Šta sve lezbejka treba znati za – dobijanje azila

Lezbejke koje odluče zatražiti azil u Velikoj Britaniji često su žrtve neznanja i neprimerenih pitanja sudija koja se temelje na zapadnjačkim stereotipima o lezbejkama, pokazalo je najnovije istraživanje Univerziteta Southampton.

Istraživanje je sprovedeno na uzorku od 12 lezbejki iz zemalja poznatim po institucionalizovanoj homofobiji, poput Pakistana, Ugande, Jamajke i Saudijske Arabije, a Kler Benet, jedna od istraživačica je došla do zaključka kako su sudije često prema tražiteljicama azila - neugodni. Naime, kako bi se utvrdio legitimitet njihovog zahteva za azilom na temelju seksualne orijentacije, sudije često posežu za "neprimerenim i bezosećajnim" pitanjima za žene koje su u stvarnosti iz konzervativnih zemalja s vrlo nerazvijenom LGBT kulturom.

Jedno od pitanja koje je poprilično diskutabilno bilo je postavljeno jednoj tražiteljici azila muslimanske veroispovesti, a ticalo se samog zadiranja u njenu intimu, poput: "Idete li u LGBT klubove - koje?", ili jedno za koje se sigurno zna kako se ne može postaviti nekome ko dolazi iz države koje je pod šerijatskim zakonom, tačnije kako može reći da je za sebe lezbejka ako nikada nije bila u Povorci ponosa? Nebulozna pitanja bila su postavljena i lezbejki iz Ugande od kojih može izdvojiti pitanje o tome da li je ikada čitala Oskara Vajlda, dok se lezbejka s Jamajke morala opravdavati zašto ne izgleda kao lezbejka, a ujedno i odgovoriti na pitanje koristi li seksualne igračke.

Kako transkripti razgovora s tražiteljicama azila nisu dostupni javnosti, Benet je sve ove podatke prikupila uz pomoć intervjua sa svakom od njih te odlučila kako sa širom javnosti mora podeliti kroz kakvu torturu lezbejke moraju proći kako bi uspele dobiti azil, a s njime i sigurnost od progona s kojim bi se sigurno susrele po povratku u svoje zemlje. Ono što je potrebno, zaključeno je u istraživanju, je dakako veća transparentnost sudova, kao i bolja edukacija sudija koje se bave s problematikom LGBT azilanata o LGBT izrazima, tematici pa tako i samoj korektnosti ispitivanja LGBT osoba.

"Bilo da koristite ili ne koristite seksualne igračke ne može vam ništa reći o seksualnoj orijentaciji te osobe pa zašto bi to bilo legitimno pitanje?", istakla je Benet te nastavila: "To je u potpunosti neprimereno. Za ove žene njihova seksualnost nije vezana uz seksualne igračke ili uz omiljeni LGBT klub. Trebamo puno bolje statistike i puno više transparentnosti nad time kako se donose odluke."

U februaru je jedan od vodećih pravnika u Velikoj Britaniji na području imigrantskog i azilantskog prava S Chelvan upozorio kako LGBT tražitelji azila osećaju veliki pritisak jer osećaju kao da moraju dokazivati svoju seksualnost i to na način da snime seksualni akt s osobom istog pola. Istakao je kako je to pokazatelj kako je sistem u slučaju LGBT tražitelja azila u potpunosti zakazao jer ih u stvarnosti prisiljava da idu u ekstreme te to smatra neljudskim i degradirajućim.

Velika Britanija jedna od obećanih zemalja za LGBT osobe iz zemalja u kojima je homofobija opšteprihvaćena, no često na površinu isplivaju problemi s kojima se azilanti susreću, kao što i veliki broj tražitelja azila ne uspe pred sudom dokazati da su lezbejke, gejevi ili biseksualne osobe. Dokaz je došao od samih tražiteljica azila koje su odlučile istupiti i istaći kako se nečija seksualnost ne određuje odlascima u LGBT klubove, čitanju lezbejskih časopisa i gej pisaca, ili po korišćenju seksualnih igračaka.