Lezbe u vezi

Baš negde oko Valentinova napisala sam (na svu svoju sreću) neobjavljenu kolumnu koja i bolje da nije ugledala svetlo dana u kojem sam hvalila sve svoje prijatelje kako se zajedno sa mnom drže politike bivanja singl i u kojem sam uzdigla nebivanje u vezi u nebesa. I pogodite što se dogodilo. S dolaskom proljeća one su sve, jednom riječju, popi*dile, pozaljubljivale se, prohodale i sad su u sretnim lezbicus duo domesticusima ili su na putu prema jednoj takvoj zajednici. Neplodonosna zima je rezultirala jednim i više nego plodonosnim proljećem za veliku većinu, ne samo mojih prijateljica lezbijki, nego i mojih strejt prijatelja i prijateljica. Mogla bih krenuti sa onim zbilja rigoroznim slučajevima koji su bivali singl više godina i sad se ponovno sretno zaljubili? Ne. Neću. Progovorit ću radije o onim stvarima koje nerviraju ostale lezbijke kod lezbijki u vezi koje uglavnom skoro pa nikad nisu sami.

Iritacija mog singl nerva naročito dosegne veliku razinu kada upitam jednu od njih kako je. Jednu od njih. Odgovor? Dobro smo. U početku mi je to bilo prilično slatko, ali sam dobila jedan prilično loš dojam da lezbijke ulaskom u vezu postaju još iritantnije od strejt para. Nekad se zbilja zapitam stignu li uopće od tolike potrebe za bivanjem skupa posvetiti dovoljno vremena osnovnim fiziološkim potrebama. Neke odu toliko daleko u svojoj vezi da čak vrše veliku nuždu jedna ispred druge. Nije li to pomalo ubijanje romantike? Kako bi rekla moja baka, sto ljudi, sto ćudi, ali ove su zbilja pomalo čudne ćudi. Ćudi lezbijske. Osim znači potpune nemogućnosti da postoje kao dvije zasebne jedinke, ponekad imate sreće pa se uspijete dočepati svoje prijateljice zalutale u prebrzu vezu.

Sretni i vidno razdragani sjedate s njom na kavu i jedino o čemu je ta osoba sposobna pričati, znači vaša jako draga prijateljica s kojom ste mogli pričati o bilo kojoj temi koja vam je ikada pala na pamet - je o svojoj djevojci i njihovoj kozmičkoj povezanosti (zar ste sumnjali da ovaj put nije riječ o nuklearnoj kozmičkoj nenadje*ivoj ljubavi)? Tko je ta sretna i nadasve iritantna osoba koja je otela tijelo vaše cinične prijateljice koja je u svojoj zlobi bila i više klasa iznad velike većine osoba koje poznate. Ljubav je virus. Veze su manifestacija tog virusa koja vrlo lako može promijeniti napadnutu osobu u neku inkarnaciju koja više liči na ljušturu vaše prijateljice koju su navukli na neku neiživljenu tinejdžericu koja se konačno dočepala svoje đastinbiberovske ljubavi. Možda ovo sve ovo zvuči isfrustrirano, ali nije, znam da me sve singl osobe ovog svijeta u ovim trenucima itekako dobro razumiju i prepoznaju očaj u mojim riječima.

Kava bi možda pošla i u nekom boljem smjeru da vaša lezbijska prijateljica ne jaši stalno po telefonu tipkajući najgore romantične gadarije ikad poznate čovjeku i, kud sreće, vas ostavljenu i nesretnu i zaljubljenu pita za savjet. Naravno da se naljuti ako s njom ne podijelite svoje najromantičnije misli koje ipak u nekim trenucima života jednostavno nemate jer ste prokleto nesretni i romantika je ono posljednje što vam je na pameti uz sav taj jad i očaj. Konačno pusti taj mobitel iz ruke i pokaže naznaku one stare osobe koja je bila prije - izvali neprimjerenu šalu doličniju kočijašu nego jednoj dami. Bez brige, nemojte se previše nadati, vrlo joj je lako povezati šalu s njezinom djevojkom i tako u nedogled. Jednostavno je u nekim trenucima samo potrebno disati i pokazati razumijevanje za teleće zaljubljeno iracionalno ponašanje. Oh, ta ljubav. Na što nas sve može prisliti...

Potreba za lezbijskom nerazdvojenošću najčešće rezultira useljenjem koje je samo još jedan iritantni korak svakoj singl lezbi koja stoji sa strane i gleda kako se relativno krive stvari dešavaju strelovitom brzinom. Odjednom one žele biti kulturne lezbijke. Znate na koje lezbijke mislim - pričaju starogrčki za stolom, članice su elitnog književnog kluba koji se fokusira i izvan stvaralaštva Paula Coelha, a odjednom vole i operu, a balet pogotovo. Ergo, svoje slobodno vrijeme ne provode vani proživljavajući treću mladost nego se kulturno uzdižu ili u kazalištu ili u toplini svog ljubavnog gnijezda. Dakako da ste dobrodošli u gnijezdo, ali nekako se uvijek dogodi da se parovi počnu družiti s parovima. Singl lezbijka tamo može samo biti neželjena osoba jer dakako, svaka veza kad tad upadne u krizu, a svaka singl lezbijka je tada u opasnosti da postane oružje osvete nesretnije polovice ljubavnog para.

Dakako, singl lezbijka će zasigurno biti poprilično iziritirana samom fragilnosti konekcije sretno/nesretnog para te će se više puta naći u situaciji (been there done that) da naivno priupita jednu polovicu para o drugoj polovici para. Često će se situacija razviti u smjeru suza i izjave prekinule smo. Prekidi su ponekad OK stvar, ali lezbijski prekidi su rijetko kad definitivno te se ne možete ne zgroziti nad činjenicom da se par nakon par dana, pa čak i sati nakon burnog prekida nađu u krajničko-istraživalačkom klinču. Iritantno, zar ne?

Što nas još iritira kod ljubavnih parova? Zar se pitate? Lezbijsko dramske svađe s lupanjem vrata, iritantno cmakanje u povećem društvu, osjećaj trećeg kotača. Nestanak zaljubljenih golupčića sa scene. Ne bi sve bilo tako crno da i sama nisam još i gora od moje imaginarne prijateljice navedene u tekstu koja je kombinacija svih mojih lezbijskih prijateljica kad su u vezi. Uvijek može biti gore. Ne brinite se što ste singl. Svakome padne sjekira u med. Samo pametno i ne srljajte u nešto samo zato jer ste usamljene i ne možete više podnijeti te sve ljude oko vas u proljetno-ljubavnom zanosu. Samo hrabro!

Autor: Dina J.

Queer.Hr