![]() |
www.gay-serbia.com |
Sve veća vidljivost LGBT osoba počela je imati uticaj na percepciju muških prijateljstava u Indiji i muslimanskim zemljama.
Običaj u Indiji jeste da se sa prijateljima bez suzdržavanja razmenjuju nežnosti, no otkad su se Indijci osvestili kako postoje LGBT osobe, nekako se sve više suzdržavaju u razmeni nežnosti sa svojim prijateljima kako ih ne bi proglasili - gejevima.
Tako je primera radi, prihvatljivo bilo da se dva muška prijatelja drže za ruke ili da hodaju ulicom zagrljeni, no u poslednje vreme su poprilično oprezni i u strahu da ne bi na sebe navukli etiketu geja.
To je upozorila i Shweta Sen, koja je nedavno bila na neki način žrtva diskriminacije, baš iz razloga što je okolina procenila kako je prebliska sa svojom prijateljicom. Naime, Sen se preselila iz Delhija u Kolkatu te je, radi manjih životnih troškova, odlučila deliti stan sa svojom prijateljicom te je osim stana, s njom morala deliti i postelju.
„Prvobitno smo nameravale naći veći stan s dve odvojene sobe ili barem kreveta. No naišli smo na stan koji je jednostavno bio prekrasan. Zakupnina je bila prilično visoka, no u otmenom je kvartu. Bio je u potpunosti namešten, no imao je samo jedan bračni krevet na kom smo spavale jedna do druge 18 meseci", istakla je Sen.
Problemi su nastali onog momenta kada je te u biti vesele vesti podelila sa svojim kolegama koji su tu vest protumačili na način da su dve cimerke u stvarnosti u lezbejskoj vezi. Tako je primera radi, jedan Senin kolega došao u posetu i kada je primetio da u spavaćoj sobi postoji samo jedan krevet uzviknuo je: „To nije moguće!"
U nekim trenucima, priča Sen, trebala je ranije odlaziti s poslovnih večera i zabava te su se njene kolege počele šaliti na njen račun da „žuri kući jer je partnerka čeka u krevetu."
Psihološkinja Seema Hingorrany ističe kako se s povećanjem vidljivosti LGBT osoba, kao i pričanje o tim temama na neki način odražava naročito na mlađe Indijce i Indijke koji su sve više fizički distancirani od svojih prijatelja jer se svi boje dobiti etiketu gej ili lezbejke te smatra kako je takav strah u najmanju ruku tužan.
Inače, držanje za ruke je pre bio znak najveće povezanosti između dvoje strejt prijatelja, ne samo u Indiji nego i u mnogim azijskim i muslimanskim zemljama te takvi odnosi često mogu zbuniti slučajnog prolaznika. Jedan od takvih slučajnih prolaznika bio je i Michael Luongo, autor knjige „Gay Travels in the Muslim World" koji je istakao kako se našao u određenom problemu jer nije mogao pročitati znakove koje su mu upućivali njegovi domaćini.
Kao primer je naveo svoj boravak u Avganistanu kada je upoznao mladića s kojim je pričao satima držeći se za ruke, a kao vrhunac večeri pozvao ga je da prespava u njegovom stanu. Istakao je kako bi, primera radi, u Americi to značilo nešto sasvim drugačije nego u bilo kojoj muslimanskoj zemlji.
Očigledno je kako je sa sve većom vidljivosti LGBT osoba, nametnuta heteronormativnost počela zadirati u najdublju intimu - odnos dvoje prijatelja koji je nešto najsvetije u patrijarhalnim muslimanskim društvima.