Faktor straha
ne postoji u homofobiji
Keith Taylor
Istraživači/ce tvrde da predrasude prema gej osobama imaju korijen
u osjećaju gađenja i zabrinutošću zbog 'kontaminacije'
FAYETTEVILLE, Arkansas - Nazovite to kako želite, ali neprijateljstvo
prema gej muškarcima i lezbejkama nije homofobija, zaključili/e
su istraživači/ce sa Univerziteta u Arkansasu u novoj studiji.
Termin "homofobija", uobičajeno korišten da opiše predrasude
prema gej osobama, tehnički je pogrešan, izvjestili/e su istrazivači/ce
početkom juna. Homofobija zapravo nije strah te je stoga ne bi
trebalo "patologizirati" ili tretirati kao bolest, kaže
Bunmi Olatunji, vodeći autor studije i budući doktor psihologije.
Istrazivači/ce na Univerzitetu u Arkansasu mogli/e su, kroz statističke
analize, pokazati da koncept obično opisan kao "homofobija"
potječe od osjećaja gađenja, rekao je Olatunji u telefonskom intervjuu.
Prava fobija je posljedica straha ili uznemirenosti.
Olatunji također kaže da je neprijateljstvo prema gej osobama,
kao stav s predrasudom, mnogo bliže rasizmu nego fobiji. Istraživači/ce
nisu ponudili/e zamjenu za termin "homofobija", iako
Olatunji tvrdi da neki od povratnih odgovora, koje je on primio,
predlažu "homonegativnost" kao precizniji termin.
"Mislim da su mnogi/e bili/e iznenađeni/e rezultatima studije",
prema kojima termin "homofobija", koji se obično koristi,
nije "konceptualno tačan", kaže Olatunji. On dodaje
da namjera studije nije bila da se poigrava sa semantikom i korištenjem
termina "homofobija", već da identificira emocionalne
komponente porijekla i prirode ovog stanja.
"Ako možete identificirati emocije koje se kriju ispod određenih
ponašanja i stavova, možete bolje razumjeti kako se formiraju
ovi stavovi", kazao je Olatunji. "Ovo utječe na tretman,
ali u isto vrijeme omogućava da se stanje posmatra u odgovarajućem
kontekstu".
Jeffrey Lohr, profesor psihologije na Univerzitetu u Arkansasu,
proveo je nekoliko posljednjih godina pokušavajući da ustanovi
koji su to emocionalni faktori za čitav niz fobija. Olatunji i
Suzanne Mennier, buduća doktorica psihologije, proveli su studiju
o homofobiji unutar tog istrazivačkog programa. Olatunji je prezentirao
rezultate studije 09. juna na Konvenciji američkog udruženja psihologa/inja
u New Orleansu.
Čini se da studija, urađena na Univerzitetu u Arkansasu, pokazuje
"savršeno razuman skup saznanja", ali njeni zaključci
zapravo nisu novi koncept, rekao je Gregory M. Herek, profesor
psihologije na Univerzitetu u Kaliforniji.
Zasluge za invenciju termina "homofobija",
krajem 1960-ih godina, Herek pripisuje psihologu George Weinbergu
. Termin je imao dvostruko značenje. Weinberg je koristio termin
"homofobija" kako bi označio strah heteroseksualaca/ki
od bliskog kontakta s homoseksualcima/kama. Riječ je također korištena
da bi se opisao "samoprezir homoseksualaca/ki".
"Ovaj termin je zarazan i bio je veoma važan u doba kada
ga je Weinberg skovao", kaže Herek, koji je priznati znalac
o predrasudama prema lezbejkama i gej muškarcima. Ipak, riječ
u sebi "sadrži više problema", kaže Herek, naročito
zato što ne postoji osnova za sufiks "fobija" u kliničkom
smislu.
Herek primjećuje da studija, koju su 1984. godine uradili Stephnie
Shields i Robert Harriman, u kojoj su se pratile psihološke rekacije
ispitanika/ca dok su posmatrali/e slike homoseksualnog seksa,
nije pokazala nikakve fizičke reakcije karakteristične fobijama.
"Problem ne leži u osobama koji/e su gej", kaže Herek.
"Problem je u onima koji/e imaju predrasude prema osobama
koji/e jesu gej." Zbog toga Herek kao bolji izraz predlaže
"seksualne predrasude" umjesto "homofobije".
"Homofobija" za sada
Kakva god bila zabrinutost oko njenog značenja, mala je vjerovatnoća
da će riječ "homofobija" nestati iz rječnika pokreta
za prava gej osoba, kažu aktivisti/ce.
GLAAD (The Gay & Lesbian Alliance Against Defamation) nema
namjeru izbaciti ovu riječ iz svoje komunikacije, kaže Connie
Ress, regionalna menadžerica za medije u GLAAD-u. Prema njenim
riječima, debata "ova riječ protiv one riječi kao oznake"
ne adresira pravu zabrinutost gej muškaraca i lezbejki.
"Lomatanje sa semantikom, u ovom slučaju nije glavni problem",
dodaje Ress. "Činjenica je da su ljudi svakodnevno žrtve
nepravde. Ako homofobija ne predstavlja semantički ispravan termin,
ne znači da gej osobe nisu žrtve predrasuda i da nam nisu potrebni
zakoni koji nas štite."
David Smith, direktor za komunikacije i viši strateg u Kampanji
za ljudska prava (HRC), opisao je ovu studiju kao "veoma
akademsku". On kaže da HRC nastavlja s korištenjem termina
"homofobija" u opisu predrasuda usmjerenih prema gej
osobama.
"Ona je još uvijek u našem rječniku", kaže Smith. "Riječ
možda i ne zadovoljava opisno, u tehničkom smislu, ali je značenje
riječi evoluiralo."
Ipak, Smith prihvata zaključak studije da "homofobija"
konotira društveno uslovljene predrasude prema gej osobama te
stoga ne predstavlja fobiju, u istom smislu u kojem "arahnofobija"
predstavlja strah od pauka.
Zato što pravi korijeni homofobije, čini se, jesu sociološki
i leže u stavovima, a nisu psihopatološki, istraživači/ce tvrde
da bilo kakav pokušaj tretiranja ili smanjenja homofobije mora
biti proveden kroz promjenu stavova. Olatunji tvrdi da bi se ovakav
proces mogao pojaviti u socijalnom kontekstu doma ili škole, prije
nego u kliničkom ambijentu.
Lijek za homofobiju nije suočavanje sa strahovima
Klinički/e psiholozi/ginje često liječe prave fobije tako što
navode pacijente/ice da se suoče s svojim strahovima. Produženo
izlaganje podražaju koji izaziva strah može oslabiti odgovor na
njega. Ali, istrazivači/ce kažu da takva procedura možda i neće
biti efektna u eliminaciji osjećanja gađenja i da je neadekvatna
u slučaju da je objekat gađenja druga osoba.
"Ako prezir i gađenje proizvode homofobiju, onda se ona
čini više moralnim ili socijalnim problemom, nego psihopatološkim",
izjavio je Lohr, profesor u Arkansasu, prilikom objavljivanja
rezultata studije. "Ako počnemo smatrati negativne stavove
patološkim - implicirajući da nešto nije medicinski u redu s ljudima
koji imaju predrasude, da su oni nekako bolesni u svojim stavovima
- onda smo na pogrešnom tragu."
Istrazivači/ce su, također, pronašli/e bliske veze između homofobičnih
tendencija i zabrinutosti od kontaminacije, kaže Olatunji. On
dodaje da faktor kontaminacije kod nekih ljudi uključuje percepciju
da je homoseksualnost "nešto što nije čisto".
"Mislim da mnogi ljudi na to gledaju kao na neku vrstu bolesti",
kaže Olatunji. "Nekima je to prljavo, a oni ne žele uprljati
svoje ruke."
Neke osobe, posebno one koje dolaze iz religioznog okruženja,
također brinu da izloženost homoseksualnosti dovodi do "moralne
kontaminacije", kaže Olatunji.
"Istrazivači/ce su proučavali/e komponentu kontaminacije,
zato što ona razjašnjava vrstu gađenja koju ljudi osjećaju",
kaže Olatunji. "Bez informacija o strahu od kontaminacije,
moglo bi se pretpostaviti da su homofobične osobe samo zgrožene
abnormalnošću homoseksualnog stila života."
Koristeći istrazivački metod poznat kao Padua Inventory,
koji procjenjuje opsesije o kontaminaciji, istrazivači/ce su utvrdili/e
"percepciju zagađenja koja prerasta u homofobiju".
Učesnici/e studije bili/e su nasumce izabrani/e studenti/ce psihologije
na kampusu Fayetteville univerziteta, tokom 2001/02 školske godine.
Olatunji kaže da nije znao koliko je ispitanika/ca moglo biti
gej ili lezbejske orijentacije.
Zbog svoje metodologije, istrazivači/ce su pitali/e 138 ispitanika/ca
da ispune niz upitnika i intervjua, uključujući i Indeks stavova
prema homoseksualcima/kama (IAH), Skalu stavova o seksu,
Skalu emocije gađenja i Padua Inventory. Subjekti/ce,
koji/e su pokazali/e homofobične tendencije na IAH-u, također
su pokazali/e konzervativne stavove prema seksu, povećan nivo
gađenja i straha od kontaminacije. U svakom slučaju, rezultati
su pokazali negativnu korelaciju između stavova o homoseksualnosti
i mjerenja straha i uznemirenosti.
Olatunji dodaje da istrazivači/ce još uvijek ne znaju do kojih
granica bi rezultati mogli biti replicirani na većem uzorku. "Očito
ne želimo generalizirati kada nemamo veoma raznoliku populaciju",
rekao je Olatunji. "To bi moglo biti nešto što bismo mogli/e
adresirati u budućnosti."
Ne prihvataju svi/e aktivisti/ce premisu da strah nije ključni
element u homofobiji.
"Mislim da postoji poseban strah i animus prema homoseksualnosti",
kaže Riki Wilchins, izvršni direktor Gender Public Advocacy
Councila, državne organizacije koja svoj rad često fokusira
na pitanja prava transrodnih osoba, ali pretežno radi na uklanjanju
diskriminacija zasnovanih na rodnim stereotipima. Kao takva, kaže
Wilchins, riječ homofobija precizno opisuje taj strah.
Isto vrijedi i za "rodofobiju" (''genderphobia''),
kaže Wilchins, koja je i sama transrodna. Rodofobija predstavlja
"strah i prezir prema svakome, gej ili strejt, ko nadilazi
uske, zastarjele stereotipe", kaže ona.
Rodofobija i homofobija su povezane, kaže Wilchins, dajući primjer:
"Jedan od primarnih strahova jeste da su muškarci koji vole
muškarce, na neki fundamentalan način, manje muževni." Stoga,
adresiranje rodnih stereotipa postaje esencijalni element u adresiranju
homofobije, dodaje ona. Heteroseksizam, riječ koja se također
koristi u opisivanju predrasuda prema gej osobama među heteroseksualcima/kama,
ukorijenjena je u istom konceptu.
William Leap, predsjedavajući na Odjelu za antropologiju na Američkom
univerzitetu i koordinator godišnje univerzitetske Lavender
Languages & Linguistics konferencije, tvrdi da studija
u Arkansasu nije prva koja se bavi pitanjem korištenja termina
"homofobija".
"Ovo je zanimljiva intelektualna rasprava", rekao je
Leap. "Ali, za gej osobe, homofobija je stvarni fenomen."
Debata o korištenju riječi homofobija je odvraćanje koje "umanjuje
mogućnost razgovora koji bi doprinio rješenju", rekao je
Leap. "Ne mora se vjerovati da vještice postoje, da bismo
ih progonili", rekao je on. "Nije potreban lingvist
da vam to kaže."
Iz: The Washington Blade (2002)
Prevela: Grrrl
Zahvaljujemo redakciji www.queer.ba
na ustupanju ovog teksta.
Na našem sajtu: Homofobija>>>
Sajt fanaticnih hrišćana: God
Hates Fags>>> |