Keš kolica i šmekerica

adbusters

ADBUSTERS is dedicated to reinventing the outdated paradigms of our consumer culture and building a brave new understanding of living. We relish all truly political materials, whether they be scholarly probes into the decline of civilization, environmental forays into the forests, sci-fi carpet rides into cyberspace or humorous spoofs about commercial culture. More than anything, we seek compelling ideas that further the critical perspective and offer activist solutions. Our language is culture jamming: the new activism.

Problem sa kulturnim jammersima je što su postali isuviše popularni. Alternativa uvek postaje mainstream. Njihova kritika konzumerizma je postala advertisement for anti-advertising. Oni su trend,oni su catchphrase, oni su hit, ista stvar se dešava sa pank bendovima kada potpišu svoj prvi ugovor sa izdavačkom kućom ili kada magazin ode u glossy vode. Sada možete da kupujete i 'buy nothing' majice i Culture Jamming knjigu i sve što ide uz to šolje, priveske.

www.adbusters.com

billboard liberation front

Svi smo svesni kakvu neverovatnu magiju imaju billboard projekti u našoj zemlji, 1999. čak sam i sama bila na jednom noseći poruku 'respect yourself' zajedno sa Mirom Đordević. Od tada pa na dalje umetnici se ovde takmiče ko će više svojih radova staviti na billboard. Zanimljivo da se nikada nisu potrudili, mnogi od njih da prouče šta taj medij znači, zašto je toliko popularan, kakvu odgovornost umetnik ima samim tim što se ubacuje u okvir billboarda, šta nosi ta poruka, ima li poruke uopšte i da li poruka uopšte dopire do onoga ko treba da je percipira-konzumira. ili su to samo projekti radi projekata. Mada i to je u redu, l'ars pour l'ars, sve je legitimno, čini mi se. Ipak, do sada se niko nije pozabavio, valjda zato što mi još nismo ozbiljno konzumerističko društvo, mada su sve multinacionalne kompanije kod nas pustile pipke, niko se nije pozabavio dekontekstualizacijom bilbord. ili oslobođenjem bilborda. Barem ne još uvek. Ko zna šta donosi sutra.

- In the beginning was the Ad. The Ad was brought to the consumer by the Advertiser. Desire, self worth, self image, ambition, hope; all find their genesis in the Ad. Through the Ad and the intent of the Advertiser we form our ideas and learn the myths that make us into what we are as a people. That this method of self definition displaced the earlier methods is beyond debate. It is now clear that the Ad holds the most esteemed position in our cosmology.
- billboard liberation front manifesto

' Spiritualism, literature and the physical arts: painting, sculpture, music and dance are by and large produced, packaged and consumed in the same fashion as a new car. Product contents, dictated by trends in hipness, contain a half-life matching the producers calender for being supplanted by newer models.

' Artists are judged and rewarded on the basis of their relative standing in the ongoing commodification of art objects. Bowing to fashion and the vagaries of gallery culture, these creators attempt to manufacture collectible baubles and contemporary or "period" objects that will successfully penetrate the collectors market. The most successful artists are those who can most successfully sell their art. With increasing frequency they apprentice to the Advertisers; no longer needing to falsely maintain the distinction between "Fine" & "Commercial" art.
' And so we see, the Ad defines our world, creating both the focus on "image" and the culture of consumption that ultimately attract and inspire all individuals desirous of communicating to their fellow man in a profound fashion. It is clear that He who controls the Ad speaks with the voice of our Age.

' You can switch off/smash/shoot/hack or in other ways avoid Television, Computers and Radio. You are not compelled to buy magazines or subscribe to newspapers. You can sic your rotweiler on door to door salesman. Of all the types of media used to disseminate the Ad there is only one which is entirely inescapable to all but the bedridden shut-in or the Thoreauian misanthrope. We speak, of course of the Billboard. Along with its lesser cousins, advertising posters and "bullet" outdoor graphics, the Billboard is ubiquitous and inescapable to anyone who moves through our world. Everyone knows the Billboard; the Billboard is in everyones mind.

' For these reasons the Billboard Liberation Front states emphatically and for all time herein that to Advertise is to Exist. To Exist is to Advertise. Our ultimate goal is nothing short of a personal and singular Billboard for each citizen. Until that glorious day for global communications when every man, woman and child can scream at or sing to the world in 100Pt. type from their very own rooftop; until that day we will continue to do all in our power to encourage the masses to use any means possible to commandeer the existing media and to alter it to their own design.
' Each time you change the Advertising message in your own mind, whether you climb up onto the board and physically change the original copy and graphics or not, each time you improve the message, you enter in to the High Priesthood of Advertisers.

www.billboardliberation.com

epidemic

antimafia - the action sharing. Projekat koji podrazumeva da sa sajta skinete i obavestite se o programčiću grupe Epidemic. Ime mu je Antimafia. To je maleni softver kojima gadjate sve prozvane multinacionalne kompanije, tj njihove sajtove: Nestle, Nike, Microsoft, MdDonalds, Coca Cola, pa cak i NATO, WTO i forza italia, nesretnog Berluskonija. Možete sami da kreirate svoje targete-akcije i u dogovoru sa ostalim učesnicima antimafia projekta organizujete napade na sajtove. Do sada se ravnopravnost na Mreži uspostavljanja kroz file sharing, dok antimafia podrazumeva action sharing. Zajednička akcija u vidu napada na sajtove. Samo se učesnici međusobno koordinišu i sinhronizuju, to je u stvari tool za koordinaciju. Ono na čemu se sve vreme insistira kada je borba protiv multinacionalki u pitanju 'unite, unite' sa svih strana. Zato je tako nemoguće iskoreniti pirateriju a pogotovu slobodni prenos fajlova preko interneta. Jer dobra strana globalizacije je što briše granice i ujedinjuje ljude i ubrzo shvatite da pored toga što je nemoguće biti originalan, uvek je neko drugi pre vas smislio to isto, isto tako u svojim idejama ma koliko radikalne i čudne bile vašoj lokalnoj okolinu, na Mreži se dogodi da NISTE SAMI.
http://epidemic.ws/antimafia

no logo - naomi klein

'no logo' je danas ozbiljna referentna knjiga, ali isto tako kao i svi prethodno navedeni jammersi, no logo je postao logo. Toliko je postala popularna, da je čak i hrvatski Cosmopolitan koji je inače najosvešteniji od svih Cosmopolitana, preporučuje svojim čitateljkama [zahvaljujući novoj urednici, naravno i novoj uređivačkoj politici što je strategija koju bi mnogi naši mediji mogli da prouče].

Ali isto tako je odlično edukativno štivo za sve one koji bi da smisle nove načine poslovanja i prezentacije, nove nacine razmišljanja i koje su inace moguće greške koje mogu da naprave, sve iz tuđih grešaka možemo da naučimo, na primer kako pokrenuti u Srbiji novi brand kao Starbucks kafu za poneti. Isto tako je i ozbiljno upozorenje, koje bi svi ekonomski i finansijski stručnjaci morali da pročitaju, šta donosi Coca Colonizacija, zašto su multinacionalne kompanije dobre ali zašto je to mač sa dva ozbiljna sečiva za istočno evropske zemlje ili bilo koju zemlju trećeg sveta. Šta to znači kad Henkel kupi Merimu. Ne bih da zvučim kao ojađeni levičar, jer to nije svrha ovog teksta, znanje je moć, a ono što nam pruža ova knjiga i mnogi sajtovi jeste da znamo ko je ko, da znamo šta dobijamo a šta gubimo. Da znamo u šta se uplićemo i da probamo da izvučemo najbolje iz tuđih grešaka i iskustava. Ako je to ikako moguće.

Garderoba sa natpisom, kako se pravi i koliko se novaca troši ne na izradu, nego na marketing istih jeftinih krpica, zapravo. A ono što nas košta tako skupo je ona malena markica gde piše to fantastično ime, divni logotip, ono što nam Cosmo preporučuje je da pored zaslepljenosti markom, pogledamo i šta piše gde je napravljeno: made in 'Thailand, Vietnam, Malaysia'. Da porazmislimo da li nam je stvarno potreban taj komadić i kad plaćamo karticom da znamo šta plaćamo.

<<Uspješna odvjetnica Ally McBeal iz istoimene popularne americke serije kaže: "U određenom trenutku svi moramo stvarnosti pogledati u oči i priznati: bez obzira na sve dobre stvari koje nam ovaj svet ima za ponuditi, pravu sreću možeš naći samo u shoppingu", a Carrie iz serije sličnog formata, "Sex and a City", od novih naleta depresije brani se kupovinom cipela. Slavoj Zižek ima objašnjenje za ovaj čudotvorni učinak shoppinga. On kaže "Za mene je shopping kao javno masturbiranje". Psiholozi bi to vjerojatno objasnili činjenicom da se i pri jednoj i pri drugoj aktivnosti izlucuje prilična količina endorfina, tvari koja je zaslužna za osjećaj sreće i blaženstva, no sigurno bi ukazali i na to da je fascinacija shopping-om puno složenijeg karaktera. >> izložba Shopping u Frankfurtu.

Kad se samo setim da je The Face samo pre par godina sa takvom naivnošću veličao robne marke i pojašnjava koja koje značenje nosi, tekst se zvao I love labels.

No, recimo da prosečan stanovnik metropole srpske i cele planete srbije ne kupuje baš toliko u radnjama sa potpisima, mada očigledno u dovoljnoj količini da samo dolaze, i dolaziće nove. Već se oblači na buvljaku ili na tezgicama na bulevaru, ako ih nisu ukinuli, u svakom slučaju tu je veliki izbor tzv. fake garderobe, čarobni svet lažnjaka i kopija svih mogućih brendova. Novi Pazar kombinat je i dalje neuništiv i toliko su se izvežbali u krojenju i šivenju da na buvljaku ili sajmu možete da kupite bolje teksas košulje nego u samom Levisu, kao i same leviske, naravno poplava majici i dukseva sa logotipom već dosta pomenutog najkija, pume, reebok, addidas, gant, ma šta hoćete ima' Kopija nalepnica i logotipa je dovedena do perfekcije što nas sve dovodi do digitalnog doba u kojem živimo i koje nam pruža bezgranične mogucnosti kopiranja originala. Toliko da se gubi odnos original-kopija. Sve postaje kopija kopije kopija kopije.
everything is a copy of a copy of a copy

atomi i bajtovi: Nicholas Negroponte (piše za Wired, radi za MIT, Boston) je još davno predvideo sve ovo. U slučaju atoma, kako je inace postavljen svet u kojem živimo, knjiga je skup atoma, ako vi imate 20 knjiga i razdelite sve primerke, imate mogućnost da podelite samo 20 komada i da vama ne ostane nijedna. U slučaju elektronske knjige, fajl na računaru, vi imate mogućnost da pošaljete i razdelite beskonačno mnogo primeraka te knjige, i preko elektronske pošte, i kopirajući na disku ili na flopiju, i da uvek imate svoj primerak koga isto tako možete da multiplicirate i na računaru samom. Svaki od poslatih primeraka ili iskoriranih primeraka je identičan kao original i svaki od njih može da pravi svoje kopije. Dobrodošli u digitalno doba.
>>ovaj txt će imati negde oko 80 kilobajtova, 500 mogućih primeraka u atomima i skyisthelimit u bajtovima.

Šta se događa kad vi kupujete u regularnim radnjama patike, garderobu i oni vam garantuju da su to originali, koje su oni pravili negde u zemljama Trećeg sveta, male ručice sklapale ili šile za 2 do 5 dolara u nemogućim uslovima, takvi pogoni/fabrike se zovu sweatshop-ovi? Komad te napravljenje robe kosta smešno kompaniju ali u fancy radnji sa obojenim zidovima, finim ili nadrkanim prodavačicama, muzikicom i rasporedom sezonske garderobe to košta jedno 10-20-30 puta skuplje. A šta mi plaćamo!? Plaćamo reklame, na svetskim televizijama ili sekunde na Pinku, ili oglas u novinama ili, također pomenute, bilborde. Reklamnu agenciju i nečiji mučeni rad u nekakvom podrumu bez svetla i pauze za ručak, dok na buvljaku ili kod Novopazarskog Lobija vi kupujete samo robu, koju su oni pošteno sašili, tako što su nepošteno rašili i uhakovali neki originalni komad odeće. U cenu uključili i nalepnicu koju čak možete i da skinete u nekim slučajevima. Niko ne pravi tako dobre somotske pantalone kao oni, a kome nije važno da li je garderoba potpisana ili ne, već da se za male pare obuče u relativno pristojnu garderobu, eto zadovoljnog potrošača, čudnog doduše, i na njega utiče reklama, ako kupuje potpisane fake proizvode, mada kad kazem fake to više nisu nekakve kopije kojima više konci, nisu dobro sašivene ili ispuštaju boju. Ni kopije nisu kao što su nekad bile, teško ih je čak i razlikovati. Jedino kako možete provaliti da li je kopija ili nije je po kompletnom outfitu onoga koji nosi, po tzv. stilu, jer 'ti si ono što nosiš' funkcioniše ovde, kao 'odeću nosiš ti a ne ona tebe'. Ako osoba ima stila, nikada nećete saznati da li nosi kopije ili originale ili ih savršeno sklapa u celinu.

- Modne kuće kao što su Stussy, Hilfinger, Polo, DKNY i Nike ne žele da suzbiju pirateriju svojih logoa na majicama i bejzboj kapama u siromašnim kvartovima, a neki su čak odustali od ozbiljnijih pokušaja da spreče rastuće krađe po svojim prodavnicama. Sada je već svim velikim brendovima jasno da zarada od odeće sa zaštitnim znakom ne dolazi samo od prodaje već i zahvaljujući tome što je nečiji logo viđen na 'pravim ljudima', kao što je primetio Fil Spur iz Pepe Jeans-a. Retorika globalnih brendova je biti cool po svaku cenu. - No Logo, Naomi Klein

A stil je negde ono što je oduvek bilo imanentno umetnicima, muzičarima, arhitektama, slikarima, dizajnerima, filmadžijama, zvezdama i zvezdicama, pa sad kako je ko shvatio tu svoju društvenu odgovornost. Svakako da je prepoznatljiv i unikatan stil Dragana Papića, ili Zorana Naskovskog ili šarm istočno evropskog lejbla grupe Jarboli kao i njihovih second-hand-obožavateljki. Statement Vlade Nikolića da voli da nosi majice koje se poklanjaju za džabe, free filipović ili bilo koja druga poruka govori koliko o njegovoj duhovitosti toliko i o njegovom stilu. Mira Đordević u večitoj crnoj boji i crnim kombinacijama, ili tamno sivim kojima savršeno odgovara svetla bundica u zimskim danima. Milica Tomić u raznim varijantama od divne i nasmejane kolhoznice do još divnije fantazmagorije i oličenja priče o Dorijanu Greju, kada L'oreal počne ozbiljno da se bavi ovim tržištem ona će sigurno zameniti Andy Mcdowel u kampanjama za večiti mladalački izgled. ili Jovan Čekić koji je savršen primer svim mladim umetnicima šta znaci smart casual bez povlađivanja trendovima, timeless izgled never goes out of style. Neke je i Uroš Đurić spektakularno sumirao u svojim čuvenim portretima bespredmetnog autonomizma, Dejan Sretenović u svom čuvenom kožnom mantilu, Darka Radosavljević kaput, čizme, šal i kapa koji su ih u nekom periodu njihovog života činili prepoznatljivim. Tršini džemperi, karo pantalone, blajhana kosa Slavimira Stojanovića, dugi mantil i crni okvir za naočare i obrijana glava Zorana Naskovskog ili Urošev autoportret sa majicom Urban dance squad.

	Uroš Đurić, Self-portrait 1996/98, ulje na platnu/oil on canvas, 80x100 cm

Svi su oni kreirali svoj stil izvan ili iznad brandiranog sveta. no, sad je vreme za novu strategiju.

I'm really very, very disappointed that I didn't move into retail business years ago, because I never realized th emarketing power of the Hustler name and logo.' - Hustler owner Larry Flint, za New York Times 1999. godine.

Kakve to ima veze sa artom? Pa sve je art, moda pogotovu, a anti-korporacijski aktivizam je u modi, samo što to još nisu objavili u 'City'-ju.

Keš kolica i laganica

Preporučena literatura za emerging umetnike:
The new marketing manifesto, 12 rules for building succesful brands in the 21st century, by John Grant i
No space, no choice, no jobs, NO LOGO by Naomi Klein
Igrom slučaja u ovo vreme je izašao i prevod ove knjige na srpski jezik u izdanju samizdata b92.

fanta-filozof i sneki-dakić-utrendusamja-proročica žana poliakov