- 28 Nov 2006, 19:13
#637873
Uvek se trudim da zakljucak o odredjenoj temi donesem na osnovu stvari u koje sam se uverio. Nekada je zaista tesko naci potvrdu za svoje tvrdnje, ali recimo da se ja uvek potrudim.
Zabrinjavajuca cinjenica je da ljudi danas pretezno teze kratkotrajnim seks varijantama ili pak povrsnim vezama. Ako mene pitate ne znam sta je gore. Nazalost, isti je slucaj i sa prijateljstvima. Definitivno sam ostao zaprepascen kada sam uvideo da se u mojoj okolini grade takozvana kres druzenja, koja da stvar bude jezivija bivaju stvarana izmedju osoba starosti od 23 do 30 godina. Mislim da bi se to vise ocekivalo od nekoga ko je moje godiste... O povrsnim prijateljstvima ne zelim ni da govorim, jer su ljudi zbog svoje malicioznosti i povrsnosti postali skloni tome da oko sebe okupe sto vise neprijatelja koje btw nazivaju prijateljima...
Sta je sa neznoscu? Iskrenim osecanjima? Postoji li to jos uvek? Ja se iskreno nadam da nisam manjinski slucaj kada su ove stvari u pitanju, ali nesto mi govori suprotno...
Cesto slusam kako ljudi tvrde da istopolna ljubav ne postoji i da nikada ne moze biti kao kod heteroseksualaca. To je ono sto me najvise nervira. Ljudi naravno raspolazu takvim informacijama zbog onoga sto vide- pregrst kres varijanti...
Gledano sa distance gay populacija zaista tako deluje... To je tako uzasno... Zar je moguce da je svima samo to u glavi i da li je to zaista odnos koji doveka zele da grade medjusobno?
Vec neko vreme sam potpuna suprotnost od vec pomenutog, samim tim sto imam neku potrebu da stalno budem nezan prema nekome koga volim, bio prijatelj ili decko, i ocekujem isto...
Jedina stvar koju nikada nisam mogao to je da budem blizak sa frigidnim ljudima... Jednostavno me odbiju na taj nacin. Bilo je tu vrednih osoba sa kojima sam prekinuo svaki kontakt zbog njihovog ponasanja ili jos bolje prikrivanja svojih emocija... Smatram da takvo ponasanje obicno zna da naudi coveku. Mnogi misle da se na taj nacin cuvaju od toga da ih drugi ne povrede i cuvaju svoju licnost u nekoj cauri dok se potpuno ne isfrustriraju i rasteraju sve oko sebe. Kada ostanu sami onda bi da dele svoju radost i svoju tugu sa nekime...
Tako mi se vec dva puta dogodilo sa dvema drugaricama, od kojih mi je jedna zaista bila veliki prijatelj. Ispoljavale su svoje emocije obicno kada su bile previse tuzne ili pak previse srecne dok sam ja imao neku potrebu da im u svakom trenutku pridam neki znacaj... Za ovom prvom i ne zalim jer je to ionako bilo davno... A sto se druge tice, nju sam stvarno voleo i cenio kao coveka i prijatelja, sto i sada osecam. Jednostavno, kada covek predugo trpi tudje promene raspolozenja i "toplo-hladno" odnos to obicno izadje na zlo. I tako je doticna izdejstvovala da se posle 3 i po godine intenzivnog druzenja jednostavno distanciram od nje, jer se i intenzitet mojih emocija smanjio... Obicno dugo trpim ali to zna da me odbije od odredjenih osoba, sa kojima sam nekada voleo da provodim dosta vremena...
Bas me zanima kako ostali forumasi gledaju na ovu temu... Da li je i vama potrebna neznost u bilo kojoj kolicini ili to pak smatrate ljudskjom slaboscu?
Zabrinjavajuca cinjenica je da ljudi danas pretezno teze kratkotrajnim seks varijantama ili pak povrsnim vezama. Ako mene pitate ne znam sta je gore. Nazalost, isti je slucaj i sa prijateljstvima. Definitivno sam ostao zaprepascen kada sam uvideo da se u mojoj okolini grade takozvana kres druzenja, koja da stvar bude jezivija bivaju stvarana izmedju osoba starosti od 23 do 30 godina. Mislim da bi se to vise ocekivalo od nekoga ko je moje godiste... O povrsnim prijateljstvima ne zelim ni da govorim, jer su ljudi zbog svoje malicioznosti i povrsnosti postali skloni tome da oko sebe okupe sto vise neprijatelja koje btw nazivaju prijateljima...
Sta je sa neznoscu? Iskrenim osecanjima? Postoji li to jos uvek? Ja se iskreno nadam da nisam manjinski slucaj kada su ove stvari u pitanju, ali nesto mi govori suprotno...
Cesto slusam kako ljudi tvrde da istopolna ljubav ne postoji i da nikada ne moze biti kao kod heteroseksualaca. To je ono sto me najvise nervira. Ljudi naravno raspolazu takvim informacijama zbog onoga sto vide- pregrst kres varijanti...
Gledano sa distance gay populacija zaista tako deluje... To je tako uzasno... Zar je moguce da je svima samo to u glavi i da li je to zaista odnos koji doveka zele da grade medjusobno?
Vec neko vreme sam potpuna suprotnost od vec pomenutog, samim tim sto imam neku potrebu da stalno budem nezan prema nekome koga volim, bio prijatelj ili decko, i ocekujem isto...
Jedina stvar koju nikada nisam mogao to je da budem blizak sa frigidnim ljudima... Jednostavno me odbiju na taj nacin. Bilo je tu vrednih osoba sa kojima sam prekinuo svaki kontakt zbog njihovog ponasanja ili jos bolje prikrivanja svojih emocija... Smatram da takvo ponasanje obicno zna da naudi coveku. Mnogi misle da se na taj nacin cuvaju od toga da ih drugi ne povrede i cuvaju svoju licnost u nekoj cauri dok se potpuno ne isfrustriraju i rasteraju sve oko sebe. Kada ostanu sami onda bi da dele svoju radost i svoju tugu sa nekime...
Tako mi se vec dva puta dogodilo sa dvema drugaricama, od kojih mi je jedna zaista bila veliki prijatelj. Ispoljavale su svoje emocije obicno kada su bile previse tuzne ili pak previse srecne dok sam ja imao neku potrebu da im u svakom trenutku pridam neki znacaj... Za ovom prvom i ne zalim jer je to ionako bilo davno... A sto se druge tice, nju sam stvarno voleo i cenio kao coveka i prijatelja, sto i sada osecam. Jednostavno, kada covek predugo trpi tudje promene raspolozenja i "toplo-hladno" odnos to obicno izadje na zlo. I tako je doticna izdejstvovala da se posle 3 i po godine intenzivnog druzenja jednostavno distanciram od nje, jer se i intenzitet mojih emocija smanjio... Obicno dugo trpim ali to zna da me odbije od odredjenih osoba, sa kojima sam nekada voleo da provodim dosta vremena...
Bas me zanima kako ostali forumasi gledaju na ovu temu... Da li je i vama potrebna neznost u bilo kojoj kolicini ili to pak smatrate ljudskjom slaboscu?