- 25 Okt 2006, 17:31
#605104
Poliamorija. Reč znači ’više ljubavi’, što je, nadajmo se, na neki način ostvarivo za sve nas. Zasniva se na svesnoj posvećenosti i ostvarivanju intimnih partnerskih odnosa na drugačiji način od uobičajenog, uz više iskrenosti i veću slobodu, poverenje i opuštenost. Takva posvećenost, što je ključna reč, predstavlja manje apstraktan, isprazan zavet ’da ćemo zauvek biti zajedno’, a više konkretno prepoznavanje one/og ’druge/og’ kao individue. Ako ’poliamorija’ zvuči kao neki veštački eksperiment, to je verovatno zato što, makar u teoriji, kombinuje osobine kao što su snaga, postojanost i fleksibilnost, dok nam istovremeno povećava šanse da subotom uveče imamo ’sudar’.
U suštini, ova ideja se bazira na realnosti da izgovaranje i imenovanje sopstvenih potreba i istina u odnosima predstavlja prvi korak u življenju tih istina kako u partnerskim vezama, tako i u ostalim sferama života. Iako je to samo po sebi radikalno, za osobe koje praktikuju poliamoriju ova ideja uključuje i reorganizaciju njihovih života, radi stvaranja prostora za više od jedne/og intimne/og partnerke/a, koje/i međusobno znaju jedne/i za druge. Drugim rečima, sve je otvoreno i nema tajni.
ceo text na labrisovom sajtu
ima jos mnogo textova o ovome, ali mi se ovaj ucinio najrazumljiviji.
polazeci od moje teze da ˝ljubav nije nesto sto kad nekom das - vise nemas, vec upravo suprotno; ljubav se daje i zatim vraca umnozena˝, svakako da se apsolutno slazem sa idejom o poliamoriji.
zapravo, to i ne smatram nekom revolucionarnom idejom, vec potrebom i sposobnoscu svakog ljudskog bica.
slazem se da neki (mozda velika vecina) ljudi nisu spremni da ostvare pun potencijal ljubavi, i to najvise zbog sumnje u sopstvenu vrednost i pozeljnost iz koje proizilazi ljubomora i posesivnost.
uprkos tome, zamisljam drustvo u kom bi ljudi dostigli ovaj stepen razvoja i voleli se bez ogranicenja. (da li se uopste ljubavlju moze zvati nesto sto je ograniceno?)
mozda ce nekog nervirati sto sam postavila ovo na neki ˝visi stepen˝svesti i ljubavi, ali nemojte mi zameriti, ja iskreno tako mislim![:hyper:](./images/smilies/hyper.gif)
U suštini, ova ideja se bazira na realnosti da izgovaranje i imenovanje sopstvenih potreba i istina u odnosima predstavlja prvi korak u življenju tih istina kako u partnerskim vezama, tako i u ostalim sferama života. Iako je to samo po sebi radikalno, za osobe koje praktikuju poliamoriju ova ideja uključuje i reorganizaciju njihovih života, radi stvaranja prostora za više od jedne/og intimne/og partnerke/a, koje/i međusobno znaju jedne/i za druge. Drugim rečima, sve je otvoreno i nema tajni.
ceo text na labrisovom sajtu
ima jos mnogo textova o ovome, ali mi se ovaj ucinio najrazumljiviji.
polazeci od moje teze da ˝ljubav nije nesto sto kad nekom das - vise nemas, vec upravo suprotno; ljubav se daje i zatim vraca umnozena˝, svakako da se apsolutno slazem sa idejom o poliamoriji.
zapravo, to i ne smatram nekom revolucionarnom idejom, vec potrebom i sposobnoscu svakog ljudskog bica.
slazem se da neki (mozda velika vecina) ljudi nisu spremni da ostvare pun potencijal ljubavi, i to najvise zbog sumnje u sopstvenu vrednost i pozeljnost iz koje proizilazi ljubomora i posesivnost.
uprkos tome, zamisljam drustvo u kom bi ljudi dostigli ovaj stepen razvoja i voleli se bez ogranicenja. (da li se uopste ljubavlju moze zvati nesto sto je ograniceno?)
mozda ce nekog nervirati sto sam postavila ovo na neki ˝visi stepen˝svesti i ljubavi, ali nemojte mi zameriti, ja iskreno tako mislim
![:hyper:](./images/smilies/hyper.gif)