Nanshoku - Ljubavnospolni odnosi između muškaraca

Govoreći o raznim načinima i oblicima spolnog zadovoljavanja treba svakako spomenuti i takozvane ljubavnospolne odnose između istoimenih polova.

Ako se ljubavnospolni odnos među osobama muškog pola označuje pučkim izrazom nanshoku, to je zacijelo samo zbog toga, što je ta riječ u Japanu iz raznovrsnih razloga najuobičajenija i najpoznatija, premda za taj isti pojam danas postoje i razni drugi izrazi, kao što je, na primjer, danshoku ili danshokujô, kao i mitsudô, što će reći tajni put ili česta odnosno manjojuri i shudo ili yado, što označuje muškog ljubavnika, te nyakudô, što znači put mladića i drugo. Riječ nyakudô zapravo je ulični izraz, što se upotrebljavao u Yedo razdoblju, a nalazimo ga i u pričama Geroku razdoblja. Međutim, postoji za taj pojam i niz drugih pučkih izraza iz starijeg i novijeg vremena, koje nam je nemoguće ovdje sve nabrojiti. Tako se, na primjer, istopolna ljubav među muškarcima nazivala nekad i tomogui, što će reći međusobno se izjedati ili glodati.

Osobiti izraz za tu međusobnu ljubav među muškarcima imala je grupa mladića takozvanih rowdy iz Jokohame, a bio je to esu, riječ što se inače upotrebljavala kao ulični izraz za japanske pjevačice - gejše. Isto tako u erotskoj književnosti često se susreće i riječ etchi, za koju zapravo nema nigdje nekoga jasnog objašnjenja. Zna se, međutim, da se kod razuzdanih mladića često spolno općenje ograničavalo na takozvani koitus inter femora, što znači da se zapravo pravi analni koitus rijetko kada među njima izvodio. Koitus inter femora nazivao se u japanskom narodnom govoru sumata, što će reči između golih bedara. Ista riječ sumata upotrebljavana je i kod djevojaka veselja, koje su pod njom podrazumijevale takozvani koitus između golih bedara s posjetiocem, koga nisu podnosile.

Što se tiče takozvanih aktivnih pederasta ili ljubitelja mladića, u japanskoj ljubavnoj književnosti ne nalazimo za njih nikakvih posebnih naziva. Inonuye, doduše, poznaje takozvani keikan-sha, što označuje muškarca, koji vodi takozvani analni koitus. Izraz keikan službeni je naziv za takozvanu pederastiju, a uz riječ keikanzai, što će reći sam čin pederastije, kao i uz waisetsuzai, što će reći delo bluda, u japanskim zakonima gotovo uvijek stoji i riječ kazna. Od 1907. godine izraz keikanzai je ponovo iz zakona nestao, dok sam narod to zapravo nikad i nije smatrao zločinom.

Yarô ili ljubimac

Rijec yarô, što se i danas često čuje u japanskom pučkom govoru, označuje zapravo oduvijek u Japanu pasivnog ljubimca odnosno mladića za vođenje ljubavi s muškarcima. U svagdašnjem pučkom govoru izraz yarô označuje momka, ali dakako u smislu prostonarodnom, a taj naziv bio je zapravo upotrebljavan za nježne mladiće, koji su još nekad bili u Japanu na određeni način samo sredstvo odnosno objekti za razne igre i šale, kao i za zabave, služeći po čajanama (takozvane muške gejše).

Gotovo istovjetan japanski pučki izraz za isti pojam bio je i kagema, što je doslovno označavao takozvanog kućnog glumca, koji je u početku zaista bio mladi glumac ispod četrnaest godina, te koji još nikada nije nastupao na pozornici, dakle neka vrsta glumačkog početnika ili debitanta. Ti takozvani kućni glumci ili zabavljači, koji su stalno na sebi nosili ženske haljine, bili su na dvoru, a i u bogatim japanskim kućama upotrebljavani kao pasivni ljubavnici, premda se čini, prema raznim zapisima, da oni sami nisu bili uvijek naklonjeni pederastiji, budući da su sami često bili posjećivani i od mladih strastvenih udovica. Njihovi glavni obožavaoci bili su, među ostalima, i budistički svećenici i razni dvorjanici, te plemići i bogati trgovci.

U starije vrijeme nazivalo se ovakve mlade kućne zabavljače i iroko, što će reći mladi ljepotani, pod čime se, dakako, podrazumijevalo, da oni služe isključivo muškarcima za ljubavne odnose. Iroko je, dakle, u svakom slučaju bio pasivni muškarčev ljubavnik, budući da iro znači ljubav, ali i ljubavnospolni odnos, te se ta riječ upotrebljavala po smislu podjednako kao i kagema, a održala se sve do novijeg vremena. Ali, kako su i ženske uloge na raznim kućnim priredbama i dvorskim svečanostima bile nekada igrane isključivo od ovih mladića, nazivalo ih se i onna-gata, što će reći ženske figure ili uloge. Danas, međutim, ta riječ naznačava općenito glumicu, premda je ipak bolje za taj pojam reći onna-yakusha ili joyu.

Često upotrebljavan izraz za mladog pasivnog ljubavnika bio je u narodu i takozvani wakashu, što će reći mladić ili momak, premda je svakako uglađenija riječ bila chigo, što će reći dječak, koja je, međutim, označavala i paža, pa se ponekad govorilo i chigo-san, čime se tog dječaka htijelo posebno počastiti dodatkom san, što znači mladi gospodin.

Prema knjizi Bishônen-ron, što će reći Zabava jednog lijepoga mladog momka, napisanoj od Kômure-Shujina govori se i o ovakvim običajima:

''U grupama mladih saučesnika osobito je bio raširen takozvani ‘lov na paževe’ (chigo-gari). Čuo sam - u narodu - da se ta neobična igra odigrava u tamnim noćima, a cilj joj je - dakako - bio tajno međusobno ljubavnospolno zadovoljavanje. Napadačka grupa od pet ili šest mladića došla bi pred kuću nekoga mladog ljepotana, da ga namami iz kuće i da ga zatim siluje. Jedan, najrječitiji od njih otišao bi u kuću, da nagovori mladog ljepotana na šetnju, te da ga tako odvuče što dalje od kuće, a onda bi uhvatio mladića što čvršće za ruke, dok bi drugi iskočili iz zasjede. I tada bi svi oni odvlačili svoju životu na osamljeno mjesto i tu bi ga svi redom obljubili.''

Pravi paž ili pratilac, koji pripada pratnji nekog dvorjanina ili viteza, zvan hosho, iako u svom imenu nema nikakvog podteksta za to, postao je ipak ulični pojam za pasivne pederaste. Watarihosho ili pak watari-gosho, što će reći paž za putovanje, naziv je iz Hôyei razdoblja (1704-1710). Takav paž bio je u službi nekoga visokog dvorskog službenika (daimyô) ili namjesnika shogunata (hatamotoa), te je također uglavnom služio kao ljubavnik svoje visoke gospode.

Međutim, umjesto wakashu narod ponekad kaže i shôjin to jest mladi momak, dok se muškarci koji vole takve mladiće označuju tada s izrazom shôjin-zuki, što će reći onaj koji trči za mladićima, premda se ta riječ ne upotrebljava mnogo i nema osobitoga značenja.

Ocrtavanje ženstvenoga kod mladog pederasta nalazimo u pučkoj riječi oniyake, što će reći žensko, a upotrebljava se i za oznaku čmara. U knjizi Kinô-wa-Kyô-no-Monogatari, što će reći Jučerašnje priče kao današnje stoji slijedeće: ''Onyake no harikata'', a to znači ''spolni ud pasivnog pederasta je harikata!'' Danas, međutim, nije moguće na osnovu starih knjiga i slika dokazati postojanje takva spolnog pomagala.

Zanimljivo je, dakako, napomenuti još i to, da su u naseobini starog ratničkog reda - Buke - Pasivni pederasti imali i svako doba pristup, pod izlikom da su provodači žrtvenih zdjela i posuda za paljenje miomirisa, dok žene u tu naseobinu nisu uopće imale pristup ni pod kakvom izlikom. Ne može se, međutim, ni po čemu zaključiti, da bi ta žrtvena posuda kôgu sadržavala u sebi i neku primisao na sam poziv pederastije.

Ketsu ili shiri - Mladićeva stražnjica

Japanski narodni izraz za stražnjicu ketsu ili shiri, odnosno ketsu no ana, ili shiri no ana, što će reći rupa ili guzica, upotrebljavala se uz izraz kodai, što će reći čmar i u jeziku pederastije. Stručni, međutim, pederastički izraz za to bio bi takenoko, to jest mladića bambusove trstike. Smisao tog izraza leži u tome, što su mladiće bambusove trstike - koje se upotrebljavaju za jelo - dobre jedino dok su mlade, dok kasnije potpuno otvrdnu. To, dakako, treba značiti, da se anus mladića, kada dozrije, ne može više upotrijebiti za spolne odnose, vjerojatno zbog oštrih i pregustih dlaka oko samog ulaza u stražnjicu.

Na vrlo šaljiv način riječ komon izmijenjena je u komonji, što će reći ''pozadinsko svetilište'' ili hram stražnjice, budući da sam ji označuje hram, a budistički su svećenici bili glavni pederasti. U vezi s time spomenimo još i to da u humorističkoj erotskoj knjizi Michiyuki Sirami-no-Imosesuji, to jest Bijeg između para ušiju od Furaia Sanjina nalazimo slijedeći duhoviti opis budističke pederastije:

''Nedaleko Fundoshi-danija stoji čuveni hram Komonji, koji s obzirom na Kobô-Daishija (čuvenog osnivaca budističke sekte Shingan i utemeljitelja pederastije) klasičan predio za pederaste. Tu smo održali pobožnost i prešavši nasip stigli smo do uskog prolaza (to jest prolaza između perineuma i samog spolovila)''. U čemu se sastajala ''pobožnost'' kao i sam ''uski prolaz'' s obzirom na ime Kobo-Daishija jasno je svakome.

Kako je, međutim, izraz ocha, to jest čaj, postao naziv za to takozvano svetilište stražnjice nije nam poznato, mada u erotskoj knjizi Akaeboshi, to jest Crveni pokrivač za glavu, iz 1663. godine nalazimo jednu anegdotu o Mitsuhashi Jüzabaro, jednom onnagati, odnosno tumaču ženskih uloga i kagemi, što znači mladiću za zabavu, koja opet kaže ovo: ''Njegovo je svetilište stražnjice bilo tako prošireno, da se mogao bez ikakva straha odlučiti za spolni odnos, jer bi se u njemu i sam Kôya-bozu (što će reći budistički svećenik sa brda Koya) mogao izmoriti.'' Budistički svećenici s brda Koya, naime, bili su osobito na glasu kao vrlo veliki i strastveni pederasti.

Okama - Pederastički način općenja

Sam izraz okama, što dolazi od riječi o koja znači visoki čin i kama, koja znači lonac ili kotao - označuje zapravo u uličnom govoru čin općenja u anus - bilo u spolnom odnosu između muškarca i žene, bilo između samih muškaraca, što se, dakako, u prvom slučaju sa ženom izvodio samo za vrijeme ženina mjesečnog pranja ili pak zbog muškarčevih perverznih prohtjeva.

O tome postoji i jedna stara japanska pučka vesela priča pod naslovom Ushiro, što će isto tako reći Općenje u stražnjicu, a koja glasi:

''Bio jednom neki čovjek, koji tko zna iz kakvih razloga nije nikada sa svojom ženom volio običnu vrst spolnog odnosa, već je - osobito kad je bio pripit - pretpostavljao gotovo uvijek sebi za užitak takozvani analni koitus. On je to, dakako, sa svojom mladom ženom činio svake noći, tako da je ona bila vrlo nesretna, pa se potužila njegovu najboljem prijatelju i njihovu najbližem susjedu. Prijatelj i susjed je na to - da je utješi - odmah izjavio da ju je on spreman - kad njezin suprug uveče dođe pijan - zamijeniti u postelji. I zaista, kad njezin suprug toga dana uveče dođe kući pijan i legne u postelju, te misleći da leži sa svojom mladom ženom, započe svoj uobičajeni ljubavni posao, najednom malo zastane i reče: ‘Danas mi je zaista savršeno ugodno!’ - I pri tome on obujmi svoju ženu i htjede je rukom poškakljati po njezinoj ženskoj stidnici, kadli dohvati muški spolni organ svoga ljubavnog partnera, pa sav iznenađen glasno poviknu: ‘O, gle, to je zato! Danas je moj junak ušao u tebe straga, a izišao sprijeda, pa vjerojatno zbog toga imam tako ugodan i snažan doživljaj!’''
Okama-wo-horu ili jednostavno horu uobičajen je pučki japanski izraz što se upotrebljava za onoga muškarca, koji u svom spolnom odnosu izvodi analni koitus - bilo sa ženom bilo sa muškarcem.

Događalo se, dakako, kao što saznajemo iz mnogih ljubavnih japanskih knjiga, da su se poneki mladići iz raznovrsnih društvenih razloga, kao što je velika bijeda ili briga za stare roditelje - iako nisu odlazili u kuće veselja ili sami sebe zadovoljavali - često predavali aktivnoj ili pasivnoj pederastiji, što je vrlo lijepo opisano u knjizi Sawada Meisuia, pod naslovom Anna Okashi, što će reći Kako ćemo se spolno razveseliti.

Za vrijeme takozvanog Tempo razdoblja vlasti su u Japanu zabranile takozvane kuće veselja s mladićima, koje su osobito rado posjećivali budistički svećenici, iako se i tome - dakako - vrlo brzo doskočilo raznoraznim načinima i lukavstvima.

Za sam ljubavnospolni odnos s mladićem odnosno za takozvani analni koitus budistički svećenici smislili su tada čak i svoje posebne izraze, kao što je, na primjer, taietsu, što dakako ima višestruko značenje, budući da on može značiti ne samo sam sebe zadovoljavati, odnosno učiniti sam sebi veselje, nego i sam sebe nečim nagraditi.

Pretpostavlja se, da u starom Japanu budistički svećenici zbog načina svoga ''razuzdanog'' života s mladićima nisu bili gotovo nikad osobito progonjeni, budući da je japanski narod - kao što to potvrđuju i mnoge japanske uzrečice i narodne šale - imao za to neobično mnogo razumijevanja i promatrao to sa šaljive točke gledišta.

Ali sama pederastija, to jest spolna ljubav između muškaraca i mladića bila je u Japanu vrlo raširena i u nekim drugim društvenim sredinama, kao što su, na primjer - školski internati, trgovine i razne zanatske radionice, gdje su živjeli i radili isključivo muškarci.

Tako, na primjer, u knjizi Fujiokaya niki, to jest Fujiokayin dnevnik priča se o tome slijedecće:

''Slučaj o kome se je riječ dogodio se petoga prvog mjeseca pete godine za Tempo razdoblja. Knjigovoda trgovca maramicama Shimaye Kichibeia u pokrajini Joshü obljubio je silom nekoga mladića Kozôa, koji je zbog toga poludio. Roditelji unesrećenog mladića tražili su zbog toga od knjigovode veliku novčanu odštetu, koju im je on morao isplatiti. Trgovina Shimaye Kichibeia postala je od toga dana tako popularna, da je narod o njoj pjevao pjesme, iako bez ikakve osude samog Shimayina knjigovode, što je unesrećio jadnoga mladića.'' Tako je zapravo nestao i izraz Shimaya no Bantô, što će reći Shimayin Knjigovođa, a pod čime se u Japanu podrazumijeva još i danas neki strastveni pederast.

Subari akasubari - Oduzimanje djevičanstva mladićima

Izraz akasubari, što dolazi od aka, to jest anus ili čmar, i subari što znači vrlo uzak, gotovo neprolazan - zapravo je stručni pederastički izraz za takozvani - gotovo neprolazni djevičanski anus.

U staroj japanskoj erotskoj knjizi Sei-Siu-Shô, to jest - Smij se kad si budan i kad spavaš iz pete godine Hoei razdoblja, to jest 1628. godine, odakle i potječu dva gornja izraza - akasubari i vi-ana - nalazimo slijedeću veselu japansku narodnu priču:

''Neki mladić od četrnaest godina po imenu Hisamatsu bio je poslan na nauke u budistički samostan u brdima. Jednoga dana, međutim, roditelji mladićevi posjetiše samostan i ostadoše s njime do kasno uveče. Ali tada dođe neki svećenik i pozva njihova sina Hisamatsu da se poigravaju o subari i akasubarija. Hisomatsuov otac, koji nije ništa znao o pederastiji, zapita na to sina, da mu protumači o kakvim se to igrama zapravo radi. Hisomatsu, kao mudar dječak, prešuti svom ocu pravo značenje tih riječi, te mu reče, da se prema starom običaju samostana o subari naziva čovjek, koji voli mnogo piti, dok akasubari označuje onoga, koji nikada ne pije. Otac, dakako, bijaše zadovoljan sinovljevim odgovorom, te mu reče: ‘To je zaista tako! Kad asubari dođe do sake (to jest rižina vina) tada on odmah postaje subari’ (što zapravo isto tako u pučkom govoru može značiti i napiti se). Sutradan, međutim, Hisomatsuovi roditelji opet posjetiše sina i - kao što pripovjeda priča - kad ih neki svećenik ponudi pićem, Hisomatsuov otac na opće zaprepašćenje izjavi: ‘Ja, doduše, nisam nikakav subari (što će reci gotovo neprolazna, nevina anusa), ali moja žena je jamačno akasubari (što će isto tako reći neprolazna, nevina anusa)’ čime je on, dakako, htio reći: ‘Ja, doduše nisam nikakva ispičutura, ali moja žena zapravo uopće ne pije’.''

Iz jedne stare erotske knjige Yakei-TabiTsuzura, što će reći Putna torba za tajno ljubovanje navodimo opet slijedeći podatak.

''Neki glumac htio je za sebe kupiti vahasku-dane (što ce reći mladog pasivnog ljubavnika), i zaista on pronađe jednog takva momka, koji - međutim - nije ništa znao o ljubavnom umijeću, pa ga je zbog toga on vrlo malo platio.''

Iz toga je jasno vidljivo da je u starom Japanu gotovo sve do naših dana bila ne samo vrlo raširena spolna ljubav među muškarcima, nego i to da je u tom pogledu postojala i trgovina s mladićima, koji su se - dakako - cijenili prema tome, koliko su tome bili umješni.

Prvi spolni odnos nekog mladića -s nekim muškarcem - u stručnom pederastičkom govoru - nazivao se ui-ana, što će reći probijanje novog netaknutog anusa, analogno probijanju djevičanskog zaliska kod djevojke (mizuage), dok ponešto zastarjeli naziv za oduzimanje djevičanstva nekome mladiću glasi arakawa, što će reći bušenje mlade, sveže kožice.

Izobrazba takvih mladih neupućenih mladića (wakashu-odzue) imala je u Japanu detaljno razrađene propise. Prije svega za to su školovanje - kao što neki erotski japanski pisci tvrde - bile upotrebljavane takozvane harikate odnosno umjetni muški penisi, o kojima smo već naprijed govorili, a koji su isto tako služili i za zadovoljavanje žena. O tome, bez sumnje, nalazimo vrlo zanimljive podatke u knjizi Yedo no Chimbutsu, to jest Čudesne stvari iz Yedo razdoblja, napisanoj od Mitamure Gengyja, koji kaže:

''tri različite veličine drvenih glatkih harikata (to jest umjetnih penisa), naime, mali, srednji i veliki uvode se postepeno - jedan za drugim - kod naukovanja - u stražnjici mladića, kojega se priprema za ljubavnika. To se, dakako, vrši uz posebnu primjenu jedne sklizave ljekarije, što se naziva nerigi.''

O toj pak ljekariji na osnovu starih japanskih erotskih knjiga isto smo tako dosta dobro obaviješteni. Ona je, naime, bila prodavana u takozvanim kućama ''Yotsumeya'' od Tokija i Osake'' sa slijedećim opisom: ''Yotsumeya-gusuri je izvanredno sredstvo za pasivne ljubavnike, što ga prije spolnog čina aktivni ljubavnik unosi u njegovu stražnjicu.'' Nerigi-kon bila je kašasta smjesa, što se pripravljala od takozvanog tororo-imo korijena, a za Yeda razdoblja prodavala se i pod imenom tsuwa-san.

U knjizi pak Morisada-Manko, to jest Morisadini zapisi možemo procitati i to, da je nerigi-mast bila upotrebljavana i kod oduzimanja djevičanstva takozvanih shinko, to jest djevica u javnim kućama, kada bi se one prvi put privodile svojem gostu. To isto sredstvo spominje se, međutim, i u drugim erotskim japanskim knjigama, kao na primjer u djelima velikog japanskog prozaiste Ibare Saikakua, koji - doduše - navodi, da se sredstvo upotrebljavalo samo u pederastiji.

Među drugim ljekovitim sredstvima za međumuške spolne odnose spominje se i takozvani tsuwa-san, što zapravo znači prašak, koji pribavlja ''slobodan i lagan'' prolaz u čmar mladićeve stražnjice. Pod tim imenom je taj prašak i prodavan u trgovačkim kućama - Kokaido-in-Kurumzaka, Shitaya-ku u Tokiju sve do Yedo do Meiji razdoblja. Budistički svećenici hramova Kanzeji zu Ueno nazivali su to sredstvo shira-kabe-ko, što doslovno znači bijela boja za bojanje zidova, što je zapravo bio samo tajni naziv za taj isti prašak, koji se upotrebljavao u ljubavnospolnom odnosu između muškaraca.

Osim izobrazbe to jest vježbe s harikatom mladi ljubavnici pederasta upotrebljavali su za svoju naobrazbu i razna druga sredstva i načine, kao što je, na primjer, vježba rukom odnosno samim prstima ruke. U starom erotskom japanskom priručniku Bidô-Nichyô-Nyohô-Ki to jest Ljubavnom priručniku korisnom za dnevnu upotrebu svake žene, dane su slijedeće detaljne upute, uz koje su priložene čak i tri slike o tome:

''Ako želiš nekoga mladića uputiti u pederastiju, moraš najprije odrezati i urediti nokte svoje desne ruke, a zatim namazati mali prst svoje ruke uljem i lagano ga uvesti u sam otvor njegove stražnjice. Kad vidiš da mali prst tvoje ruke lagano ulazi u njegovu stražnjicu, tada to isto dva ili tri puta ponovi i s drugim većim prstom to jest prstenjakom, gurajući ga uvijek pri tome malo van, pa onda opet malo unutra. Nakon toga načini dan-dva stanku. Kod treće vježbe upotrijebiti već kažiprst, pa kad vidiš da i on ide lagano unutra, upotrijebi kod četvrte vježbe svoj najduži prst, gurajući ga u mladićevu stražnjicu što dublje i izvodeći njime vježbe sve to brže. A zatim prijedi na vježbu s dva, pa čak i tri prsta - istodobno, ispitujući tako svojstva i mogućnosti mladićeva čmara, da bi konačno mogao pri svemu tome upotrijebiti svoj spolni ud. To učenje i vježbanje je, dakako, već prema građi i svojstvu neke određene stražnjice teže ili lakše, iako valja znati da je otvor muškog daleko uži i manje elastičan od ženske stidnice, pa zbog toga treba biti vrlo oprezan kod primjene nekog većeg muškog spolnog uda u odnosu s mladićima.''

Za sve to vrijeme mladi pasivni muški ljubavnik morao je - prema uputi samog priručnika - ležati licem okrenut prema dolje, te ispruženih nogu, suzdržavajući dah, kako bi se mišić njegova anusa što više uvukao unutra, da bi na taj način muški spolni ud što lakše mogao ući unutra. A pri tome, dakako, odijevali su ga uvijek u ženske haljine i ukrašavali ga raznim ženskim nakitima, što je psihološki odgovaralo takozvanim ''ženomrscima.''

Nanshoku-shijuhate - Razni položaji u ljubavnospolnom odnosu muškaraca

Kao što smo već ranije bili naglasili, govoreći o ljubavnospolnim položajima u spolnom odnosu između muškaraca i žene, Japanci su prema četrdeset i osam rvačkih pozicija utvrdili i četrdeset i osam takozvanih koitalnih pozicija, iako taj broj nije nigdje pouzdano potvrđen, budući da japanska sistematika u ljubavnom umijeću nije nikada dostigla indijsku.

Kada pak govorimo o međusobnim ljubavnospolnim odnosima između samih muškaraca, to jest o takozvanim analnim koitalnim pozicijama, onda svakako valja imati na umu, da je njihov broj daleko manji nagoli broj takozvanih normalnih spolnih odnosa između muškarca i žene.

Način jednostavnog međusobnog muškog analnog spolnog odnosa je u knjizi Shudo-hidon iz 1598. godine opisan ovako: ''Pod takozvanim karakomi - međusobnim muškim spolnim odnosom - podrazumijeva se jednostavno uvođenje muškog spolnog uda u mladićevu stražnjicu upotrebom pljuvačke, kojom se navlažuje prolaz u njegovu stražnjicu.''

Izraz karakomi označuje otprilike potpuni ulaz ili prodor u stražnjicu. U toj istoj knjizi, međutim, spomenuti su i položaji kod takozvanog analnog koitusa, koji pisac označuje kao age-hibari, što će reči ''uzlet poljske ševe''. Ali tome pjesničkome nazivu pisac daje vrlo štur i prozaičan opis, koji čak nije niti dovoljno jasno protumačen. ''Položaj se naime izvodi'', kaže pisac, ''kao što uzleće ševa''. Drugim riječima, muški spolni ud se uvodi u stražnjicu ljubavnikovu sasvim prirodno i polako, pa zbog toga ne dolazi do nikakvih boli niti poteškoća.

Isti pisac u knjizi Shudo-Hiden, što ce reći Tajni nauk ljubavnicima opisuje i međusobni muški spolni položaj, zvan sakao-toshi, što će reći žuriti se nizbrdo, ovim riječima: ''Postoji i takozvani sakatoshi položaj u međusobnom spolnom odnosu između muškaraca, koji znači, da se spolni ud uvodi lagano od trtične kosti u sam prolaz stražnjice. To bi bio takozvani međusobni analni muški spolni odnos a posteriori.''

Ako, međutim, wakashu, to jest mladi ljubavnik, leži na ledima, a muškarac koji vrši odnos, kleci pred njim, te njegove noge podigne na svoja ramena, onda je to takozvani položaj kyatatsu-kaeshi, što će reči prevrnuta klupa, budući da se time želi na šaljiv način izraziti, da su mu i noge i ruke - baš kao u prevrnute klupe - uzdignute u zrak.

Ako pak kod međusobnog muškog analnog spolnog odnosa wakashuova nečist ostane nakon koitusa visiti na spolnom udu njegova ljubavnika nalazimo za to u japanskoj erotskoj književnosti stručni izraz kin-no-wa, što će reći zlatni prsten. Taj izraz najvjerojatnije dolazi od žute boje izmetine, što je u Japanu, kao i svuda na svijetu, iste boje zbog čovjekova načina ishrane. Umjesto izraza kin-no-wa ponegdje se za isti pojam susreće i naziv hackimaki, to jest povez ili marama za glavu, što je u Japanu mnogi muškarci nose da im pridržava kosu, osobito pri takvim činima.

Danshô - Profesionalno bavljenje pederastijom

Profesionalno bavljenje muškaraca pederastijom naziva se u japanskoj erotskoj književnosti - danshô, što bi se moglo oznaciti muškom prostitucijom. Prema japanskom zakoniku iz 1871. godine sve do 1907. godine spolni odnosi između istoimenih spolova bili su javno zabranjeni, iako su vlasti pred tim očigledno zatvarale oči. Zbog toga je 1907. godine nova vlast opet otpočela radikalnu bitku protiv takozvanog ''javnog bluda''. Gotovo u svim japanskim gradovima izdane su naredbe o zabrani izdavanja i raspačavanja ''nečudorednih erotskih knjiga'', što se odnose bilo na mušku bilo na žensku prostituciju. Prema tome se podaci, što ih ovdje donosimo o profesionalnom bavljenju muškaraca pederastijom, odnose uglavnom na ranije vremensko razdoblje, iako oni zbog toga ne gube svoje opće povijesno značenje i vrijednost.

Javne kuće ili samo stanovi s mladim ljubavnicima za takozvane pasivne pederaste nazivane su hagema-chaya ili hagema-jaya, što će reći kagema-cajane. O takozvanim kagemama, to jest o mladim glumcima - zabavljačima, koji još nikad nisu nastupali na pozornici, bilo je već govora. Naglasili smo, da se tu zapravo radilo o izlici jednog tajnog poziva u kome su muški akteri nosili ženske haljine, igrajući često čak i ženske uloge, budući da su oni više ili manje bili istopolno nastrojeni. Sve do reforme, što je u Japanu provedena prvi put 1838, a drugi put 1867. godine, kagema-chaya, to jest čajane s mladićima djelovale su javno u Tokiju, kao i u Osaki i Kyotu, nakon čega su zakonski zabranjene, iako se ''posao'' u njima i dalje potajno odvijao, osobito u budističkim hramovima i svetilištima, samo što su se tu mladi ljubavnici normalno odijevali, pa tako nisu nikome uopće upadali u oči.

Drugo ime, koje je za takve mladiće bilo vrlo popularno, jest takozvani yoshichô. Yoshichô su, međutim, posluživali posjetioce ''čajana'' od svoje četrnaeste do svoje sedamnaeste godine, budući da su nakon te dobi - vjerojatno zbog gusto naraslih oštrih muških dlaka oko svoga čmara - bili za osjetljive goste nepoželjni, pa čak i neupotrebivi. Pa ipak i oni bi i dalje ostajali u kućama veselja odnosno u čajanama i to zbog ženskih posjetilaca - prvenstveno dvorskih dama i strastvenih udovica - od kojih su bili vrlo traženi.

Iz toga neki izvode potpuno logičke zaključke, da su ti mladići, najmljeni kao profesionalni ljubavnici za pasivne, bilo pak za aktivne pederaste - posjetioce čajana i svratišta, malo kada zapravo bili istopolno odnosno pederastički nastrojeni, budući da inače ne bi mogli nakon odsluženog roka u jednoj vrsti profesije, tako dobro zadovoljavati u drugoj, što je za njih bez sumnje morala biti čak i teža i napornija.

Toichi-haichi - Ljubavnospolni odnosi medu ženama

Zanimljivo je odmah na početku ovoga poglavlja napomenuti, da se u Japanu izgleda vrlo malo pažnje posvećivalo ljubavnospolnim odnosima među djevojkama odnosno ženama, što se može lako zaključiti već i po tome, što Japanci u svome pučkom govoru gotovo da i ne poznaju izraza, kojima bi takve pojave i odnose označavali.

Izraz toichi-haichi, što smo ga odabrali za to više ili manje uvjetno, ne označuje ništa doslovno, te se o porijeklu, kao i o smislu te riječi na osnovu bogate erotske japanske književnosti - ne može ništa sigurno utvrditi.

Prema podacima, doduše, kojima raspolažemo ne samo na osnovu japanskih erotskih knjiga, nego i ostalih povijesno-društvenih ili zakonskih dokumenata, zna se posve pouzdano da je spolna ljubav među ženama - osobito medu učenicama, zatvorenicama ili djevojkama za igru i zabavu u javnim kućama - bila u Japanu od davnine dosta dobro poznata i vrlo raširena.

U tom smislu daje nam i neki stariji japanski erotski pisac ovakav opis međusobnog ženskog spolnog odnosa između hige-gimi, što će reči između bradatih žena.

''Ona, što u tom ljubavnospolnom odnosu igra ulogu žene legne na leđa i svojim prstima nježno škaklje spolne organe one druge, koja u svemu tome igra mušku ulogu. I dok ona tu drugu škaklje, trlja i nadražuje, uvodi joj istodobno prste jedne njezine ruke u svoju stidnicu. Pri tome su treći i četvrti prst one što izigrava muškarca obično tankim koncem skupa vezani, tako da zajedno donekle sliče na deblji muški spolni ud, dok su svi ostali prsti svijeni i oblik muške mošnjice.''

Na takozvani tribado, što će reći jednostavno trljanje ženske stidnice čini se da ukazuje i stari japanski pučki izraz kaiawasse, što je zapravo bila igra s trista i šezdeset školjaka, koje su se morale složiti na jedan određen način.

Prema nekim piscima i teoretičarima kod takozvane kaiawasse u staro vrijeme se upotrebljavao i dvostruki falus, a žene koje su se njima uzajamno zadovoljavale nazivane su mara-kyôdai, što će reči sestre po penisu. Zanimljiv je i naziv za odlaganje takozvanog vezanog umjetnog muškog spolnog uda, što su ga te žene upotrebljavale za međusobno općenje, a koji se pistovjećivao s riječju škopljenje.

O ljubavnospolnim položajima kod takozvanih toichi-haichi, što će reči međusobnih spolnih odnosa između žena zna se isto tako vrlo malo ili bolje rečeno gotovo ništa, budući da o tome u japanskoj erotskoj književnosti nalazimo svega jedan ili dva podatka. Tako, na primjer, ako su obje žene - ljubavnice za vrijeme svojeg međusobnog spolnog odnosa ležale poprečno - jedna preko druge - i tako se nadraživale i uzajamno trljale svoje spolne organe - nazivalo se to sujika, što će reći dijagonalni ili poprečni ženski spolni položaj, odnosno koitalna pozicija, ali i taj naziv rijetko susrećemo u japanskoj umjetničkoj kao i u narodnoj erotskoj književnosti.

priredio: DZizs