- 04 Maj 2012, 11:02
#2377669
Pomozite! Zaljubio sam se u dečka koji je svima deklarirao svoju homoseksualnost. On se nimalo ne stidi toga što je gej i o tome može otvoreno pričati. Još gore, poznaje i neke aktiviste, a i redovito odlazi na onu Paradu gdje nas sve one nakaze i egzibicionisti sramote i izazivaju kontraefekt. Ma čak mu i roditelji znaju da je homo, ja ne znam kako se samo usudio da ih tako razočara i povrijedi jer svi znamo da je naša dužnost do kraja služiti roditeljima i u svemu im se pokoravati. Ne znam kako da mu pomognem, on jest divan dečko ali uopće ne laže - kao svaki normalan i pristojan homoseksualac - o tome što jest, a ja mu lijepo kažem da će vidjeti šta ga sve čeka ako samo nastavi. Ipak je ovo Balkan!
Još mi je strašnije kad vidim da ima najboljeg frenda koji je sav kao neka žena, feminiziran je grozno, kao da nije muško! Pa ako sam homoseksualac onda volim muške! I on s tim frendom hoda zajedno na ulici, pa svi i za njega mogu pomisliti da je homoseksualac. A kad sjednemo u kafić on nikad ne spušta glas dok koristi riječi poput 'gej' i ja stvarno ne znam šta više da radim.
Jako ga volim ali on je izvan kontrole sa tim svojim otvorenim ponašanjem. Povrh svega, stalno spominje nekakvu ravnopravnost kao da mi ikada možemo biti ravnopravni jer činjenica je da nešto nije u redu s time, da nije to baš do kraja prirodno. Mene su tako učili od malena i ja nemam namjeru mijenjati mišljenje jer je ispravno sve što su mi drugi ljudi ikad rekli o homoseksualnosti. On to naziva autohomofobijom i uvijek kad netko mrzi homoseksualce kaže da su ti ljudi homofobi, kao da oni nemaju pravo da nas mrze kad smo bolesni.
Uglavnom, šta da radim? Kako da mu objasnim da nije normalno da se on smatra normalnim?! Previše ga volim da bih mogao gledati da nije u ormaru, gdje je tako ugodno, mračno, toplo i lijepo.
P.S.
Studiram medicinu.
Još mi je strašnije kad vidim da ima najboljeg frenda koji je sav kao neka žena, feminiziran je grozno, kao da nije muško! Pa ako sam homoseksualac onda volim muške! I on s tim frendom hoda zajedno na ulici, pa svi i za njega mogu pomisliti da je homoseksualac. A kad sjednemo u kafić on nikad ne spušta glas dok koristi riječi poput 'gej' i ja stvarno ne znam šta više da radim.
Jako ga volim ali on je izvan kontrole sa tim svojim otvorenim ponašanjem. Povrh svega, stalno spominje nekakvu ravnopravnost kao da mi ikada možemo biti ravnopravni jer činjenica je da nešto nije u redu s time, da nije to baš do kraja prirodno. Mene su tako učili od malena i ja nemam namjeru mijenjati mišljenje jer je ispravno sve što su mi drugi ljudi ikad rekli o homoseksualnosti. On to naziva autohomofobijom i uvijek kad netko mrzi homoseksualce kaže da su ti ljudi homofobi, kao da oni nemaju pravo da nas mrze kad smo bolesni.
Uglavnom, šta da radim? Kako da mu objasnim da nije normalno da se on smatra normalnim?! Previše ga volim da bih mogao gledati da nije u ormaru, gdje je tako ugodno, mračno, toplo i lijepo.
P.S.
Studiram medicinu.
*ontopic*
