Jurcajući po istočnoj obali Sjedinjenih Američkih Država ovog januara zadesih se u Washingtonu. U blizini Dupont Circle-a (čuveno istorijsko gay okupljalište u prestonici), Dupont 5 bioskop, a u njemu se pored "Capote", "Mrs. Henderson Presents", "Imagine Me and You" daje i već čuveni "Brokeback Mountain". Napisi i recenzije na sve strane, globusi, oskari. Par dana pre toga sam se zadesio i na jugu iste istočne obale gde odgledah prenos dodele Zlatnog Globusa. Ang Lee sa svojim enigmatično smirenim izrazom skuplja nagrade, Heath Ledger (Ennis Del Mar u filmu) se snebiva u stilu "ma nisam ja derpe, evo imam i ženu" (kao da je ikoga briga). Izbor za gledanje u Dupont 5: definitivno Brokeback Mountain. Ne zbog toga što se nadam da se ovaj put nije napravilo još jedno politički korektno trendi smeće, nego zbog Ang Lee-a. Čoveka sa istorijom sjajnih filmova i sa najuravnoteženijim osećajem za doziranje emocija u moru " udari me u stomak, ali mi ne diraj srce" autora. Dovoljno je se setiti "Ice Storm", "Sense and Sensibility" ili "Wedding Banquet".

Film je rađen po kratkoj istoimenoj priči Annie Proulx, a radnju filma, iako ga možda niste gledali, verovatno već znate napamet. Ali evo opet: rodeo jahač Jack Twist  (Jake Gyllenhaal) i rančer Ennis Del Mar (Heath Ledger) (kauboji?) u potrazi za poslom bivaju zajedno unajmljeni da čuvaju ovce na Brokeback planini, Wyoming, 1963. godine. U skoro netaknutoj prirodi, daleko od socijalnog settinga juga Amerike toga doba otkrivaju sopstvenu homoseksualnost. Po povratku u "civilizaciju" čitavu aferu potiskuju u društveno prihvatljiv model, brak. Jack se ženi kćerkom južnjačkog bogatuna, nekakvim dalekim odsjajem "Scarlett O'Hara" sterotipa. Ennis hvata prvo što mu je palo pod ruku, zacementiranu ljubav iz detinjstva. Povremeno se zajedno vraćaju na Brokeback planinu, jedino mesto gde mogu slobodno da iskazuju ljubav jedan prema drugom. Nije džaba slogan filma "Love Is A Force Of Nature". Rascep koji se nazirao od početka dolazi lagano iz razlike u stavu prema njihovom odnosu. Jack, emancipovaniji homoseksualac (u Srbiji poznatiji kao gej) predlaže da napuste čitavu maskaradu i započnu zajednički život. Ennis, manje emancipovani homoseksualac (u Srbiji poznatiji kao peder) kome je draža maskarada, radije pristaje na hetero-glumatanje. U narednih dvadeset godina svaki od njih živi svoj model koliko je to moguće, ali im dalje ostaju povremeni sastanci u prirodi. Sve do tragičnog vrhunca oličenog u Jackovoj smrti. Ennis ostaje sam sa krvavom Jackovom košuljom, jedinom stvari koja mu je ostala. The End.

Prva stvar koja me je očekivano dotakla je režija Ang Lee-a. Očekivani i prepoznatljivi snimci prirode (čovek koji je svojevremeno snimio britanskiji film sa boljim snimcima prirode i od Merchant-Ivory fabrike) i neverovatno dobro režirani emotivni momenti lišeni blebetanja. Scene za pamćenje: prvi susret protagonista i krajnje suptilan "body language" koji će primetiti verovatno samo gay senzibilni; scena seksa u šatoru koja je brza, efikasna i jedna od najstrastvenijih i najiskrenijih koje sam ikada video na filmu; telefonski razgovor između Ennisa i Jackove supruge Lureen neposredno posle Jackove smrti: Lureen sa izgledom Boogie Nights starlete (iako su to već osamdesete :) i ledenim izrazom objašnjava nezgodu koja je zadesila Jacka. Naime prilikom opravke jedne od poljoprivrednih mašina Jack nezgodom ostaje mrtav i unakaženog lica. Za vreme razgovora vidimo flešbekove na moguću istinu: grupa južnjačkih "good ol' boys-a" premlaćuje Jacka sa posebnim akcentom na doterivanje lica.

Pored ustaljenih stavki kod stvaranja ovakve priče zanimljiva je i profilacija likova supruga homoseksualaca. Koje su posledice glumljenja hetero modela po porodicu i suprugu? Ovakvog problema se hvata retko koji film. "Far From Heaven" na primer. U Brokeback Mountain-u imamo Ennisovu suprugu Almu (Michelle Williams, inače supruga Heath Ledgera) koja uviđa vezu između svog supruga i drugog muškarca. Sve vreme nijednom ne poteže problem, ali ubrzo insistira na razvodu. Jackova supruga Lureen (Anne Hathaway) uporno zadržava privid srećnog braka i uzorne bogate kćeri "of the galant south". Režijom pomenutog telefonskog razgovora se implicira da možda ona stoji iza ubistva sopstvenog muža.

Kuriozitet ovog filma u kontekstu drugih "gay" filmova je i prikaz života običnih homoseksualaca. U ovom slučaju kauboja, univerzalnih prikaza američkog mačo stereotipa (zamislite samo dva srpska seljaka umesto Marlboro men). Hrišćanska desnica u Americi je začudo ostala bez komentara i farsičnih demonstracija. Njihova izjava je da film naprosto ne zaslužuje nikakvu pažnju pa ni njihovu i ćutanjem će film lagano pasti u zaborav. Sa gay aktivističke tačke gledišta ovo ukazuje na jedan ubedljivi "fight for your rights" model: govori tako da te razumeju. U ovom slučaju je to univerzalni jezik emocija. Sličan primer smo nedavno videli i u Imamovićevom "Go West"-u. Bez obzira na strah organizatora nikakva horda predvođena "kuracjebožijiorgan" Gavrilovićem nije došla da taba gledaoce. Nije bilo čak ni mangupskih povika iz gledališta. Pored ove aktivističko-komunikacijske lekcije ima tu još. U pitanju su obični ljudi iz ruralne sredine. Tzv. gay scena sa sve emancipatorsko-aktivističkom misijom brine uglavnom o Madonni, Foucaltu, kempu, Broadway-u i ostalim manifestacijama urbanog gay socijalnog setinga. Zanima me koliko je vas ikada razmišljalo kako funkcionišu homoseksualci na selu ili u (na bilo koji način) ugroženim sredinama. Homoseksualci koji ne znaju da upotrebe računar ili nisu čuli za Internet. Homoseksualci koji ne znaju za drugačiji model od hetero-represivnog. Zanima me i kada će se možda neki srpski režiser okuražiti da napravi gay priču, a da to ne bude "ja sam se prvi zapljunuo na temu" ili plitko skupljanje dnevno političkih poena.

Radnja filma započinje 1963. godine, iste godine kada je ubijen JFK. Bio je to kraj jednog velikog masovnog sna o Kamelotu i kralju Arturu. Dolaze neka druga vremena. Vijetnam, M. Luther King ubijen, Stonewall pobuna, borba za ljudska prava šezdesetih i kraj još jednog sna. Ekonomski depresivne sedamdesete, Watergate, Iranska kriza . Film/priča se završava posle dvadeset godina, što bi bilo negde 1983. godine sa Reganovim novim konzervativizmom i farsičnim zatezanjem hladnog rata. Naše junake i njihovu priču u "God's Country" teško da to sve dotiče, ali se namera spisateljice i režisera ipak može malo ideološki učitati. Početak priče ja na kraju jednog nacionalnog sna, a kraj priče je na početku depresivnog društvenog dremeža.

Bez obzira na sve Brokeback Mountain je ipak melodrama koju mnogi kritičari stavljaju u koš sa filmom Titanic (i plakati su im dosta slični). Većina gay kritičara ga uopšte ne stavlja u fioku "gay film" i osuđuje Madonine izjave o hrabrosti glavnih glumaca (gde su delimično u pravu). Odatle i univerzalna prijemčivost kroz govor emocija (da se vratimo na gore pomenutu temu govora koji se razume) što je za svaku hvalu. Ovde treba dodati i sjajan soundtrack sa country emotivnim nabojem Gustavo Santaolallinih gitara koji uključuje i gay legende kao što su Rufus Wainwright i Linda Rondstadt. Možda ova pametna melodrama (jel ovo oksimoron?) dobije kojeg zlaćanog čovečuljka. Navijamo u svakom slučaju. Ja lično više za Jake "Donnie Darko" Gyllenhaala, nego za ustegnutog Heath Ledgera.

Po izlasku iz bioskopa ništa od gornje iznesenih stvari mi nije palo na pamet. Samo tuga zbog prolaznosti ljubavi i sreća što pored mene hoda čovek kojeg volim. Odlazimo u obližnju knjižaru gde kupujem "Close Range, Wyoming Stories" od Annie Proulx. Čovek kojeg volim je i dalje tu sa mnom. Nadam se još dugo. Ljubav je snaga prirode. Patetično? Zaboravite ovo pisanije, pogledajte film i vidite sami gde će da vas pogodi.

Lean on me, let our hearts beat in time,
Feel strength from the hands that have held you so long.
Who cares where we go on this rugged old road
In a world that may say that we're wrong.

A Love That Will Never Grow Old - Emmylou Harris
Brokeback Mountain soundtrack

www.brokebackmountain.com

Aleksandar Maćašev
mighty@the-mighty.com