- 28 Okt 2013, 08:21
#2586258
Već provodim neko vreme pokušavajući da formulišem svoje pitanje, za koje treba prvo da objasnim koji osećaj je u pitanju i šta se dogodilo.
Hmmm. Okej.
Da li ste vi imali taj nekakav osećaj, da ste se pogledali u ogledalo ili ste sedeli na kauču i razmišljali o stvarima i pomislili, jebote koliko sam ja gej?
Ali nekako da ste apsolutno svesni činjenice, da je osetite. Mislim, živimo život do određene tačke i onda histerišemo oko našeg pederluka ili lezboluka ili ne histerišemo, ali mislimo o tome sa emocijama, pa onda mirimo se, ne mirimo se, mrzimo to, pravimo reakciju oko svega toga, ali na neki način, iako imaš sve te emocije do toga i buniš se, nisi na neki način potpuno svestan. Čak i kada se otarasiš svih tih predrasuda i pomiriš se sa sobom i na kraju uživaš u lepim stvarima seksualnog života, nekako je sve to automatika. Tako su ti prespojene žice u glavi, da čak i dok to sve radiš, često nemaš svesnost tolikog intenziteta povodom toga šta radiš, jer to nije period kada se misli o svemu tome, nego se radi i uživa taj život.
I onda isprobaš sve što si ikada želeo isprobati, sve ti je novo i uzbudljivo, pronalaziš se i na kraju nađeš svoju nišu i upoznaš malo bolje kako reaguješ na šta i onda vidiš koliko je to do jaja i divno i sve. Posle dođe taj neki trenutak kada znaš šta hoćeš i ustališ se gotovo, jer su otprilike najveće stvari u tvojoj glavi rešene. I onda postoji taj neki trenutak, koji nenadano dođe, kao oni trenuci kada postaneš ekstremno samosvestan refleksnih radnji tvog tela, kao što je disanje, ili koliku imaš kontrolu nad pokretima i time šta kažeš i time da u bilo kom trenutku možeš reći apsolutno bilo šta, bilo kome i kako će to promeniti budućnost i kako budućnost neumitno dolazi i ne možeš je zaustaviti i kako možeš svojim akcijama i govorom uticati na, ma kako god minorne bile, promene okolo.
Dođe kao neko cementiranje identiteta. Kao da sebi kažeš, jeste, to je to, baš tako, vau koliko je to snažno i prirodno i, na neki način, divno. I koliko je to nepromenjivo i stalno i koliko prožima te od glave do pete i koliko te to definiše. Ali ne definiše u smislu, sada ćeš biti ovakav ili onakav, ili se ponašaš ovako ili onako ili izgledaš ovako ili onako, nego baš definiše u emotivno/seksualnom kontekstu ljudi koji te privlače. I onda nastaviš da živiš ne misleći o tome, nego se ponašaš onako kako ti prija.
Razlog inače, tj. paralela zašto sam spomenuo svesnost o nekim manje-više refleksnim funkcijama tela, jeste zato što smo svi mi uvek svesni šta su naše reakcije, šta one znače i kako se opisuju, ali nikada potpuno, jer su ipak u pitanju stvari koje ne možemo da kontrolišemo i koje se događaju automatske, svo to zaljubljivanje i strast i požuda.
Mada pretpostavljam da ovo sve možda i nisu toliko univerzalne stvari, tj. da nema toliko puno ljudi sa ovoliko specifičnih tripova. Inače to mi se dogodilo pre jedno tri godine dok sam bio kod kuće u Bosni.
Hmmm. Okej.
Da li ste vi imali taj nekakav osećaj, da ste se pogledali u ogledalo ili ste sedeli na kauču i razmišljali o stvarima i pomislili, jebote koliko sam ja gej?
Ali nekako da ste apsolutno svesni činjenice, da je osetite. Mislim, živimo život do određene tačke i onda histerišemo oko našeg pederluka ili lezboluka ili ne histerišemo, ali mislimo o tome sa emocijama, pa onda mirimo se, ne mirimo se, mrzimo to, pravimo reakciju oko svega toga, ali na neki način, iako imaš sve te emocije do toga i buniš se, nisi na neki način potpuno svestan. Čak i kada se otarasiš svih tih predrasuda i pomiriš se sa sobom i na kraju uživaš u lepim stvarima seksualnog života, nekako je sve to automatika. Tako su ti prespojene žice u glavi, da čak i dok to sve radiš, često nemaš svesnost tolikog intenziteta povodom toga šta radiš, jer to nije period kada se misli o svemu tome, nego se radi i uživa taj život.
I onda isprobaš sve što si ikada želeo isprobati, sve ti je novo i uzbudljivo, pronalaziš se i na kraju nađeš svoju nišu i upoznaš malo bolje kako reaguješ na šta i onda vidiš koliko je to do jaja i divno i sve. Posle dođe taj neki trenutak kada znaš šta hoćeš i ustališ se gotovo, jer su otprilike najveće stvari u tvojoj glavi rešene. I onda postoji taj neki trenutak, koji nenadano dođe, kao oni trenuci kada postaneš ekstremno samosvestan refleksnih radnji tvog tela, kao što je disanje, ili koliku imaš kontrolu nad pokretima i time šta kažeš i time da u bilo kom trenutku možeš reći apsolutno bilo šta, bilo kome i kako će to promeniti budućnost i kako budućnost neumitno dolazi i ne možeš je zaustaviti i kako možeš svojim akcijama i govorom uticati na, ma kako god minorne bile, promene okolo.
Dođe kao neko cementiranje identiteta. Kao da sebi kažeš, jeste, to je to, baš tako, vau koliko je to snažno i prirodno i, na neki način, divno. I koliko je to nepromenjivo i stalno i koliko prožima te od glave do pete i koliko te to definiše. Ali ne definiše u smislu, sada ćeš biti ovakav ili onakav, ili se ponašaš ovako ili onako ili izgledaš ovako ili onako, nego baš definiše u emotivno/seksualnom kontekstu ljudi koji te privlače. I onda nastaviš da živiš ne misleći o tome, nego se ponašaš onako kako ti prija.
Razlog inače, tj. paralela zašto sam spomenuo svesnost o nekim manje-više refleksnim funkcijama tela, jeste zato što smo svi mi uvek svesni šta su naše reakcije, šta one znače i kako se opisuju, ali nikada potpuno, jer su ipak u pitanju stvari koje ne možemo da kontrolišemo i koje se događaju automatske, svo to zaljubljivanje i strast i požuda.
Mada pretpostavljam da ovo sve možda i nisu toliko univerzalne stvari, tj. da nema toliko puno ljudi sa ovoliko specifičnih tripova. Inače to mi se dogodilo pre jedno tri godine dok sam bio kod kuće u Bosni.