Biti peder u svakom smislu (osim karakterno) No. 1: budi pasivan, budi emancipovan!

U Hrvatskoj je vidljiv napredak u tome koliko rano klinci danas prihvataju svoju (homo)seksualnost. S 18, 19 ili 20 godina potpuno su načisto sa svojim seksualnim porivima. Mnogi od njih su već debelo iskoračili iz ormara. Ako ne i ostavili ga daleko iza sebe te ga počeli koristiti isključivo kao skladište odeće. Nešto o čemu sam ja danas, s 32 godine, u njihovoj dobi mogao samo sanjati. Kao i veliki broj pedera moje generacije. A mnogi od njih su, kao i oni stariji, još uvek toliko duboko u ormaru da im na ličnoj karti stoji "Prebivalište: Narnija".

Naprotiv, u tim godinama mi glavom nije niti prostrujala pomisao da bih mogao biti peder, a kamoli da ću to jednom priznati sebi i drugima. A ideja o seksu i/ili vezi s drugim muškarcem bila je potpuno nezamisliva. Divim se njihovoj, za moje pojmove, tako rano stasaloj hrabrosti. I čudim se koliko, uprkos autovanju, ne uspevaju sebe emancipovati kao upravo onakve pedere kakvi jesu. Izborili su se za vlastitu seksualnu različitost, ali ne i za vlastitu različitost unutar seksualne različitosti.

Večna i očita tema su oni koji su smatrani feminiziranim, "tipičnim" predstavnicima pedera. Pa mnogi od njih, u borbi protiv samih sebe, pokušavaju svoju feminiziranost ublažiti i kontrolisati, raspituju se o govornim vežbama kojima bi promienili svoj "pederski govor" i slično.

Ako si u društvu s "tipičnim pederom", automatski si i ti peder

S druge strane, emancipaciji ne doprinose oni koji ne žele imati nikakvog posla s feminiziranim pederčićima, oni koji su pravi muški i isto takvog traže (ne zvuči li ovo pomalo montipajtonovski?); oni koji na osnovu te karakteristike rangiraju sebe i druge više ili manje vrednima. Svojim uvidom u gej populaciju, one koji po defaultu odbacuju feminizirane tipove mogu generalno podeliti u dve kategorije:

1. One kojima to znači isključivo fizičku privlačnost i ništa dublje. Dakle, seksualna preferencija. Dok god se zadržava isključivo na fizičkoj pojavnosti, pa feminizirane definišu kao one koji su sitnije građe, s više ženskih crta lica, s manjkom dlaka po telu, počupanih obrva i slično. Premda je to jasna seksualna preferencija, ostaje pitanje zašto se pojedinac ne odbija pojedinačnom karakteristikom, pa su nam na nekome ružne počupane obrve. Nego sve individualne karakteristike koje heteronormativno shvatamo kao pripadajuće ženama trpamo u okvir feminiziranosti i kao takve, opšenite, smatramo neprivlačnima. Međutim, čak i oni koji se referišu čisto na fizičku pojavnost, upadnu u zamku da u definiciju feminiziranosti počinju uključivati način ponašanja, teme razgovora, način govora i slično. Nešto puno dublje od puke fizikalije.

2. U ovu kategoriju spadaju svi ostali koji zbog mnogih nerešenih problema sa sobom ne žele imati posla s feminiziranima, oni kojima se feminiziranost ne zadržava isključivo na nivou da im se može ili ne može dići kurac na nekoga ko čupa obrve. Reč je, u pravilu, o ormarušama koje uglavnom niti sebi nisu priznale da su gej. Odbijanjem druženja s feminiziranim likovima žele umanjiti mogućnost da budu osumnjičeni kao pederi. Jer, naravno, ako si u društvu s "tipičnim pederom", automatski si u drugim očima i ti peder. Ili će se barem sumnjati na to. Znam, u strahu su velike oči, jer sam i sâm davno bio u ormaru.

Isti oni koji traže diskreciju (ne sme se znati da se krešem s muškarcima), likove van scene (čitaj, one koji su u pravilu aut), isto tako traže nefeminizirane (čitaj, one koji se ne uklapaju u stereotipno viđenje pedera). Ljudi u ovoj kategoriji ne moraju nužno biti u ormaru, ali imaju nerešene probleme sa samim sobom u vidu, svesnog ili nesvesnog, smatranja da su manje vredni muškarci od hetero muškaraca. Ti koji sebe ne smatraju feminiziranima su, takođe, u očima većine heteroseksualaca feminizirani pederčići koji se pale na kurac. Dele nešto zajedničko s "pravim i normalnim" ženama, dakle više su "curice" nego pravi muškarci.

Feminizirani muškarci nisu "pravi" muškarci

Iz te frustracije i ponižavanja proizlazi potreba da se i oni prema nekome osete kao "pravi muškarci". Jer oni imaju sliku o sebi kao pravim muškarcima, premda su "manje vredni" muškarci u očima većine. Tu su feminizirani momci odlična ciljana grupa na kojoj mogu kompenzovati svoju frustraciju. Pa oni, "manji muškarci", feminizirane muškarce vide kao još manje muškarce.

To me podseća na Hrvate koji se smeju Slovencima jer žive u maloj državi. Eto, teškom mukom su uspeli naći nekog ko je manji od njih, pa se osećaju veći u toj umanjenosti. U ovu kategoriju, dakle, upadaju svi oni kojima odbijanje feminiziranih muškaraca ne proizlazi iz neprivlačnosti prema njima, nego prema sebi samima kao gej muškarcima. Oni kojima, svesno ili podsvesno, gej muškarac zvuči jednako oksimoronski kao i feminizirani muškarac. Nije slučajno da se uz feminizirane muškarce vrlo često vezuje podložnost i pasivnost u seksu. Još jedna sličnost sa ženama. Em' vole kurac, em' ga vole primiti, dok je uloga muškarca da ga daju. Pa se velike pederske muškarčine osećaju bliže strejt ljudima zato što ga ne primaju u dupe, ipak je on muško (opet heteronormativnost, muškarcu dupe služi samo za output, ne i input; naravno, kod žena može služiti i za jedno i za drugo), ne primaju u rupicu nego gurkaju u rupicu. To što se ta rupica ne zove pička, nego muški čmar, očito ne čini razliku. Iz te navodne seksualne podložnosti dolazi i konstrukcija o mentalnoj podložnosti. Čitaj, da feminizirani muškarci nisu "pravi" muškarci.

Mogu li te dve kategorije uvek jasno razdvojiti i savršeno odrediti čija motivacija proizlazi iz jedne ili druge kategorije? Ne mogu. Ali, zbog ličnog iskustva bivanja delom gej zajednice u Hrvata, mogu poprilično tačno reći šta je posredi. Uračunajmo u sve to ormaruški mentalitet gej zajednice u Hrvata, pa stvari postaju puno jasnije.

Često argumentacija onih koji traže nefeminizirane momke ide tako da ga seksualno ne privlači muškarac koji se oblači i ponaša kao žensko. Da voli žene bio bi sa ženama, ovako traži "pravo muško".

Prva zanimljiva generalizacija je o ponašanju i oblačenju "kao cura". Ne znam, nisam baš primetio puno mladića s nalakiranim noktima, u suknjama, sa sisama u grudnjacima i našminkanih pućastih usana. Premda viđam jako puno pedera po gradu. Zapravo, poslednji muškarac kog sam u gradu video u suknji je Damir Urban. Mislim da nije peder. I mislim da nema želju postati žena.

"Pravo muško" i "pravo žensko"

Druga zanimljiva generalizacija koja se redovno provlači kroz ovakve rasprave, jeste ona o "pravom muškom" i "pravom ženskom". Neverovatno koliko su ljudi u nesvesti od samih sebe. Kao prvo, fascinantno je da među LGBT populacijom, za koju bi se nekako trebalo podrazumevati da je rodno i polno širokog razmišljanja, postoji toliko krkanske utaborenosti u razmišljanju o tome šta čini "pravo muško", a šta je "pravo žensko" ponašanje. Feminizirani momci su itekako "pravi muški" i muškarčine, kao što su i butch lezbe "prave ženske" i dame. Po ovoj generalizaciji ispada da su, karikiram, pravi muškarci samo bradate mrge koje dobro barataju sekirom, vole popit' rak'ju i nikad ne plaču, jer muška suza je najteža. A prave žene su, opet karikiram, hihotave glupačice koje znaju pričati samo o šminki i modnim revijama.

Ne zaudara li to na odvratni muški šovinizam? I ne izvire li homofobija baš iz takvog šovinizma i heteronormativnosti? Jer, ne vole oni pedere baš. Ali zato imaju druga koji je potpuno normalan, nikad ne bi rekao da je peder. Zašto ne bi svi pederi mogli tako, nego baš moraju biti pederi? U prevodu, feminizirani. U prevodu, ne igrati po ulogama dodeljenim heteronormativnošću. U prevodu, kad muškarac ima neke sličnosti sa ženama, to je loše i degradirajuće.

Banalizovanje je pokušaj da se feminiziranost prikaže kao čista fizička privlačnost, isto kao i preferiranje bradatih ili nebradatih muškaraca, debelih ili mršavih. Opisane karakteristike su promenjive. Neko može uzgajiti ili obrijati bradu. Otromboljiti se i natući 120 kila ili skinuti te kile i postati isklesani macan. Isticanjem odbojnosti prema nekim fizičkim karakteristikama pokazuje se da je neko nekome neprihvatljiv. Ako taj neko želi, može menjati te svoje fizičke karakteristike i menjati kod drugog viđenje privlačnost prema sebi.

Feminiziranost u svakom definisanju, koliko god individualno i raznoliko bilo, redovno uključuje nepromenjive karakteristike! Ona je nepromenjiva, isto kao pederluk. Kakva se poruka šalje kad se nekome nešto nepromenjivo nameće kao uslov pristupa sebi? Da nisu dovoljno dobri onakvi kakvi jesu. Isto ono što se radi pederima. A pederi to rade drugim pederima. I zbog toga to nije fizička preferencija, nego brutalan alat za maltretiranje drugih.

O stavu prema feminiziranima, mogu ponešto reći i iz vlastitog iskustva.

Reality check

Premda one koje smatram feminiziranima nisam u startu otpisivao kao potencijalne momke, moram priznati da sam bio skeptičan prema mogućnosti da s njima mogu ostvariti nekakvu povezanost koja bi dovela do kvalitetne veze. Da, time sam pokazao stav da su "svi oni isti". Međutim, pre nešto više od godinu dana upoznao sam feminiziranog dečka. Onakvog kakvog na pet kilometara i među hiljadama ljudi možeš uperiti prstom i, bez griže savesti, reći: "Ako ovaj nije peder, onda ne znam ko jeste!".

Priznavši sebi da me fizički privlači, počelo je rušenje moje skeptičnosti prema mogućnosti da s "takvima" ostvarim neki dublji odnos. S vremenom sam shvatio koliko nam odgovaramo kao osobe, koliko imamo sličnosti, jednostavno smo kliknuli. Sada je to veza koja je nedavno obeležila svoju prvu godišnjicu. Razbio je moju predrasudu i posramio me pred samim sobom. Shvatio sam koliko je feminiziranost nejasna karakteristika. On je tipičan feminizirani tip po nekim stvarima, dok je po mnogim drugim karakteristikama veća muškarčina od mene, pederski nedovoljno performativnog, kao i od svih onih koji sebe vide "kao pravo muško i isto takvo traže".

Poenta je da sam shvatio da neke karakteristike, koje bi mi možda po defaultu bile nepoželjne na imaginarnom muškarcu, na konkretnoj osobi mogu biti itekako poželjne i privlačne. Čisto iz razloga što i te osobine čine celokupni paket onoga u koga se zaljubiš, jer je osoba jednostavno to što jeste, bez ikakve glume. A ljudi su najprivlačniji kad su na miru sa samim sobom i onim što jesu.

Sve one koji pričaju o ženstvenosti i "pravom" muškom ponašanju zamolio bih da prvo izvade kurac iz usta pa da mi ponovo objasne na kakvo to muško ponašanje točno misle. Prvo, nepristojno je pričati punih usta. Drugo, teško je biti razgovetan i "pravog" muškog ponašanja s kitom u ustima.

Kao što možemo osloboditi sebe, možemo i lepu riječ "peder"

Oslobodite se licemerja i prestanite heteronormativnost, zbog koje vi mislite da niste dovoljno vredni muškarci i upirete se svim silama da ukažete u vlastitu različitost kao individue unutar LGBT zajednice, koristiti prema drugima. Tuđim oružjem, od kog svi mi ginemo, zamahujete prema ostalim pripadnicima LGBT zajednice. Pristupajte ljudima onako kako želite da i drugi pristupaju vama. Kao prema osobama, a ne kao materijalizaciji vlastitih generalizacija i predrasuda. Verujem, ne želite da se drugi tako odnose prema vama.

Što se tiče svih onih koji po bilo čemu upadaju u kategoriju feminiziranih; vole se šminkati (kao žene), briju pazuhe (kao žene), gledaju modne revije (kao žene), imaju piskav glas (kao žene), plaču na Titanik (kao žene), a misle da su zbog toga manje (vredni) muškarci, mogu samo parafrazirati slogan Udruženja B.a.B.e.: "Budi pasivan, budi emancipovan".

P.S. U hrvatskom jeziku je - osim homoseksualca - reč "peder" decenijama zbog društvene homofobije označavala i osobu lošeg, kvarnog karaktera. Ali u međuvremenu se može biti peder i po boljoj, našoj, pederskoj definiciji, pa zato i ovakav naziv ove serije kolumni, jer kao što možemo osloboditi sebe, možemo i lepu reč "peder".

Homofobija je stavljena u zagradu, gde joj je i mesto do konačnog nestanka.