Ma kako čudno na izgled zazvučalo, šta se u art magazinu priča o
robnim markama i brandomaniji, učinilo mi se da je vreme da konačno
razbijanje starog stereotipa da umetnik mora biti tužan, siromašan,
otrcan i da smrdi, da mu je duhovno bogatstvo važnije od materijalnog.
Pripadnik savremene arty-farty scene mora da poznaje advertajzing,
marketing i sve marketinške i menadžment fore, zakone i postulate.
Naravno ako želi da bude savremeni umetnik. Isto tako mora da zna
kako da koristi i manipuliše medije, bilo pisane ili elektronske,
svejedno je, a najviše je na ceni media transcending ili
media whoring, pokrivanje i prostituisanje na svim mogućim
medijima. Da li vam ime Damien Hirst nešto znači, na primer. ili
Uroš Đurić, na primer. Ima ga na radiju, u filmovima glumi, vodi
teve programe, pravi špice a u stvari je vizuelni umetnik, još nije
režirao spotić neki ali u poređenju sa Damienom, radi čak i više.
Takav potencijal nose i Rambo Amadeus, Žika Todorović, Saša Marković
Mikrob, i Bane i Bogi iz grupe Sunshine, ako su oni uopšte više
u grupi, svi zajedno nose izvesni harizmatični bunt i idealni su
role modeli za bilo koji brand, baš kao i David Beckham. Ne bezlični
lepotani manekeni, već pravi umetnici među buntovnicima, kao i najveći
revolucionar među brand-ovima Che Gevara.
Možda je to stari-koncept-novo-izdanje renesansne osobe a možda
samo on kao i mnogi drugi kapiraju ovu konzmerističku, medijsko-manipulativnu
kulturu u ubrzanju koju žive, svesni 'sad te ima sad te nema' ideologije
prolaznosti i 'bolje je da te ima na više nivoa' ideologije multiplikacije
uticaja. Umesto 15 minuta slave, na 15 mesta u svojih 15 minuta
slave multipliciraš sebe, svoje radove, svoju auru, svoj ego, svoj
imidž. Ne prodaješ ti toliko svoj rad, koliko sopstvenu harizmu.
Ljudi se emocionalno vezuju za tvoje ime. Tvoje ime budi izvesne
osećaje. pozitivne, ako je moguće, ali Ozzy Ozborne family budi
i drugačije, kao i Jackass, kao i čitav MTV. Tako multiplifikovani
status-ime dobija i izvesnu dozu blanko ili zasluženog poverenja.
A šta je osnovna, školska definicija jednog brand-a nego
emotional attachment and trust.
Hipici su stajali iza slogana 'ti si ono što jedeš' , u današnjem
svetu 'ti si ono što nosiš'. ili 'ti si ono što konzumiraš'. Svetska
ekonomska slika se promenila i velika era advertajzinga je nastupila
u trenutku kada su velike kompanije pronašle način jeftine produkcije
svojih proizvoda i time uštedeli sebi velike novce, postigli extra
profit i naravno shvatili da imaju dovoljno, čak i previše novca
da eksperimentišu sa različitim marketinškim strategijama. Sve te
divne krpice i stvarčice što nam šiju i sklapaju malene ručice u
zemljama treceg sveta za neku sitnu lovu, a mi listamo glossy
reklame kako Nike sponzoriše kenijske trkače koji sneg nikada videli
nisu da postanu prvaci u slobodnom smuckanju negde u Finskoj, u
oblasti Deda Mrazića. I još plaćaju nekakve frikove da im dizajniraju
patike koje zaista pre liče na skulpture Henry Moor-a, nego da obuću
u kojoj možeš da trčiš, vežbaš ili samo da poziraš. Benetton, Levis,
Microsoft, McDonald, Gap, Coca Cola, Pepsi, Motorola, Calvin Klein,
Virgin, - niko nije pošteđen u bibliji antiglobalizacijskog, antikorporativnog
bunta - NO LOGO, Naomi
adbusters
ADBUSTERS is dedicated to reinventing the outdated paradigms of
our consumer culture and building a brave new understanding of
living. We relish all truly political materials, whether they
be scholarly probes into the decline of civilization, environmental
forays into the forests, sci-fi carpet rides into cyberspace or
humorous spoofs about commercial culture. More than anything,
we seek compelling ideas that further the critical perspective
and offer activist solutions. Our language is culture jamming:
the new activism.
Problem sa kulturnim jammersima je što su postali isuviše popularni.
Alternativa uvek postaje mainstream. Njihova kritika
konzumerizma je postala advertisement for anti-advertising.
Oni su trend,oni su catchphrase, oni su hit, ista stvar
se dešava sa pank bendovima kada potpišu svoj prvi ugovor sa izdavačkom
kućom ili kada magazin ode u glossy vode. Sada možete
da kupujete i 'buy nothing' majice i Culture Jamming knjigu i
sve što ide uz to šolje, priveske.
www.adbusters.com
|
|
|
|
billboard liberation front
Svi smo svesni kakvu neverovatnu magiju imaju billboard projekti
u našoj zemlji, 1999. čak sam i sama bila na jednom noseći poruku
'respect yourself' zajedno sa Mirom Đordević. Od tada pa na dalje
umetnici se ovde takmiče ko će više svojih radova staviti na billboard.
Zanimljivo da se nikada nisu potrudili, mnogi od njih da prouče
šta taj medij znači, zašto je toliko popularan, kakvu odgovornost
umetnik ima samim tim što se ubacuje u okvir billboarda,
šta nosi ta poruka, ima li poruke uopšte i da li poruka uopšte
dopire do onoga ko treba da je percipira-konzumira. ili su to
samo projekti radi projekata. Mada i to je u redu, l'ars pour
l'ars, sve je legitimno, čini mi se. Ipak, do sada se niko
nije pozabavio, valjda zato što mi još nismo ozbiljno konzumerističko
društvo, mada su sve multinacionalne kompanije kod nas pustile
pipke, niko se nije pozabavio dekontekstualizacijom bilbord.
ili oslobođenjem bilborda. Barem ne još uvek. Ko zna
šta donosi sutra.
- In the beginning was the Ad. The Ad was brought to the consumer
by the Advertiser. Desire, self worth, self image, ambition, hope;
all find their genesis in the Ad. Through the Ad and the intent
of the Advertiser we form our ideas and learn the myths that make
us into what we are as a people. That this method of self definition
displaced the earlier methods is beyond debate. It is now clear
that the Ad holds the most esteemed position in our cosmology.
- billboard liberation front manifesto
' Spiritualism, literature and the physical arts: painting, sculpture,
music and dance are by and large produced, packaged and consumed
in the same fashion as a new car. Product contents, dictated by
trends in hipness, contain a half-life matching the producers
calender for being supplanted by newer models.
' Artists are judged and rewarded on the basis of their relative
standing in the ongoing commodification of art objects. Bowing
to fashion and the vagaries of gallery culture, these creators
attempt to manufacture collectible baubles and contemporary or
"period" objects that will successfully penetrate the
collectors market. The most successful artists are those who can
most successfully sell their art. With increasing frequency they
apprentice to the Advertisers; no longer needing to falsely maintain
the distinction between "Fine" & "Commercial"
art.
' And so we see, the Ad defines our world, creating both the focus
on "image" and the culture of consumption that ultimately
attract and inspire all individuals desirous of communicating
to their fellow man in a profound fashion.
It is clear that He who controls the Ad speaks with the voice
of our Age.
' You can switch off/smash/shoot/hack or in other ways avoid Television,
Computers and Radio. You are not compelled to buy magazines or
subscribe to newspapers. You can sic your rotweiler on door to
door salesman. Of all the types of media used to disseminate the
Ad there is only one which is entirely inescapable to all but
the bedridden shut-in or the Thoreauian misanthrope. We speak,
of course of the Billboard. Along with its lesser cousins, advertising
posters and "bullet" outdoor graphics, the Billboard
is ubiquitous and inescapable to anyone who moves through our
world. Everyone knows the Billboard; the Billboard is in everyones
mind.
' For these reasons the Billboard Liberation Front states emphatically
and for all time herein that to Advertise
is to Exist. To Exist is to Advertise. Our
ultimate goal is nothing short of a personal and singular Billboard
for each citizen. Until that glorious day for global communications
when every man, woman and child can scream at or sing to the world
in 100Pt. type from their very own rooftop; until that day we
will continue to do all in our power to encourage the masses to
use any means possible to commandeer the existing media and to
alter it to their own design.
' Each time you change the Advertising message in your own mind,
whether you climb up onto the board and physically change the
original copy and graphics or not, each time you improve the message,
you enter in to the High Priesthood of Advertisers.
www.billboardliberation.com
|
|
|
|
epidemic
antimafia - the action sharing.
Projekat koji podrazumeva da sa sajta skinete i obavestite se
o programčiću grupe Epidemic. Ime mu je Antimafia. To je maleni
softver kojima gadjate sve prozvane multinacionalne kompanije,
tj njihove sajtove: Nestle, Nike, Microsoft, MdDonalds, Coca Cola,
pa cak i NATO, WTO i forza italia, nesretnog Berluskonija. Možete
sami da kreirate svoje targete-akcije i u dogovoru sa ostalim
učesnicima antimafia projekta organizujete napade na sajtove.
Do sada se ravnopravnost na Mreži uspostavljanja kroz file
sharing, dok antimafia podrazumeva action sharing.
Zajednička akcija u vidu napada na sajtove. Samo se učesnici međusobno
koordinišu i sinhronizuju, to je u stvari tool za koordinaciju.
Ono na čemu se sve vreme insistira kada je borba protiv multinacionalki
u pitanju 'unite, unite' sa svih strana. Zato je tako
nemoguće iskoreniti pirateriju a pogotovu slobodni prenos fajlova
preko interneta. Jer dobra strana globalizacije je što briše granice
i ujedinjuje ljude i ubrzo shvatite da pored toga što je nemoguće
biti originalan, uvek je neko drugi pre vas smislio to isto, isto
tako u svojim idejama ma koliko radikalne i čudne bile vašoj lokalnoj
okolinu, na Mreži se dogodi da NISTE SAMI.
http://epidemic.ws/antimafia
|
|
|
|
no logo - naomi klein
'no logo' je danas ozbiljna referentna knjiga, ali isto tako kao
i svi prethodno navedeni jammersi, no logo je postao
logo. Toliko je postala popularna, da je čak i hrvatski Cosmopolitan
koji je inače najosvešteniji od svih Cosmopolitana, preporučuje
svojim čitateljkama [zahvaljujući novoj urednici, naravno i novoj
uređivačkoj politici što je strategija koju bi mnogi naši mediji
mogli da prouče].
Ali isto tako je odlično edukativno štivo za sve one koji bi da
smisle nove načine poslovanja i prezentacije, nove nacine razmišljanja
i koje su inace moguće greške koje mogu da naprave, sve iz tuđih
grešaka možemo da naučimo, na primer kako pokrenuti u Srbiji novi
brand kao Starbucks kafu za poneti. Isto tako je i ozbiljno
upozorenje, koje bi svi ekonomski i finansijski stručnjaci morali
da pročitaju, šta donosi Coca Colonizacija, zašto su multinacionalne
kompanije dobre ali zašto je to mač sa dva ozbiljna sečiva za
istočno evropske zemlje ili bilo koju zemlju trećeg sveta. Šta
to znači kad Henkel kupi Merimu. Ne bih da zvučim kao ojađeni
levičar, jer to nije svrha ovog teksta, znanje je moć, a ono što
nam pruža ova knjiga i mnogi sajtovi jeste da znamo ko je ko,
da znamo šta dobijamo a šta gubimo. Da znamo u šta se uplićemo
i da probamo da izvučemo najbolje iz tuđih grešaka i iskustava.
Ako je to ikako moguće.
Garderoba sa natpisom, kako se pravi i koliko se novaca troši
ne na izradu, nego na marketing istih jeftinih krpica, zapravo.
A ono što nas košta tako skupo je ona malena markica gde piše
to fantastično ime, divni logotip, ono što nam Cosmo preporučuje
je da pored zaslepljenosti markom, pogledamo i šta piše gde je
napravljeno: made in 'Thailand, Vietnam, Malaysia'. Da porazmislimo
da li nam je stvarno potreban taj komadić i kad plaćamo karticom
da znamo šta plaćamo.
<<Uspješna odvjetnica Ally McBeal iz istoimene popularne
americke serije kaže: "U određenom
trenutku svi moramo stvarnosti pogledati u oči i priznati: bez
obzira na sve dobre stvari koje nam ovaj svet ima za ponuditi,
pravu sreću možeš naći samo u shoppingu",
a Carrie iz serije sličnog formata, "Sex and a City",
od novih naleta depresije brani se kupovinom cipela. Slavoj Zižek
ima objašnjenje za ovaj čudotvorni učinak shoppinga. On kaže "Za
mene je shopping kao javno masturbiranje". Psiholozi bi to
vjerojatno objasnili činjenicom da se i pri jednoj i pri drugoj
aktivnosti izlucuje prilična količina endorfina, tvari koja je
zaslužna za osjećaj sreće i blaženstva, no sigurno bi ukazali
i na to da je fascinacija shopping-om puno složenijeg
karaktera. >> izložba Shopping u Frankfurtu.
Kad se samo setim da je The Face samo pre par godina sa takvom
naivnošću veličao robne marke i pojašnjava koja koje značenje
nosi, tekst se zvao I love labels.
No, recimo da prosečan stanovnik metropole srpske i cele planete
srbije ne kupuje baš toliko u radnjama sa potpisima, mada očigledno
u dovoljnoj količini da samo dolaze, i dolaziće nove. Već se oblači
na buvljaku ili na tezgicama na bulevaru, ako ih nisu ukinuli,
u svakom slučaju tu je veliki izbor tzv. fake garderobe,
čarobni svet lažnjaka i kopija svih mogućih brendova. Novi Pazar
kombinat je i dalje neuništiv i toliko su se izvežbali u krojenju
i šivenju da na buvljaku ili sajmu možete da kupite bolje teksas
košulje nego u samom Levisu, kao i same leviske, naravno poplava
majici i dukseva sa logotipom već dosta pomenutog najkija, pume,
reebok, addidas, gant, ma šta hoćete ima' Kopija nalepnica i logotipa
je dovedena do perfekcije što nas sve dovodi do digitalnog doba
u kojem živimo i koje nam pruža bezgranične mogucnosti kopiranja
originala. Toliko da se gubi odnos original-kopija. Sve postaje
kopija kopije kopija kopije.
everything is a copy of a copy of a
copy
|
|
|
|
atomi i bajtovi:
Nicholas Negroponte (piše za Wired, radi za MIT, Boston) je još
davno predvideo sve ovo. U slučaju atoma, kako je inace postavljen
svet u kojem živimo, knjiga je skup atoma, ako vi imate 20 knjiga
i razdelite sve primerke, imate mogućnost da podelite samo 20
komada i da vama ne ostane nijedna. U slučaju elektronske knjige,
fajl na računaru, vi imate mogućnost da pošaljete i razdelite
beskonačno mnogo primeraka te knjige, i preko elektronske pošte,
i kopirajući na disku ili na flopiju, i da uvek imate svoj primerak
koga isto tako možete da multiplicirate i na računaru samom. Svaki
od poslatih primeraka ili iskoriranih primeraka je identičan kao
original i svaki od njih može da pravi svoje kopije. Dobrodošli
u digitalno doba.
>>ovaj txt će imati negde oko 80 kilobajtova, 500 mogućih
primeraka u atomima i skyisthelimit u bajtovima.
Šta se događa kad vi kupujete u regularnim radnjama patike, garderobu
i oni vam garantuju da su to originali, koje su oni pravili negde
u zemljama Trećeg sveta, male ručice sklapale ili šile za 2 do
5 dolara u nemogućim uslovima, takvi pogoni/fabrike se zovu sweatshop-ovi?
Komad te napravljenje robe kosta smešno kompaniju ali u fancy
radnji sa obojenim zidovima, finim ili nadrkanim prodavačicama,
muzikicom i rasporedom sezonske garderobe to košta jedno 10-20-30
puta skuplje. A šta mi plaćamo!? Plaćamo reklame, na svetskim
televizijama ili sekunde na Pinku, ili oglas u novinama ili, također
pomenute, bilborde. Reklamnu agenciju i nečiji mučeni rad u nekakvom
podrumu bez svetla i pauze za ručak, dok na buvljaku ili kod Novopazarskog
Lobija vi kupujete samo robu, koju su oni pošteno sašili, tako
što su nepošteno rašili i uhakovali neki originalni komad odeće.
U cenu uključili i nalepnicu koju čak možete i da skinete u nekim
slučajevima. Niko ne pravi tako dobre somotske pantalone kao oni,
a kome nije važno da li je garderoba potpisana ili ne, već da
se za male pare obuče u relativno pristojnu garderobu, eto zadovoljnog
potrošača, čudnog doduše, i na njega utiče reklama, ako kupuje
potpisane fake proizvode, mada kad kazem fake
to više nisu nekakve kopije kojima više konci, nisu dobro sašivene
ili ispuštaju boju. Ni kopije nisu kao što su nekad bile, teško
ih je čak i razlikovati. Jedino kako možete provaliti da li je
kopija ili nije je po kompletnom outfitu onoga koji nosi,
po tzv. stilu, jer 'ti si ono što nosiš' funkcioniše ovde, kao
'odeću nosiš ti a ne ona tebe'. Ako osoba ima stila, nikada nećete
saznati da li nosi kopije ili originale ili ih savršeno sklapa
u celinu.
- Modne kuće kao što su Stussy, Hilfinger, Polo, DKNY i Nike ne
žele da suzbiju pirateriju svojih logoa na majicama i bejzboj
kapama u siromašnim kvartovima, a neki su čak odustali od ozbiljnijih
pokušaja da spreče rastuće krađe po svojim prodavnicama. Sada
je već svim velikim brendovima jasno da zarada od odeće sa zaštitnim
znakom ne dolazi samo od prodaje već i zahvaljujući tome što je
nečiji logo viđen na 'pravim ljudima', kao što je primetio Fil
Spur iz Pepe Jeans-a. Retorika globalnih brendova je biti cool
po svaku cenu. - No Logo, Naomi Klein
|
|
|
|
A stil je negde ono što je oduvek bilo imanentno umetnicima,
muzičarima, arhitektama, slikarima, dizajnerima, filmadžijama,
zvezdama i zvezdicama, pa sad kako je ko shvatio tu svoju društvenu
odgovornost. Svakako da je prepoznatljiv i unikatan stil Dragana
Papića, ili Zorana Naskovskog ili šarm istočno evropskog lejbla
grupe Jarboli kao i njihovih second-hand-obožavateljki.
Statement Vlade Nikolića da voli da nosi majice koje se poklanjaju
za džabe, free filipović ili bilo koja druga poruka govori koliko
o njegovoj duhovitosti toliko i o njegovom stilu. Mira Đordević
u večitoj crnoj boji i crnim kombinacijama, ili tamno sivim kojima
savršeno odgovara svetla bundica u zimskim danima. Milica Tomić
u raznim varijantama od divne i nasmejane kolhoznice do još divnije
fantazmagorije i oličenja priče o Dorijanu Greju, kada L'oreal
počne ozbiljno da se bavi ovim tržištem ona će sigurno zameniti
Andy Mcdowel u kampanjama za večiti mladalački izgled. ili Jovan
Čekić koji je savršen primer svim mladim umetnicima šta znaci
smart casual bez povlađivanja trendovima, timeless
izgled never goes out of style. Neke je i Uroš Đurić
spektakularno sumirao u svojim čuvenim portretima bespredmetnog
autonomizma, Dejan Sretenović u svom čuvenom kožnom mantilu, Darka
Radosavljević kaput, čizme, šal i kapa koji su ih u nekom periodu
njihovog života činili prepoznatljivim. Tršini džemperi, karo
pantalone, blajhana kosa Slavimira Stojanovića, dugi mantil i
crni okvir za naočare i obrijana glava Zorana Naskovskog ili Urošev
autoportret sa majicom Urban dance squad.
|
|
|
Uroš Đurić, Self-portrait
1996/98, ulje na platnu/oil on canvas, 80x100 cm |
Svi su oni kreirali svoj stil izvan ili iznad brandiranog sveta.
no, sad je vreme za novu strategiju.
I'm really very, very disappointed that I didn't move into
retail business years ago, because I never realized th emarketing
power of the Hustler name and logo.' - Hustler owner Larry
Flint, za New York Times 1999. godine.
Kakve to ima veze sa artom? Pa sve je art, moda pogotovu, a anti-korporacijski
aktivizam je u modi, samo što to još nisu objavili u 'City'-ju.
Keš kolica i laganica
Preporučena literatura za emerging umetnike:
The new marketing manifesto, 12
rules for building succesful brands in the 21st century,
by John Grant i
No space, no choice, no jobs, NO LOGO by Naomi Klein
Igrom slučaja u ovo vreme je izašao i prevod ove knjige na srpski
jezik u izdanju samizdata b92.
fanta-filozof i sneki-dakić-utrendusamja-proročica
žana poliakov
|