Tri briljantna queer albuma

U ovom kratkom pregledu donosimo tri istinska queer dragulja - fantastičan retro album St. Vincent, povratak u sam hip hop vrh Brockhamptona i pop punk biser Evan Greer.

St. Vincent - Daddy's Home

Nakon ciničnog i većinom upjelog albuma "Masseduction", omiljena diva St. Vincent, odnosno Annie Clark, vraća se s potpuno drugačijim ostvarenjem koje je, osim što bi moglo biti pokoju pjesmu kraće, nevjerojatno impresivan set retro stilizacija s njezinim artificijelnim, seksi vokalom. "Daddy's Home" inspiriran je izlaskom Clarkina oca iz zatvora, gdje je odsluživao kaznu zbog financijskog kriminala. Zvukovno je album, koji je ponovno producirao Jack Antonoff, iznimno uspjeli homage zvuku 70-ih, bilo da je riječ o princeovskoj "Pay Your Way in Pain", nevjerojatno groovy "Down and Out Downtown", ili pak psihodeličnoj "Melting of the Sun" u kojoj nabraja velike glazbenice koje su se suprotstavile patrijarhalnim predrasudama. "Down" je seksi komad funka, dok baladna "My Baby Wants a Baby" govori o borbi s partnerom koji želi dijete, što ona ne želi. Sve su pjesme senzualna mješavina rock, jazz i funk manirizama srednjeg tempa kojima poseban šarm daje Vincentin senzualan, treperavi vokal. Premda "Daddy's Home "u glazbenom smislu ne donosi ništa novo, svoje retro fraze ponavlja s nevjerojatnim stilom i natopljen je njezinom jedinstvenom karizmom koja ga čini uistinu fantastičnim albumom.

Brockhampton - ROADRUNNER: NEW LIGHT, NEW MACHINE

Američki hip hop boy bend Brockhampton izdao je novi, već šesti album, prvi nakon najslabijeg izdanja dosad, "Ginger". Za razliku od razvodnjenog "Ginger" opterećenog njihovim razlazom s bivšim članom Ameerom Vanom optuženim za seksualno uznemiravanje, ROADRUNNER je pravi pogodak i povratak na stare staze svježih r'n'b beatova i kombinacija odličnih rep dionica i pamtljivih refrena koji je najavio i mikstejp Technical Difficulties. Prvi dio albuma svakako iznosi izvedba najpopularnijeg člana kolektiva, Kevina Abstracta, kao i izvrsna gostovanja Dannyja Browna na drskoj "Buzzcut", JPEGMAFIA-e na "Chain On" s groovy retro ritmom ili A$AP Rockyja i A$AP Ferga na "Bankroll". Ostali su članovi standardno korektni, premda ne osobito inspirativni, jedini koji zaista sjaji na ovom albumu jest Joba. Poznat kao član boy benda s problemima s depresijom i suicidalnim sklonostima, Joba na ovom albumu pjeva o samoubojstvu svojeg oca i teškoćama nošenja s njime. Albumom, tako, vlada zanimljiva atmosfera klonuća kao u izvrsnom sentišu "What's the Occasion", ali i natruha nade ispod boli kao u odličnim "The Light" i "The Light Pt. II". Izvrsna je i "When I Ball" na tragu retro orkestracija po kojima je poznat Kanye West i baladna "Count On Me", dok je frenetična "Don't Shoot Up the Party" izvrstan odgovor na policijsko nasilje i sistemski rasizam u Americi. Brockhampton su se ponovno vinuli na sam vrh suvremenog hip hopa i unatoč konstantnim najavama razlaza grupe, imamo se razloga nadati da se ni ovog puta one neće obistiniti.

Evan Greer - Spotify Is Surveillance

Evan Greer američki_a je aktivist_ica i glazbenik_ca čije djelovanje seže još u rane 2000-e. U svojoj dosadašnjoj aktivističkoj karijeri Greer je organizirao_la prosvjed za digitalnu jednakost, puštanje Chelsea Manning iz zatvora i protiv upotrebe sustava za prepoznavanje lica na velikim glazbenim festivalima. Aktivističke teme prožimaju i njihovu glazbu - na debitantskom albumu "she/her/they/them", Greer se obračunava s rodnim stereotipima, kapitalizmom i transfobijom uz pop punk zvuk na tragu Pansy Division. Na novom albumu "Spotify Is Surveillance" Greer se još oštrije osvrće na neoliberalne fenomene kontrole i prismotre, te transfobije i rodne diskriminacije. "Back Row" govori o fenomenu koji Mark Fisher opisuje kad se prisjeća sudjelovanja na rave partyjima 90-ih - osjećaju neizvjesnosti, uzbuđenja, kao da postoji kretanje prema budućnosti i kolektivni afekt. No, nastupom neoliberalnog kapitalizma, taj je progresivni impuls ugušen i zamijenjen pastišem te su emocije postale privatizirane. Premda se može protumačiti kao nostalgična posveta mladenačkim tulumima, "Back Row" ipak hvata ostatke doba kad je postojao kolektivitet, a identitet nije bio tek roba. Na sličan način "Surveillance Capitalism" rastače koncept kapitalističkog realizma kojim se Fisher također služi kako bi opisao suvremeno stanje u kojem je lakše zamisliti kraj svijeta nego kapitalizma, dok divlja "Emma Goldman Would Have Beat Your Ass", pak, napada liberale koji su izdali radničku borbu i smatraju objave memeova na društvenim mrežama aktivizmom. "The Tyranny of Either/Or" bliska je temama roda s prvijenca s osudom rodnog binarizma i opsesivne kategorizacije. Premda po svoj prilici upućena vlasti, zapravo se jednako dobro čita i kao kritika TERF ideologije:

You weaponize biology, twist science into bigotry/Anything to justify/Your projected insecurities become policies of purity/You debate about our right to be alive
When we defend ourselves, you call it an attack/Why can't you see our liberation's intertwined?

"Taking Down the Tent" i "Willing to Wait" intimističkije su baladice koje zgodno zaokružuju ovaj vrijedni, post-punk/folk aktivistički dragulj.

*Tekst prenet sa portala Crol