- 22 Avg 2010, 14:11
#1952656
kao osoba koja nije opterećena nacionalnim identitetom i odrednicama, nisam primijetio ovdje na forumu dosta ljudi koji, iako se inace cine kao potpuno normalne i suvremene osobe, jednostavno potpuno izgube razum kada je rijec o hrvatskoj, hrvatstvu i hrvatima.
(vjerojatno jer je rijec o gay-serbia forumu
)
no, u hrvatskom web prostoru ima vise nego dovoljno takvih primjera.
to je vjerojatno realna slika sireg drustvenog konteksta, u kojemu je dovoljno doci rulji i viknuti "hrvatska", a da oni odmah uzvrate "za dom spremni" i odu napasti srpske turiste ili dernečiti s neoustašama i thompsonom u čavoglavama.
neke opce karakteristike patoloskog hrvatstva nije tesko navesti:
1. mrznja prema srbima, koje se smatra "remetilackim cimbenikom"
2. uvjerenje o vrlo sposobnim i zlokobnim neprijateljima hrvatske diljem svijeta, koji svi, nekad zajedno, a nekad pojedinacno, rade na unistavanju hrvatske, uz cesto navodjenje engleske, amerike, rusije i srbije.
3. slavljenje provincijalizma i primitivizma kao vrhunca hrvatske egzistencije, pa se tako odrzavaju thompsonovi koncerti u sred zagreba a seosko guranje koplja u alku postaje dogadjaj na kojem politicari pjevaju ode hrvatskoj izvrsnosti
4. uvjerenje da su hrvati stalne zrtve, narocito srba i komunista
5. izostanak empatije za nesrece koje je sluzbena drzavna politika hrvatske nanijela svojim susjedima, jer oni su, jal, ionako sve to nekako zasluzili (a treba se sjetiti i legendarne izjave nekadasnjeg predsjednika vrhovnog suda hrvatske koji je ustvrdio da hrvati ne mogu pociniti zlocin u obrambenom ratu
)
6. spremnost opravdavanja ili umanjivanja nasilja koje vrse ekstremni hrvatski nacionalisti, pa i danas
7. rasizam prema albancima, bosancima, srbima, slovencima i, lately, kinezima
8. prihvatanje katolicke crkve kao neceg pozitivnog u drustvu u kojem se unistava sekularizam
9. lamentiranje u stilu "hrvati oko nicega ne mogu postici nacionalni konsenzus", što podrazumijeva želju za nacionalnim jednoumljen zakamufliranim u - konsenzus
10. opsjednutost hrvatskim jezikom, kojeg stalno netko (srbija, EU) zeli unistiti
11. itd
sve te ili neke od tih stvari manifestiraju se u brojnim postovima najrazlicitijih forumasa, od ocitih ekstremista, ali i inace ok osoba, koje kao da izgube razum kad u njega ubace misao "hrvatska". ispade da je srbija kao metafora i stanje uma postala psihicka bolest vecine svojih gradjanja.
prepoznajete li u sebi tu patologiju? odnosno, kako se nosite s njom ako imate srecu biti liseni tog stanja uma? smatrate li da bi gradjane hrvatske trebalo nekako izlijeciti od patoloskog hrvatstva i koliko ono unistava napredak hrvatske i hrvatskog drustva u 21. stoljece?


no, u hrvatskom web prostoru ima vise nego dovoljno takvih primjera.
to je vjerojatno realna slika sireg drustvenog konteksta, u kojemu je dovoljno doci rulji i viknuti "hrvatska", a da oni odmah uzvrate "za dom spremni" i odu napasti srpske turiste ili dernečiti s neoustašama i thompsonom u čavoglavama.
neke opce karakteristike patoloskog hrvatstva nije tesko navesti:
1. mrznja prema srbima, koje se smatra "remetilackim cimbenikom"
2. uvjerenje o vrlo sposobnim i zlokobnim neprijateljima hrvatske diljem svijeta, koji svi, nekad zajedno, a nekad pojedinacno, rade na unistavanju hrvatske, uz cesto navodjenje engleske, amerike, rusije i srbije.
3. slavljenje provincijalizma i primitivizma kao vrhunca hrvatske egzistencije, pa se tako odrzavaju thompsonovi koncerti u sred zagreba a seosko guranje koplja u alku postaje dogadjaj na kojem politicari pjevaju ode hrvatskoj izvrsnosti
4. uvjerenje da su hrvati stalne zrtve, narocito srba i komunista
5. izostanak empatije za nesrece koje je sluzbena drzavna politika hrvatske nanijela svojim susjedima, jer oni su, jal, ionako sve to nekako zasluzili (a treba se sjetiti i legendarne izjave nekadasnjeg predsjednika vrhovnog suda hrvatske koji je ustvrdio da hrvati ne mogu pociniti zlocin u obrambenom ratu

6. spremnost opravdavanja ili umanjivanja nasilja koje vrse ekstremni hrvatski nacionalisti, pa i danas
7. rasizam prema albancima, bosancima, srbima, slovencima i, lately, kinezima
8. prihvatanje katolicke crkve kao neceg pozitivnog u drustvu u kojem se unistava sekularizam
9. lamentiranje u stilu "hrvati oko nicega ne mogu postici nacionalni konsenzus", što podrazumijeva želju za nacionalnim jednoumljen zakamufliranim u - konsenzus
10. opsjednutost hrvatskim jezikom, kojeg stalno netko (srbija, EU) zeli unistiti
11. itd
sve te ili neke od tih stvari manifestiraju se u brojnim postovima najrazlicitijih forumasa, od ocitih ekstremista, ali i inace ok osoba, koje kao da izgube razum kad u njega ubace misao "hrvatska". ispade da je srbija kao metafora i stanje uma postala psihicka bolest vecine svojih gradjanja.
prepoznajete li u sebi tu patologiju? odnosno, kako se nosite s njom ako imate srecu biti liseni tog stanja uma? smatrate li da bi gradjane hrvatske trebalo nekako izlijeciti od patoloskog hrvatstva i koliko ono unistava napredak hrvatske i hrvatskog drustva u 21. stoljece?