- 28 Jul 2013, 03:47
#2562196
Pozzz svima, ja sam novi ovde. 
Ovo je ukratko moja prica. Negde jos pre osnovne skole sam osecao izvesnu privlacnost prema muskarcima. To nije bilo bog zna sta, ali sam znao da nisam ravnodusan prema golom muskom telu i da me na neki nacin privlaci. Ipak, kako sam kasnije odrastao bio sam mahom orijentisan prema devojkama. Privlacnost prema muskarcima je i dalje postojala tu negde u prikrajku moga uma, ali ne mogu reci da sam je cesto registrovao. Na kraju krajeva, bio sam samo dete, tako da nisam ni znao o cemu se tacno radi.
Kasnije, negde u 6. razredu, sam krenuo da se ozbiljnije zanimam religijom, i tad sam poceo da verujem da cu ici u pakao zbog toga. Imao sam i jednu svesku u koju sam upisivao svoje grehe. Sve ostale sam navodio u celosti, dok sam za privlacnost prema muskarcima koristio samo jedno slovo - h. To sam cinio iz bojazni da neko moze saznati za tu moju odliku. No, kasnije sam zaboravio na sve to i nisam vise bio opterecen. Opet, ta privlacnost prema istom polu nije bila tako jako izrazena (kao i ranije), pa ne mogu reci da sam tome pridavao veliku paznju. Znao sam da sam nekako malo drugaciji i to je bilo to.
A onda su stvari pocele da se menjaju 2011. godine, kada sam imao 17. Jedne noci, dok sam mastao o devojkama, pomislio sam kako bi bilo raditi isto to sa muskarcem. Na moje zaprepascenje, shvatio sam da me to privlaci. Od tada, moj zivot se bukvalno pretvorio u pakao. Meseci koji ce uslediti predstavljali su pravo mucenje. Koliko god da sam se trudio i sta god da sam preduzimao, nisam mogao da se oslobodim takvih misli. Istina, i ranije sam nekako bio tolerantan prema gejevima, ali da se to dogodi meni samome? Nema sanse!
Meseci su prolazili i, koliko god da mi je bilo tesko (cesto sam pomisljao i na samoubistvo), sa vremenom sam polako naucio da prihvatim sebe. Tome je znacajno doprinelo to sto sam se pre nekih pola godine out-ovao pred svojim prijateljima, tako da sada njih ukupno sestoro zna za "moju tajnu". U medjuvremenu sam imao priliku da vise puta pomalo eksperimentisem sa jednim muskarcem, i ne mogu reci da mi se nije dopalo.
Ipak, ono sto mi i dalje ne da mira jeste sto, koliko god da sam uveren da sam se oslobodio drustvenog pritiska, i dalje osecam izvesnu odvratnost prema gay sex-u. Koliko god me sve to nekad privlacilo, istovremeno osecam i odbojnost, sto me stvarno izludjuje. Isto se odnosi i na samu pomisao dva muskarca koja se ljube (iako sam sam imao zelju da poljubim muskarca i bio zaljubljen u njega). Dodatno, takav osecaj u potpunosti izostaje kada se radi o lezbejkama, sto me navodi na zakljucak da nisam uspeo da se oslobodim u potpunosti onoga sto me je drustvo od malena ucilo o homoseksualnosti.
Sta drugi forumasi misle o svemu? Ima li nekoga ko je trenutno ili je bio u slicnoj situaciji?
ps. izvinjavam se na opsirnosti

Ovo je ukratko moja prica. Negde jos pre osnovne skole sam osecao izvesnu privlacnost prema muskarcima. To nije bilo bog zna sta, ali sam znao da nisam ravnodusan prema golom muskom telu i da me na neki nacin privlaci. Ipak, kako sam kasnije odrastao bio sam mahom orijentisan prema devojkama. Privlacnost prema muskarcima je i dalje postojala tu negde u prikrajku moga uma, ali ne mogu reci da sam je cesto registrovao. Na kraju krajeva, bio sam samo dete, tako da nisam ni znao o cemu se tacno radi.
Kasnije, negde u 6. razredu, sam krenuo da se ozbiljnije zanimam religijom, i tad sam poceo da verujem da cu ici u pakao zbog toga. Imao sam i jednu svesku u koju sam upisivao svoje grehe. Sve ostale sam navodio u celosti, dok sam za privlacnost prema muskarcima koristio samo jedno slovo - h. To sam cinio iz bojazni da neko moze saznati za tu moju odliku. No, kasnije sam zaboravio na sve to i nisam vise bio opterecen. Opet, ta privlacnost prema istom polu nije bila tako jako izrazena (kao i ranije), pa ne mogu reci da sam tome pridavao veliku paznju. Znao sam da sam nekako malo drugaciji i to je bilo to.
A onda su stvari pocele da se menjaju 2011. godine, kada sam imao 17. Jedne noci, dok sam mastao o devojkama, pomislio sam kako bi bilo raditi isto to sa muskarcem. Na moje zaprepascenje, shvatio sam da me to privlaci. Od tada, moj zivot se bukvalno pretvorio u pakao. Meseci koji ce uslediti predstavljali su pravo mucenje. Koliko god da sam se trudio i sta god da sam preduzimao, nisam mogao da se oslobodim takvih misli. Istina, i ranije sam nekako bio tolerantan prema gejevima, ali da se to dogodi meni samome? Nema sanse!
Meseci su prolazili i, koliko god da mi je bilo tesko (cesto sam pomisljao i na samoubistvo), sa vremenom sam polako naucio da prihvatim sebe. Tome je znacajno doprinelo to sto sam se pre nekih pola godine out-ovao pred svojim prijateljima, tako da sada njih ukupno sestoro zna za "moju tajnu". U medjuvremenu sam imao priliku da vise puta pomalo eksperimentisem sa jednim muskarcem, i ne mogu reci da mi se nije dopalo.
Ipak, ono sto mi i dalje ne da mira jeste sto, koliko god da sam uveren da sam se oslobodio drustvenog pritiska, i dalje osecam izvesnu odvratnost prema gay sex-u. Koliko god me sve to nekad privlacilo, istovremeno osecam i odbojnost, sto me stvarno izludjuje. Isto se odnosi i na samu pomisao dva muskarca koja se ljube (iako sam sam imao zelju da poljubim muskarca i bio zaljubljen u njega). Dodatno, takav osecaj u potpunosti izostaje kada se radi o lezbejkama, sto me navodi na zakljucak da nisam uspeo da se oslobodim u potpunosti onoga sto me je drustvo od malena ucilo o homoseksualnosti.
Sta drugi forumasi misle o svemu? Ima li nekoga ko je trenutno ili je bio u slicnoj situaciji?

ps. izvinjavam se na opsirnosti