- 11 Maj 2007, 19:01
#794545
ne, nije me strah od samog outovanja. Odavno sam samostalan, i ne zivim sa svojima, tako da sa strane zavisnosti od njih ne moram da brinem.
Medjutim, upravo zato sto se veoma rijetko gledamo, ja nemam potrebu da mami priznam da pusim, a kamoli da sam gay. Prosto, posto joj je zdravlje (i fizicko i dusevno) veoma naruseno, ne zelim da joj stvaram dodatnu nervozu. Da zivimo skupa, do sad bih to vec uradio, i zbog toga sto ne bih mogao po cio dan da se krijem, a i zbog toga sto bih zelio da pricam sa njom o stvarima koje mi se desavaju.
S obzirom na to da nemam priliku sa njom mnogo da razgovaram, naucio sam se da podrsku trazim na drugoj strani, i odavno nam je komunikacija svedena na veoma nizak nivo...
Oca nemam vec skoro 6 godina.
Zakljucak: nije me strah, ali prosto NE ZELIM da joj se outujem..
Medjutim, upravo zato sto se veoma rijetko gledamo, ja nemam potrebu da mami priznam da pusim, a kamoli da sam gay. Prosto, posto joj je zdravlje (i fizicko i dusevno) veoma naruseno, ne zelim da joj stvaram dodatnu nervozu. Da zivimo skupa, do sad bih to vec uradio, i zbog toga sto ne bih mogao po cio dan da se krijem, a i zbog toga sto bih zelio da pricam sa njom o stvarima koje mi se desavaju.
S obzirom na to da nemam priliku sa njom mnogo da razgovaram, naucio sam se da podrsku trazim na drugoj strani, i odavno nam je komunikacija svedena na veoma nizak nivo...
Oca nemam vec skoro 6 godina.
Zakljucak: nije me strah, ali prosto NE ZELIM da joj se outujem..