudskom umu
^ pa baš lepo koliko si se pogubila baš lepo
nego da odgovorim na pitanje
desilo mi se jednom, no nikad nisam priznala, niti ću, niti želim.
zavoleli su mene tako par puta, nažalost, i čim sam to skontala pobegla sam od toga, jer mi nekako nije fer sa moje strane da budem u takvom odnosu sa nekim, znajući sebe i svoje dosadašnje ponašanje. nije da bi me oni gušili koliko bih ja sebe kad bih znala da mi je neko toliko posvećen, jer sam svesna da nisam još uvek spremna da to uzvratim. sve i da se odreknem svega i potrudim i uspem da se smirim sa nekim, kad tad bi me stiglo to što se nisam iživela onoliko koliko želim i ako bih to ignorisala, to bi me ugušilo. a kad ne bih ignorisala, samo bih još više povredila nekog kog mi nije bila namera uopšte da povredim, nego eto, jebiga. kad emocije ne možemo da kontrolišemo. možemo da ih suzbijemo, ali i dalje su tu.
eto tako otprilike