Izvor: www.slobodnadalmacija.com .
NA ZAPADU OBITELJI
NOVOG DOBA
GEJ BABY BOOM
Priredila Hana LETICA
Može se reći da smo danas svjedoci svojevrsne "revoolucije
obitelji". Klasični nukleus obitelji dozivljava promjene
i neki se ljudi jednostavno ne pronalaze u tata, mama, dijete
shemi koju nam drustvo pretpostavlja od davnina. Tata može
danas biti gej, jednako tako i mama. A prema istraživanjima,
seksualna orijentacija roditelja neće utjecati na seksualno
opredjeljenje djece. Izgleda da ljudi danas žele udovoljiti
svojim instinktima očinstva i majčinstva. Najvažnije je
biti dobar roditelj, pa danas u nekim zapadnim zemljama
djecu rađaju i prijatelji, a ne samo ljubavni parovi. Ljubav
prestaje, misle oni, romanse pucaju, gase se strasti. Ali
pravo prijateljstvo traje. Treba samo pobijediti onu potrebu
dijeljenja i kontinuiteta koje tražimo od sentimentalnog
odnosa i onda ako to ti odnosi više ne osiguravaju.
Zanimljivi su u tom pogledu dijelovi studije Akademije američkih
pedijatara, objavljene 1994. godine u znanstvenom časopisu
Pediatrics in Review. U SAD-u je tada bilo od 1
do 5 milijuna majki lezbijki, od 1 do 3 milijuna gej očeva,
te više od 4 milijuna djece rođene od gej roditelja. Po
toj studiji, seksualna orijentacija ove djece nije imala
ama bas ništa s roditeljskom. Od tada su se napadi i predrasude
prema tim novim zajednicama počeli polako smanjivati.
Od studije je proslo 11 godina i danas se u Americi govori
o "gej baby boomu". U kalifornijskoj banci sperme
tvrde da je 66 posto djece rođeno u lezbijskim parovima,
15,5 posto u heteroseksualnim, 10 pošto su single heteroseksualke
i 18 posto single lezbijke (riječ je o podacima iz prosinca
2004. godine). Uskoro će u Americi biti 6 milijuna djece
gej roditelja pa su nastala dva časopisa njima posvećena:
And Baby i Proud Parenting Magazine. A u Belgiji, Engleskoj,
Nizozemskoj, Sloveniji, pa čak u izrazito katoličkoj Spanjolskoj,
postoje zakoni po kojima gej parovi imaju pravo postati
roditelji, te je broj takvih obitelji u stalnom porastu.
U susjednoj Italiji postoji takozvani Zakon 40, koji zabranjuje
pristup umjetnoj oplodnji svakoj osobi koja nije heteroseksualna,
u braku ili izvanbračnoj zajednici. Već se vodi kampanja
za priznavanje prava gej obiteljima, a unatoč zakonu, prema
nekim istrazivanjima, 3,4 posto homoseksualaca i 5,4 posto
lezbijki su roditelji. Njihova djeca uglavnom su iz prošlih
brakova ili veza. Mnoge homoseksualno orijentirane žene
odlaze zanijeti u inozemstvo, a u Italiju se vraćaju kao
single majke. To je učinila i Maria Silvia, koja ima djevojčicu
rođenu umjetnom oplodnjom od anonimnog donatora iz Nizozemske.
Oplođena je u centru za reproduktivnu medicinu Vrije Universiteit
u Bruxellesu, a to ju je stajalo 4200 eura. Drugi pokušavaju
jeftinijim i domaćim putevima, pa su nekim gej muškarcima
dijete rodile prijateljice lezbijke.
- Imam snažnu želju ostaviti svoj znak za vrijeme kad me
više ne bude. Želim posvetiti svoje životne napore nekom
drugom i dati mu ono što je meni nedostajalo. Majka mog
djeteta bit će moja prijateljica, koja je ozbiljna, korektna
i pribrana osoba. Složili smo se da zajedno sudjelujemo
u djetetovu životu. Ne tražim razumijevanje ili specijalno
uklapanje kako ni za sebe, tako ni za dijete. Sreća ne ovisi
o drugima, nego o nama samima. Ako ikad budemo imali problema
s neprihvaćanjem, trazit ćemo najbolji način da se s tim
suočimo. Moje dijete, moja prijateljica i ja - kazuje to
dvadeset osmogodišnji Enio.
Isto razmišlja i četrdesetogodišnji Fabrizio.
- Sada kad sam ostvario svoje profesionalne ciljeve, zelim
nekome prenijeti svoje strasti, ono što ja jesam, što sam
stvorio. Već sam se dogovorio s jednim lezbijskim parom
s kojim me je upoznao zajednički prijatelj. One su zajedno
već 10 godina, upoznali smo se, svidjeli se jedni drugima,
te našli sličnosti u razmišljanju, namjerama i načinu zivota.
Moj momak s kojim sam devet godina ne osjeća jednaku potrebu,
ali ja nemam namjeru odustati. Bojim li se da mi dijete
jednog dana može patiti zbog ove situacije? Ne, jer se putem
dijaloga i razmišljanja dijete može zaštititi. Pomoći ću
mu da razvije samoobranu - kaze Fabrizio. Pietro i Marco
iz Astia imaju dva blizanca od jednog lezbijskog para. Pietro
i Laura glumili su da su par, te su isli na umjetnu oplodnju
u Bolognu. Djeca su rođena 2002. godine i zovu svoje biološke
roditelje mamom i tatom, dok žive sa ženama. - Presretni
su kada smo svi četvoro zajedno. Mi smo njihova obitelj,
njihovo čvrsto uporište. Kad narastu, sigurno će si početi
postavljati pitanja. Važno će biti da shvate da je najbitnije
da njihova obitelj funkcionira, iako je čudna - smatra Marco.
Rodolfo je gej, ima 31 godinu, menadžer je i želi postati
otac. Tridesetogodišnja Ilaria je hetero, glumica je i njegova
najbolja prijateljica. Oboje su iz Rima i žele postati roditelji.
Vole se i poštuju. Dijete namjeravaju začeti na tradicionalni
način.
- Moj biološki instinkt za prokreacijom sve je jači i znatiželjna
sam da doživim čudo majčinstva, života koji raste unutar
mene - veli Ilaria.
Rodolfo je ispričao kako oboje smatraju da je dijete plod
ljubavnog sjedinjenja, najslobodnijeg i najčistijeg. Imat
će stoga dva roditelja i oboje će ga voljeti i podizati
onako kako svako ljudsko biće zaslužuje. Ilarijin otac jos
uvijek misli da se ona šali, a majka zna da joj je kći ozbiljna,
ali se pritom nada i da će je pogoditi neka Kupidova strelica
pa će se zaljubiti u nekog princa na bijelom konju. Rodolfo
i Ilaria smatraju da se talijansko društvo, na sreću, jako
brzo mijenja, te da se zbog sve više ovakvih situacija u
njemu rađa nova senzibilnost.
- Ne brinem se za nas budući stil života. Dovoljno je pogledati
razred u školi - pola je djece razvedenih roditelja ili
iz propalih brakova, gdje su ona postala objekti frustracije.
Naše će dijete sigurno imati osjećaj sreće i ljubavi oba
roditelja - misli Ilaria, te dodaje kako sve ono što je
novo na početku zna preplašiti ljude. Kasnije se navikneš,
pa će tako i manje konvencionalne obitelji postati svakodnevica.
- Vjerujemo u ljubav i njene plodove, u kojoj god formi
došla. Bolje naći nove puteve nego se zatvoriti u tradiciju
koja je izgubila harmoniju. Ne živi se u svim tradicionalnim
obiteljima u ljubavi, tradicija nije jamstvo za obrazovanje,
sreću i stabilnost djeteta - rekao je Rodolfo.
Tako je to vani, a u Hrvatskoj je čak i ova tema malo prevruć
krumpir. Od prije pet godina općenita situacija za seksualne
manjine krenula je nabolje, osnovane su razne udruge i pokreti
za promicanja prava seksualnih manjina, a od prije dvije
godine postoje zakoni koji zabranjuju diskriminaciju na
osnovi seksualne orijentacije. Također postoji i Zakon o
istospolnim zajednicama, koji se uglavnom tiče imovinskih
odnosa i uzdržavanja.
