![]() |
www.gay-serbia.com |
Feminizam se u nekoj svojoj najužoj definiciji može nazvati skupom ideologija, tačnije feminizama, i političkih pokreta kojima je cilj bio poboljšanje žene u društvu odnosno izjednačavanje prava žena s pravima muškaraca. Bitan deo prethodne rečenice je zasigurno korišćenje prošlog vremena u definiciji što je feminizam bio jer nas upućuje na to kako se feminizam menjao kroz duži niz godina svog postojanja, tačnije od davnog 19. veka i industrijske revolucije koja je podstakla žene da se izbore za pravo glasa, preko 20. veka pa sve do današnjih dana kada slobodno možemo reći kako feminizam u svom iskonskom obliku - ne postoji.
Mnogi tvrde kako je feminizam, menjajući svoje osnovno načelo, tačnije poboljšanje položaja žene u društvu, prestao biti feminizam. Naime, moderni oblik feminizma, u nekom svom prvobitnom i krnjem obliku pojavio se krajem 80-ih godina prošlog veka te je nastavio svoj razvoj i danas. Za šta se tačno onda moderni feminizam bori? Prvi paradoks je dakako činjenica kako moderni feminizam pokušava negirati rod i nadilaziti rodne razlike te se samim tim približava drugim teorijama koje ćemo nazvati izazovima modernog feminizma.
Negacijom roda i razlika koje proizlaze iz roda, feminizam se uveliko približio queer teoriji. Queer teorija nastala je rastom, ili čak bismo mogli reći, razvojem gej i lezbejskih studija i feminističkih studija te joj je osnovni zadatak kritika ne samo društva, nego i same sebe pa je zbog te samokritičnosti tačno navesti kako su na queer teoriju uticale i brojne post-strukturalne teorije. Uz osnovni naglasak na odnos queera prema normama, ova teorija u suštini se približila osnovnoj ideji modernog feminizma te svojom popularnosti definitivno grabi deo područja feminističkog delovanja, naročito zbog izlaženja iz sfere gej/lezbejskog koji je u nedostatku područja borbe i sam počeo ulaziti u sferu, recimo lezbejskog pošto je jedan od ciljeva borbe današnjeg modernog feminizma lezbejska ravnopravnost i lezbejsko materinstvo, ali i ravnopravnost svih LGBT osoba.
U početku feminizma, itekako je bilo logično da su feministkinje žene, no razvojem feminizma, sve se više počeo pojavljivati pojam feminista, ili tačnije XY feminista (profeminista). Naime, feministkinje su se često nazivale mrziteljima muškaraca te je ovakav razvoj događaja dokazao kako je feminizam evoluirao u svakom mogućem pogledu. XY feministi su muškarci koji u potpunosti podržavaju ideologiju feminizma no njihovo područje delovanja poprilično je široko te obuhvata jednakost kao takvu, dakako s malo većim naglaskom na jednakosti žena. Mnogi osuđuju muške feministe jer ipak, oni su muškarci, kako uopšte mogu razumeti borbu za ženska i ostala prava - no, i ova pojava dokaz je kako je feminizam u svojim nastojanjima uspeo, muškarac se izjednačio sa ženom u njenoj borbi.
No, problem roda i rodne neravnopravnosti još uvijek ostaje, te se kao još jedna vrsta feminizma razvio transfeminizam. Transfeministi odbacuju feminističke stavove da sve žene dele ista iskustva, navodeći drugačiji društveni položaj s obzirom na rasu, materijalni položaj i polnu orijentaciju, te njegovi zagovornici rod vide kao patrijarhalni koncept kome je cilj ugnjetavanje žena. U nekim slučajevima transfeministi u otvorenom sukobu s feminističkim organizacijama koje drže da se jedino žene koje su od samog rođenja žene mogu smatrati ženama, odnosno deliti ženska iskustva i ciljeve feminističkog pokreta. No, osim kritike kako samo žene mogu biti feministice, transfeminizam uputio je na činjenicu kako je kategorija roda itekako relativna te se samim time približio modernom feminizmu koju u potpunosti gubi jasne obrise svoga delovanja.
Kao jedna od mnogobrojnih podvrsta feminizma koja sad već opako oduzima feminizmu samu njegovu bit, definitivno je ekofeminizam - socijalni i politički pokret koji ujedinjava environmentalizam i feminizam, zajedno s nekim strujama koje povezuju duboku ekologiju i feminizam. Naime, ekofeministkinje tvrde da postoji odnos između opresije žene i degradacije prirode, i istražuju intersekcionalnost između seksizma, dominacije prirode, rasizma, specijacizma i ostalih funkcija društvene nejednakosti. Trenutna istraživanja naglašavaju da je kapitalistički i patrijarhalni sistem zasnovan na trostrukoj dominaciji "južnih ljudi" (ljudi koji žive u zemljama trećeg sveta, od kojih je većina na jugu zemalja prvog sveta), žena i prirode.
Možemo li više reći šta je feminizam? Možemo li istaći koji su njegovi ciljevi? Teško. Ciljevi su postali toliko opšti i toliko prihvaćeni da se možemo usuditi reći - feminizam je mrtav. Jesmo li postigli ono što su šufražetkinje htele? U jednom malom procentu sveta možda čak i jesmo, no borba kao takva još uvek traje te neće prestati dok na svetu ne postoji apsolutna jednakost.