Egzotični beogradski dnevni list "Kurir" u posljednje je vrijeme, često, različitim povodima, bio u centru pažnje srbijanske (i šire) javnosti. Naslovne stranice i nazivi tekstova veoma mu često ne korespondiraju sa sadržajem; vjerovatno se računa na publiku koja se, da li iz razloga očinjeg vida ili čega drugog, potpuno zadovoljava "redakcijskom opremom" ne zamajavajući se "sitnim slovima". Bez obzira na to, svaka "Kurirova" vijest ili misao duboko zadire u srpsko društvo, od njegovih elitnih slojeva do marginalnih (a)socijalnih grupa.

Možda se ovo "dubinsko tkanje" može objasniti činjenicom da je ovaj dnevnik zapravo (nus)proizvod i vehementni glasnogovornik svemoćne beogradske čaršije (jedine institucije u zemlji koja besprekorno funkcioniše - kako bi rekla Latinka Perović), svih njenih kafanskih razgovora, dosjetki i tračeva, odnosno kafanskih "gurua" koji odavno već znaju sve o svemu što se nahodi na našoj planeti, a bogami i širom svemirskog "šara". Slažu "gurui" svoje moždane lego - kockice u za pučanstvo besprekoran logički slijed, a rijetko ko primijeti, u autističnoj sredini, da su mnoge od kockica falične, okrnjene ili falsifikovane, jer vješti i dovitljivi "balkanski gen" sve nedostatke lako prikriva samouvjerenim i slavodobitnim izrazom lica koji kazuje: "Sve sam ih ja pročitao, odavno već".
Tako je "Kurir" ovih dana ustanovio da je "sovjetski lobi", sve valjda pod kontrolom još uvek moćnog KGB - a, došao glave srpsko - crnogorskom predstavniku na ovogodišnjem izboru za pjesmu Evrovizije ľ Željku Joksimoviću i njegovoj pjesmi "Lane moje", koja nas mjesecima već, čini se godinama, budi i uspavljuje sa skoro svih tv i radio stanica. Sa kulturološke tačke gledišta, mnogo je, međutim, interesantniji članak u "Kuriru" posvećen prvoj rundi evrovizijskog glasanja. Ovoga puta zavjera je bila seksualna, preciznije homoseksualna. Tekst se zvao, vjerovali ili ne -"Pederbal!", i sada je naslov u potpunosti prezentovao suptilnost kritičkih opservacija novinara - izvještača, koji, sa mnoštvom argumenata, ukazuje na činjenicu da su skoro svi muški učesnici ovogodišnjeg festivala ili deklarisani ili latentni homoseksualci, u svakom slučaju nedovoljno muževni za oko "tradicionalnog" balkanskog čovjeka. Naravno, članak podrazumijeva da je homoseksualizam nešto užasno i nedostojno, sa čim se u najmanju ruku valja sprdati... Tu se negdje spomene i sintagma "evropski trend".

Jedini koji je odbranio mušku čast na Evroviziji, po "Kuriru", bio je niko drugi do naš Željko Joksimović, posljednji preživjeli mužjak ovog marketinški naduvanog festivala već tradicionalno trećerazrednih autora i pjesama. U ovom trenutku ne mogu da se sjetim da li je Željko svom muškom "stajlingu" pridodao kuburu za pojasom, ali ako nije, to je svakako bio značajan propust. Kubura bi bila pravo zadovoljstvo za oko napaćenog domaćeg gledaoca ľ desetak godina "ničim izazvano" zakinutog za Evroviziju ľ koji se već uveliko bio pripremio da eventualnu pobjedu "Laneta" proslavi pucajući iz naoružanja raznih kalibara i dometa. (Uzgred, neki antropolog bi nas mogao podsjetiti da je slavljeničko pucanje u vazduh zapravo znak upozorenja neprijateljima, ali i komšijama, da se ne zezaju s nama, jer u posjedu imamo pregršt argumenata "suvih kao barut".) Nismo mi, bre, žene!
Tekst me je podsjetio na, olako zaboravljeno, nasilje nad malobrojnim učesnicima neuspjele gej - parade u Beogradu prije par godina. Valjda pod uticajem "petoktobarskog" samooslobođenja, nekima je palo na pamet da je Beograd grad koji ni po čemu ne zaostaje u odnosu na druge evropske metropole, kao i da početkom 21. vijeka u zemlji Srbiji postoji tolerantnost i prema tzv. seksualnim manjinama. Uludo su vjerovali da je netoleranciju proizvodio tek represivni režim Slobodana Miloševića. Pravo lice Srbije je međutim postalo vidljivo tek kada je sa njega nestala Miloševićeva sjenka.

Upravo nasilje nad učesnicima gej - parade, u kojem su učestvovale skoro sve navijačke grupe, i uopšte nacionalno svjesni "omladinci", uz jasnu podršku relativno visokih predstavnika tradicionalne crkve, ukazalo je da nešto duboko ne štima u "postoktobarskoj" Srbiji. Ljudi drugačije seksualne orijentacije naprosto su linčovani, uz prećutnu saglasnost policije, i to ne od strane ljubitelja bivšeg režima već od strane onih koji su imali važnu ulogu u svrgavanju Miloševića. Nasilje nije imalo za cilj samo fizičko unižavanje homoseksualaca, već i sprječavanje problematizovanja mita o moćnom balkanskom mužjaku ("Srbin homoseksualac" je contradictio in adjecto!), a suštinski je u sebi odašiljalo prijetnju svemu što je Drugo i drugačije. Tada je bilo pravo vrijeme da se postavi pitanje da li je Miloševićev pad označio i poraz "kulturnog modela" koji ga je i inagurisao za vladara (i koji je jedino u stanju da neprestano i iznova proizvodi neprijetelje) ili tek njegova evolucija.
Vratimo se opet našoj "muškosti". I površna analiza ovdašnje mejnstrim kulture ľ koja inače ne proizilazi iz stvarnosti već je stvar obrnuta - nameće "kod" po kojem se na vrhu vrijednosne ljestvice nalazi rasplodni balkanski mužjak, naoružan i za rat spreman, često oličen u vlastodršcu kojem se pripisuju neslućene seksualne mogućnosti. Pored njega se nalazi smjerna i plodna ženka, koja ratniku vida rane, frustracije i traume. Ona bi morala da se drži podalje od javnosti da ne bi postala "prokleta Jerina" okrivljena za sve promašaje svog mužjaka. Ovaj sveprožimajući kulturno - bračni obrazac nikada ne izrodi djecu srećnog djetinjstva, već jedino konstantno vanredno stanje, koje je uvek na granici rata. Država i porodica bivaju tek represivni, monumentalni regrutni centar, iz kojih u unutrašnji ili spoljni egzil odlaze oni u kojima nekim čudom preživi "fantom slobode".
A ako vam neko na Balkanu tepa sa "lane moje", znajte da postoji dobra šansa da uskoro završite u paprikašu.

Varvarstvo

Sve je dozvoljeno i opravdano samo da bi se spriječila promjena društva i sistema vrednovanja. Niko ne smije da "talasa", jer jedino neprovjetrena baruština velikim tradicionalističkim "ribama" garantuje siguran opstanak u vrhu društva. Njihove teorije i njihov patriotizam, kroz medije brižljivo odgajani, na nižim nivoima artikulišu se u varvarstvo i nasilje.

Mercedesi i pežoi

Šta je to što, možda i prije svega, krasi korifeje ovdašnjeg tradicionalizma koji se nalazi u žestokom konfliktu sa stvarima novog vremena, sa produktima nove tehnološke revolucije koja je potpuno izmijenila konfiguraciju "globalnog sela". Odgovor je ľ neviđeno licemjerje. Oni koji se svesrdno opiru novom licu svijeta uveliko koriste njegova dostignuća. Vozeći se u novim "mercedesima" i "pežoima", kritikuju multinacionalne kompanije; prave internet - prezentacije koje poručuju da je internet zapravo judeo - masonska zavjera; oni čija djeca se školuju na zapadnoevropskim i američkim univerzitetima tvrde da su naši fakulteti najbolji na svijetu. Ne treba se čuditi ako u takvoj atmosferi i pokoji homoseksualac učestvuje u nasilju nad homoseksualcima.