- 13 Maj 2005, 04:34
#278802
Imaš najlepše o?i koje sam pogledao otkada sam progledao. Ne mogu da se uzbudim na tebe sexualno, ne mogu ni da zamislim da bih mogao da se tucam sa tobom, ili sa bilo kojim muškarcem, ali zamišljam neprestano kako se grlim s tobom, kako se igramo naših igara tu?e i zahvata, vežbi...Držiš me bacaš me i re?ima i telom i mislima i gestom...Nisam znao da govorim i nisam znao da mislim, nisam znao da se šetam i hodam, nisam znao da sam te voleo ceo svoj život.. Nisam znao da ?e se sve ovo desiti. Kada si došao prvi put kod mene, ne znam da li sam ja došao k tebi ili sam se samo tu zatekao. Svaka tvoja re? je prolazila kroz moje telo, doticala me u umu i pronalazila puteve za koje sam mogao da se zakunem, da ne postoje. Nestremice sam zurio u tvoje o?i, kao kroz maglu i pustinju, dopirale su tvoje re?i do mene...a znao sam da ti ništa ne zna?im, i znao sam da do tebe nikada ne?u mo?i dopreti...ti ?eš biti samo tu da mi pomogneš jer tako treba...jer tako to ide u skolama.
Samo si se pojavio i ceo moj život se promenio.
Osetio sam prvi put kako volim Planetu. Kako mogu da osetim Šumu, da pri?am s drve?em, da ležim na livadi, da se kupam u moru i da u svakoj slici i doživljaju vidim tvoj lik, osetim tvoju nežnost, zagrmim kroz tvoju snagu, udahnem tvoj miris i onesvestim se u zagrljaju Kosmosa. ?uvao si me od svega i pre nego sam se rodio. Poslat si od najskrivenijih sila sveta, da mi budeš prijatelj, da te zovem Najdražim, da ti se klanjam i da te nosim u naru?ju kad jednog dana budeš želeo da zaspiš zauvek. Izmislio si Vreme da u njemu posmatram kako mi se kre?u kosti, mi?u obrve, nakostreše dlake i kosa kad samo osetim tvoj osmeh iz o?iju i unapred predosetim kako znaš šta ?u pomisliti...
mislima se ljubimo...pošao sam ka tebi da te dotaknem..usudio sam se...jedva...jedva jedva sam prišao k tebi...jer to j etako neprirodno, tako suprotno svemu što znam da želim...a nisi me ni gurao ni privla?io i sve sam sam uradio... i sam sam došao i sam sam legao i sam sam te zagrlio...nisi me ni gurao ni privla?io...
smejali smo se
stalno...skakali po onom krevetu
bio sam nag
velik
po prvi put sam video koliko sam velik
dva puta sam krupniji od tebe
kako sam samo mogao pomisliti da bi ti mogao mene...
hahahahaha
i sam si mi to rekao
ali eto
tako smešno i glupo se ose?am kad se toga setim
postidim se
i razumem da nisam tvoj tip i razumem da ni nisi moj niti to ijedan muškarac može biti
sam sebe osvajam
ne mogu da zaboravim
kako smo razgovarali satima
poezijom se dovikivali u kadi
kako si me kupao i pri?ao onu predivnu bajku o nekakvom Sre?nom Princu
mislio sam da si to izmislio
samo zbog mene
a nije mi bilo važno
ništa mi nije bilo važno
osetio sam da sam se vratio telu u kojem sam rodjen
kako sam se samo iznenadio
kad sam shvatio da ta pri?a ve? postoji
i da je neko nekom nekad isto ispri?ao
ne znam da li je to bilo u kadi
zaista imaš najlepši osmeh
probudio si me nekoliko puta njime iako nisi bio tu pored
ustajao sam jutrima sa tvojim dahom pored sebe
kao da sam ti
i da tobom ose?am sebe kojeg nikada nisam ni zamislio.
evo
obra?am ti se javno
znam da ?eš pro?itati
znam da ?eš me voleti
kako sada ja volim tebe
i papir
?e podneti
podneo je toliko kapitulacija svetskih ratova
podne?e i ovo
moje iskreno
davanje tebi
ovde na ovom mestu
na bilo kom mestu
direktno
da možda još neko oseti
da nije smeo
nije stigao nije znao
nije mogao
da kaže nekom
ja ne?u pogrešiti
i uvek ?u re?i da volim
te
kao što
volim
te.
Svetlan svom kosmi?kom Praocu
Samo si se pojavio i ceo moj život se promenio.
Osetio sam prvi put kako volim Planetu. Kako mogu da osetim Šumu, da pri?am s drve?em, da ležim na livadi, da se kupam u moru i da u svakoj slici i doživljaju vidim tvoj lik, osetim tvoju nežnost, zagrmim kroz tvoju snagu, udahnem tvoj miris i onesvestim se u zagrljaju Kosmosa. ?uvao si me od svega i pre nego sam se rodio. Poslat si od najskrivenijih sila sveta, da mi budeš prijatelj, da te zovem Najdražim, da ti se klanjam i da te nosim u naru?ju kad jednog dana budeš želeo da zaspiš zauvek. Izmislio si Vreme da u njemu posmatram kako mi se kre?u kosti, mi?u obrve, nakostreše dlake i kosa kad samo osetim tvoj osmeh iz o?iju i unapred predosetim kako znaš šta ?u pomisliti...
mislima se ljubimo...pošao sam ka tebi da te dotaknem..usudio sam se...jedva...jedva jedva sam prišao k tebi...jer to j etako neprirodno, tako suprotno svemu što znam da želim...a nisi me ni gurao ni privla?io i sve sam sam uradio... i sam sam došao i sam sam legao i sam sam te zagrlio...nisi me ni gurao ni privla?io...
smejali smo se
stalno...skakali po onom krevetu
bio sam nag
velik
po prvi put sam video koliko sam velik
dva puta sam krupniji od tebe
kako sam samo mogao pomisliti da bi ti mogao mene...
hahahahaha
i sam si mi to rekao
ali eto
tako smešno i glupo se ose?am kad se toga setim
postidim se
i razumem da nisam tvoj tip i razumem da ni nisi moj niti to ijedan muškarac može biti
sam sebe osvajam
ne mogu da zaboravim
kako smo razgovarali satima
poezijom se dovikivali u kadi
kako si me kupao i pri?ao onu predivnu bajku o nekakvom Sre?nom Princu
mislio sam da si to izmislio
samo zbog mene
a nije mi bilo važno
ništa mi nije bilo važno
osetio sam da sam se vratio telu u kojem sam rodjen
kako sam se samo iznenadio
kad sam shvatio da ta pri?a ve? postoji
i da je neko nekom nekad isto ispri?ao
ne znam da li je to bilo u kadi

zaista imaš najlepši osmeh
probudio si me nekoliko puta njime iako nisi bio tu pored
ustajao sam jutrima sa tvojim dahom pored sebe
kao da sam ti
i da tobom ose?am sebe kojeg nikada nisam ni zamislio.
evo
obra?am ti se javno
znam da ?eš pro?itati
znam da ?eš me voleti
kako sada ja volim tebe
i papir
?e podneti
podneo je toliko kapitulacija svetskih ratova
podne?e i ovo
moje iskreno
davanje tebi
ovde na ovom mestu
na bilo kom mestu
direktno
da možda još neko oseti
da nije smeo
nije stigao nije znao
nije mogao
da kaže nekom
ja ne?u pogrešiti
i uvek ?u re?i da volim
te
kao što
volim
te.
Svetlan svom kosmi?kom Praocu